Blog

Od viška glava (ne) boli

Program za knjigovodstvo – moćan i fleksibilan

Gužva u džungli

30. oktobra 1974-e u Zairu se odigrao jedan od najboljih boks mečeva između aktuelnog svetskog šampiona Džordža Formena i Muhamed Alija – “gužva u džungli. Meč je trebao da bude rutinsko prebijanje Alija od strane Foremana jer je Foreman  bio mašina neverovatne snage koja je jednog Frejzera u samo dve runde nokautirala 6 puta. Muhamed Ali je sa druge strane bio znatno slabijeg udarca i reputacije, ali mnogo pokretljivi i brži.

Čak ni komentatori pristalice Alija mu nisu davali nikakve šanse u duelu jer je sva logika i bokserska praksa govorila jasno u prilog da svestraniji Foreman pobeđuje. Rezultat ove istorijske bitke je dobro poznat: Ali je kao pčela plesao oko Foremana sedam rundi, potpuno ga izmorio i onda ga nokautirao nošen skandiranjem desetine hiljade Zairaca: ”Mumbaje Ali, Mumbaje Ali” (Ubij ga Ali…).

Ok, priča zanimljiva, ali kakve veze imaju knjigovodstveni program i gužva u džungli?

Suštinski se svodi na to da je to ilustracija kako se ispostavilo da je Alijeva brzina i pokretljivost postigla mnogo veći efekat od svestranijeg, spremnijeg i u svakom pogledu jačeg Foremana. Da prenesem tu analogiju polako sad na program za knjigovodstvo

Features sell

Tradicionalno u segmentu poslovnih (eng. enterprise) aplikacija vlada nepisano pravilo Features sellšto grubo prevedeno označava da je uspešnost prodaje poslovnog softvera direktno proporcionalno broju dodatnih osobina i funkcija koje on ima u poređenju sa konkurentskim programima.

Tačnost i delotvornost ovog pristupa potvrđena je tržišnim uspehom proizvođača ovakvih aplikacija u zadnjih nekoliko dekada, a primera takvih aplikacija je mnogo: od Microsoft Excell-a do skoro svih programa za knjigovodstvo domaćih i stranih. Programi ovog tipa su toliko načičkani funkcijama da se često porede metaforički sa “švajcarskim nožićem”.

O kompleksnosti tih aplikacija kao problemu po korisnika programa za knjigovodstvo sam već pisao, te ću ovde da se osvrnem na jedan drugi problem, a to je da je izrada i održavanje takvih projekta izuzetno skupa i zahteva veliki broj radnika, što čini praktično nemogućim “+1 tržišnu borbu”  (imanje više funkcija od konkurencije). Kao ilustracija toga može da posluži da u “super teškoj” kategoriji knjigovodstvenih programa u SAD postoji samo jedna ozbiljna firma: Intuit.

Da li to znači da ne postoje druge firma u Americi koje rade knjigovodstvenim programima? Naravno da ne. Ostale firme uglavnom primenjuju taktiku patentiranu od strane Steve Jobs-a

“Ako ne možeš nekog da pobediš u nekoj igri, promeni igru.”

To se u praksi svodi na to da se konkurencija okreće rešenjima čiji je akcenat sa težnje na imanju što više funkcija pomeren na imanje što manje funkcija, a sve to na bazi logike da je većini korisnika u stvarnosti potreban samo jedan veoma mali broj funkcija kompleksnih i moćnih rešenja, te da svo to mnoštvo funkcija koje “teškaši” nude korisniku samo smetaju .

Primera ovih programa ima mnogo: od kanoničnih Google Docs-a i Basecamp-a do knjigovodstvenih programa poput Freshbooks.

Ja nisam pristalica ni jedne ni druge grupe, već moje opredeljenje ide u pravcu “što većeg broja pametno odabranih funkcija” . Jedan od ljudi koji je taj stav objasnio na maestralan način je Joel Spolsky, prema čijem iskustvu imam neizmerno poštovanje.

Ako vam slušanje predavanja na engleskom jeziku nije problem obavezno odvojite sat vremena za ovo.

Za sve nas prezauzete da odvojimo sat vremena za gledanje bilo čega evo jednog mog primera koji ilustruje takođe moj pristup na jedan “konkretan” način…

Procesi, a ne funkcije…

U jednom od mnogih četova koje sam imao sa Aleksandrom Saveskim, dotakli smo se tematike korisničkog filtriranja podataka prikazanih u tabeli.

Sasvim ispravno i u duhu rešenja iz grupe švajcarskih nožića, Aleksandar je izneo primer o tome kako je korisno imati mogućnost filtriranja podataka poslovnih partnera predstavljenih u tabeli po različitim kriterijumima koji čak mogu biti i povezani logičkim operacijama omogućavajući time fleksibilno i moćno filtriranje podataka. Ideja je takođe da se korisniku omogući da određene često korišćene izraze za filtriranje snimi i kasnije samo pozove iz liste predefinisanih filtera.

Evo vrlo grube ilustracija ideje takve tabele (nema veze nikakve sa rešenjem koje Aleksandar implementira)

Odmah da razjasnimo nešto: ovo rešenje je po mom mišljenju konceptualno sasvim na nivou najboljih programa i kao takvo implementirano u dosta svetskih programa. Drugim rečima, bez obzira na dalji tok ovog teksta, ne tvrdim da je rešenje pogrešno per se, samo nije u skladu sa mojom filozofijom građenja programa – dozvoljam verovatno pogrešnom.

Ja sam se naravno kao svaki pravi zagrižen programer  odmah složio da je to moćno i fleksibilno rešenje, ali sam onda stavi svoju kapu “arhitekte” i krenuo da “glumim đavoljeg advokata” te ga zapitao koji je konkretan slučaj kad je filtriranje potrebno.

Po meni je vrlo neverovatno da će bilo koji korisnik doći do ekrana sa listom korisnika iz čiste dosade, uvek postoji neki razlog i izuzetno je bitno proniknuti u to na to koji proces iz stvarnog sveta rezultuje tim dolaskom korisnika na taj ekran sa listom korisnika.

Da li je to traganje za šifrom kupca koji sedi sa druge strane stola, nasuprot komercijaliste i čeka da poruči robu?  Moguće – dosta programa ima tu funkciju, ali to što dosta programa implementira nešto na isti način ne znači neizostavno da je to ispravan način. Svaki kupac zna napamet jedinstveni PIB sopstvene firme tako da je sa tog aspekta pretraga partnera suvišan korak koji je moguće preskočiti direktnim odlaskom u unos računa, pitati kupca koji mu je PIB i njegovim ukucavanjem momentalno odrediti kupca računa.

Evo scenarija koji je Aleksandar spomenuo i koji na prvi pogled je očigledan dokaz svrsishodnosti filtera.

Šta ako je izvođaču građevinskih radova potrebna lista građevinskih radova koji su završeni, a koji nisu naplaćeni? Zar to nije savršen slučaj za filter od dva elementa i oni dobiju izveštaj kakav njima treba?

Na prvi pogled, diskusioni nokaut dostojan Alijevog iz 7 runde. Moj odgovor (naravno) je bilo opet pitanje zašto je ta lista treba korisniku uopšte? Šta će on sa njom da uradi jednom kad je vidi na ekranu?

Objašnjenje je bio da korisnik na bazi te liste kreira račun za izvršene radove koji ispostavlja naručiocu radova – što nas dovodi do ključnog dela ovog teksta – ilustracije mog stava

Korisnika ne zanima funkcija “filtriranja liste radova koji su završeni i neplaćeni”.
Ono što njega zanima je automatizacija procesa “fakturisanje neplaćenih radova”.

Grubo i čisto hipotetički ilustrovano, ne treba njemu tabela sa filterima, grupisanjima i sortiranjima, već jedno jedino “dugme” koje kad klikne mu otvori ekran za unos računa kod koga su kao stavke uneseni automatski svi završeni, a neplaćeni radovi. On onda prođe brzo kroz tu listu i izbaci stavke koje neće da fakturiše i to je to.
(Ako se uvek fakturišu SVI neplaćeni radovi ni korak sa pregledom računa ne bi bio potreban – pritisak na dugme i faktura izlazi)

Korisnici, a ne mi (programeri)

Najveći problem u pravljenju poslovnih aplikacija je u tome da ih prave programeri, a ne sami korisnici. Kada to kažem naravno da ne mislim da su programeri glupe i nesposobne individue, naprotiv spadaju u društveni vrh po tom pitanju. Ono na šta mislim je da su po definiciji programeri ljudi tehničke edukacije ili bar “skloni tehnici” i kao takvi fokusirani na implementacino–tehničke aspekte programa.

Ko bi mogao od programera odoleti tako savršenoj tabeli koja automatski radi grupisanje, sortiranje, zamrzavanje, pretraživanje itd – sve bez ijedne linije koda?

Usled te opčinjenosti alatima, programskim jezicima i sličnim tehničkim aspektima veoma je lako smetnuti sa uma da svi ti alati služe modelovanju i automatizaciji stvarnih poslovnih procesa korisnika programa i zameniti taj pristup potpuno obrnutim pristupom gde se stvarni procesi prilagođavaju alatima.

Koliko puta ste pomislili ili čuli nekog da kaže nešto poput
“Ova tabela korisnička kontrola je super cool, pitam se kako i gde bi smo mogli da je koristimo u programu?”

Zaključak

Dobar knjigovodstveni program nije ni švajcarski nožić ni “glorifikovani text box”. Dobar knjigovodstveni program menja “fleksibilnost” za “fokusiranost”, orijentaciju na opcije koje “mogu da podrže bilo koji korisnički zahtev” sa orijentacijom na “obuhvatanje i sažimanje procesnog koraka više”. Dobar knjigovodstveni program pokušava da što više i što verodostojnije reflektuje poslovnu stvarnost – ne očekuje od korisnika da se prilagodi programu, već je on prilagođen njemu.

Evo i nekoliko mojih pitanja za sve Vas:

  • Koliko ima funkcija knjigovodstveni program za koje niste ni sigurni kako rade?
  • Da li smatrate da preterujem u “pasiranju hrane” i da je “moćna tabela sa filterima” baš ono što vama treba?
  • Ako ste u poslu izrade knjigovodstvenih programa, molim vas kažite da li u svom programu pratite “+1 pristup” i nadmašite konkurenciju u pogledu šta sve vaš program ume ili imate neki drugi pristup?
  • Ko je u pravu bio: Aleksandar ili ja?

Vaš procesno orijentisano piskaralo,
Nikola Malović

Dovoljno dobar knjigovodstveni program

Algoritmija – zemlja programera

Otkriću vam vam ovde premijerno jednu od najbolje čuvanih tajni na svetu:

“Programeri su magična bića koja žive u magičnoj zemlji Algoritmiji.“

Šokirani, zar ne? Niste očekivali? A tek kad čujete kako u Algoritmiji vladaju drugačija pravila igre: ne programira se za platu, Program na kome se radi se ne prodaje za novac, ne koriste ga stvarni ljudi već isključivo zamišljene nasmejane čikice sa izrazom iskrenog oduševljenja dok koriste Program.

U Algoritmiji niko ne “programira” – svi Programeri rade uvek i isključivo na najsavršenijim, najbriljantnijim i najlepšim i genijalnim umetničko naučnim kreacijama. Programeri u Algoritmiji preziru malograđanske okove vremenskih rokova – vremenski rok za izradu nečeg ima samo jednu ulogu – da mu se grohotom nasmeje kada se prekrši. Za svoj rad Programeri u Algoritmiji su plaćeni novcem koga Poslodavac materijalizuje sa najvećom lakoćom iz vazduha u neograničenim količinama pukim pucketanjem prstiju.

Bedna stvorenja zvana Korisnici nemaju (naravno) prvo glasa iz prostog razloga što nisu Programeri te samim tim ni kadri da pojme svojim ograničenim umovima smrtnika uzvišenost kreacije Programera zvane Program. Korisnici i sami znaju svoje mesto koje im pripada u izradi Programa, te tako strpljivo i ćutke sede u svom uglu sobe čekajući kao svaki dobar statista da ga prozovu kada komad izrade Programa dođe do scene gde on vadi novac iz novčanika i sa osmehom na licu ga da Poslodavcu te trkom ondmah nakon toga napusti binu.

Jedini strah koji programeri u Algoritmiji imaju je da ne završe slučajno svoj program. Zato se i na najmanji privid mogućeg napredovanja ka završetku napisani kod neumorno prepravlja u *bolje stanje*, prelazi na najsavremenije tehnologije lansirane tog dana (a u Savršeniji bar tih lansiranja revolucionarno novih stvari ima zaista mnogo), postojeći kod se briše jer se jasno uvidi da postoji rizik da takav neće odgovarati mogućim potrebama Korisnika koje bi on mogao imati za 24 godine.

Srbija (ni)je Algoritmija

Na moju veliku žalost, a siguran sam na žalost velikog broja mojih kolega, nedavno je otkriveno da Algoritmija ne postoji. Srbija je u mnogo čemu Algoritmija, ali ispostavilo se da na žalost to nije za nas programere. Radi se za novac, postoje korisnici koji besramno očekuju funkcionalni proizvod za svoj novac kojim (gle drskosti) mogu obavljati svoju poslovnu delatnost. Poslodavci em ne materijalizuju novac iz vazduha em još  bezobrazno očekuju od nas Programera da za taj novac kojim nas plaćaju završimo programe na vreme i u odgovorenom obimu.

Cela situacija bi bila potpuni i katastrofalni poraz za nas programere van Algoritmije, da se mi programeri nismo dosetili načina borbe protiv toga: zažmurimo jako i trudimo se što više možemo da zamislimo da smo u Algoritmiji. Rezultati ove gerilske borbe su neočekivano dobri: procenat nezavršenih i nedovršenih knjigovodstvenih programa  je sasvim na nivou proseka Algoritmije.

Jedini je problem sa celom gerilskom taktikom što se sa vremena na vreme poneko od Programera gledajući korisnike kako se zlopate sa “algoritmičnim programima” sažali na iste i obično odluče da im pomognu time što će napraviti najbolji program za knjigovodstvo. Pitanje na koji odmah nalete je koji je najbolji program za knjigovodstvo?  Jedan deo njih bazira odluku na zahtevima korisnika pokušavajući da pokrije“uniju svih eventualnosti”. Drugi deo potpuno ignoriše korisnike i radi isključivo po sopstvenom nahođenju. Obe ove grupe uglavnom završe na sličnom mestu: sa rešenjem koje je manje ili više tehnički savršeno, sa rešenjem nafilovanim svim mogućim i nemogućim opcijama rada programa. Program naravno pokazuje u procenat tačno proces indeksiranja tabele FAK01 i PK23 u zadnja 2 reda ekrana. Sa takvim programom, nema šanse da se negativno odgovori na pitanje starog lisca knjigovođe: “A, da li može ovo?”. Može sve naravno – podržano je.

Da li je takav program koji može i radi sve – savršeni program za knjigovodstvo?

Po mom ličnom uverenju nije jer je “previše dobar”. U slučaju knjigovodstvenih programa po meni ne važi da “od viška glava ne boli” već naprotiv. Eto dođosmo napokon i do teme ovog članka, sledeće teze

Savršeni program za knjigovodstvo dakle nije najbolji program za knjigovodstvo,
već je to “neophodno dobar” program za knjigovodstvo.

Kako možeš…

“… da veličaš osrednjost kada ti u samom podnaslovu ovog bloga stoji kao proklamovani cilj Savršeni knjigovodstveni program po meri korisnika?“ – možda  se neki od vas pitaju sad.

Kažu da slika govori više od hiljadu reči, pa ću se ja zato odgovoriti na to pitanjem koristeći grafikon potreba i zadovoljstva iz knjige Dilema izumitelja

Kao što vidite na grafikonu, ulagati u tehnološka dimenziju rešenja ima smisla samo do momenta kada rešenje postane “dovoljno dobro” po oceni prosečnog korisnika. Nakon toga se nivo korisničkog zadovoljstva ne podiže na tehnološkom planu već pouzdanošću, cenom, korisničkom podrškom, pametnim dizajnom i sličnim. Ovo je takođe u skladu sa Pareto “80/20” principom o kome sam pisao mnogo puta na blogu

Gore iznesen stav kad se prevede na jezik razumljiv nama programerima zvuči ovako:

”Prosečnog korisnika ne zanima uopšte šta se dešava *ispod haube*.”

To znači da nema smisla beskonačno prepravljati kod, nema smisla juriti beskonačno savršen dizajn baze, nema smisla juriti beskonačno savršeni model stvarnosti pre kodiranja i sl. Ovo naravno NE ZNAČI da nema smisla ulagati u održiv tehnološki dizajn i implementaciju programa, truditi se postići jasno razgraničenje programskih celina itd. Znači samo da ne treba biti prevelik fanatik u tome. Ima toliko stvari pametnijih u koje možete uložiti vaše programerske radne časove, a vreme je novac.

Kako možeš …

“… da razlikuješ sa sigurnošću ono šta ima smisla raditi od onog što nema smisla?”

Evo jednog metoda: uzmu se skupovi zahteva raznih korisnika i ono što je presek tih zahteva se odradi samo. Funkcionalni zahtevi korisnika koji su van tog preseka se jednostavno odbace ili odlože za nedefinasnu budućnost. Iako ovaj pristup funkcioniše kod nekih proizvoda, u slučaju knjigovodstvenih programa je neprimenljiv jer rezultuje polovičnim rešenjima koja svojim nedostacima onemogućuju efikasno vršenje poslovne delatnosti korisnika.

Ok, pošto očigledno ovaj pristup nije optimalan po meni, postavlja se pitanje koji jeste onda?

Za odgovor na ovo pitanje poslužiću se u ovom postu problemom o kome razmišljam dosta zadnjih nekoliko dana – uticajem ekranske rezolucije na optimalan rad programa za knjigovodstvo.

Ako pogledamo statistiku posetioca ovog bloga možemo videti da najveća grupa korisnika koristi računar sa 1024 x768 rezolucijom. Taj podatak je saglasan sa svim ostalim izvorima do kojih sam ja mogao doći.

Postavlja se pitanje dakle šta učiniti na osnovu te informacije.

Ja lično vidim tri opcije:

  • izrada programa za 1024 x 768 i ignorisanje ekrana sa većom rezolucijom.
  • izrada programa koji je prilagođen svim rezolucijama
  • izrada programa koji je prilagođen *optimalnoj* rezoluciji

Ilustraciju implementacije na bazi prvog pristupa možemo videti na primeru Adacco programa za knjigovodstvo.

Po mom ličnom mišljenju ovo je nedovoljno dobro rešenje jer se sav taj neiskorišćeni prostor na primeru unosa mp računa mogao iskoristiti možda za prikaz kontekstnim korisnih informacija: istorija pređašnjih računa kupca, njegove otvorene stavke, stanje artikla na lageru itd itd.. Činjenica da su veličine svih prozora nepromenljive (te se prozor ne može uvećati i raširiti preko celog ekrana) takođe doprinosi mojoj ličnoj impresiji ovog rešenja kao nedovoljno dobrog.

Ilustraciju implementacije na bazi drugog pristupa možemo videti na primeru Microsoft Outlook Ribbon-a gde možemo videti da se alatna traka prilagođava ekranskoj rezoluciji.

Kada je ekranska rezolucija velika ikone su krupne i naglašene, sa punim tekstom.


Kada je ekranska rezolucija mala ikone izgube tekst i preurede se u skladu sa manjim ekranom.

Na prvi pogled, ovo rešenje izgleda idealno – zar je moguće da postoji bolje? Tehničko govoreći – jeste savršeno, ali nas to dovodi do poente ovog članka. Da bi dobio program prilagođen svim mogućim rezolucijama Microsoft je zaposlio sigurno veći broj programera da rade na tome. Veći broj programera koji rade na projektu je veća cena programa.

Ako to imamo u vidu, pitanje da li postoji bolje rešenje sagledano u kontekstu gore datog grafika se pretvara u

“Da li si korisniče spreman da platiš mesečno *30* evra umesto *20* da bi imao mogućnost X?”

Sagledavanjem rešenja iz ove pragmatične perspektive, dosta rešenja postaju predobra i predstavljena su u desnom gornjem delu grafika.

Optimalno rešenje je uvek ono rešenje koje je u najboljem interesu korisnika. Na primeru ekranske rezolucije koji koristim u ovom blog postu, to bi bilo rešenje optimizovano za 1280 x 1024 rezoluciju i jednostavnim skaliranjem na gore.

Slažem se da većina korisnika koristi 1024 x 768 na sajtu, ali da li je to u njihovom najboljem interesu – striktno gledano kroz novac?

Cena 19’’ ekrana je negde oko 70 evra i recimo da moraju da plate taj iznos.

Na troškovnoj strani, to dodatno ulaganje će im se isplatiti za nekoliko meseci samo kroz to da je program “20”, a ne “30” evra, a monitor ostaje.

Na prihodnoj strani, time što tokom kreiranja maloprodajnog računa vide otvorene stavke možda će uočiti neki neplaćeni račun, možda će videti u tom dodatnom prostoru da iako nemaju na stanju artikla X da stiže u toku dana iz VP skladišta i ostvariti dodatnu prodaju. Ispisano ime žene kupca u dodatnom prostoru koje omogućuje da pita:”A kako je Snežana?” može da pospeši prodaju pospešuje prodaju…. Ima milion stvari i načina kako se taj dodatni prostor može iskoristiti za pružanje dodatnh informacija prodavcu i samim tim povećanjem efektivnosti komercijalnog rada. Na taj način se za kratko vreme ostvaruje uvećanje prihoda koje pokriva investiciju u potpunosti, a monitor ostaje.

Na marketinškoj strani, kupac koji naručuje robu u preduzeću koje ima neke prastare 15” monitore od 35 kg imaće drugačiju sliku o tom preduzeću nego što bi imao kada bi tu bili 19” LCD monitori.

Da ne razvlačim dalje ovaj banalan primer, shvatili ste poentu sigurno

Dovoljno dobar program za knjigovodstvo je savršeni program za knjigovodstvo

Želim na kraju još samo da podvučem suštinu ovog posta gore ilustrovanu raznim primerima…

“Dovoljno dobar” program za knjigovodstvo je program koji je ni previše dobar ni previše loš. To je program kome su mogućnosti koje nudi izbalansirani pragmatični skup suštinskih funkcija koje knjigovodstveni program treba da ima. Balansiranje seta tih funkcija se ponekad vrši i na način koji kratkoročno gledano je protivan interesima samog korisnika, ali je i to odgovornost autora knjigovodstvenog programa kao profesionalca u toj oblasti. Korisnicima ne treba povlađivati bezumno, ali ih ne treba ni ignorisati potpuno.

Težnja ka tehnološkom savršenstvu programera neusmerena ka nekom od tih balansiranih ciljeva nema pragmatičnog smisla i kao takva je kontraproduktivna. Fokus programera zato treba konstantno proveravati da li je usmeren na stvarni problem, stvarnog korisnika i stvarni proizvod. Programiranje koje smetne sa uma svoju proizvodno – profitnu suštinu, vodi prekoračenju budžeta i vremenskih rokova i proizvodima čija funkcionalnost nije u najboljem mogućem interesu korisnika.

Šta vi mislite o ovome? Da li autori programa za knjigovodstvo trebaju da prave programe na bazi unije svih zahteva svih svojih korisnika? Da li se slažete ili ne sa mojim stavom da je ponekad i u interesusamog  korisnika kada proizvođači knjigovodstvenih programa profesionalno preuzmu odgovornost na svoja pleća i donesu odluku protivno željama korisnika?

Ko po vama treba odlučuje kako i šta program za knjigovodstvo treba da radi?

Hvala na pažnji,
Nikola Od Algoritmije

Intermeco…

Ako ste redovni posetioc ovog bloga verovatno ste primetili dve stvari o kojima želim da podelim sa vama par reči:
1. Frekvencija mog piskaranja od „bar post nedeljno“ u zadnje vreme je spala na „nijedan nedeljno“
2. Nedjo Dolić je neko ko redovno doprinosi radu bloga deleći nesebično sa svima nama svoje bogato korisničko iskustvo

U vezi prve stvari samo ukratko..
U zadnjih 8 nedelja radim na svom „dnevnom poslu“ na projektu koji mi usisava većinu slobodnog vremena, tako da sam morao da odlučim na šta da uložim ono malo vremena što pretekne i odlučio da ga usmerim na najbitniju stvar: završavanju prve javne v0.1 verzije koju bi ponudio za probu svim zainteresovanim pc shopovima. Tokom ove nedelje koja dolazi moj „dnevni posao“ bi trebao da se vrati na 40 sati/nedeljno i samim tim da ponovo imam vremena za piskaranje.

U vezi druge stvari…

Jedna od tema kojim se bavi blog je i uticaj internet marketinga na poslovni uspeh preduzeća i u tom kontekstu moram da istaknem Neđin primer kao veoma pozitivan primer u korisćenju internet prodajno marketinških kanala.

Za one koji ne znaju Neđo ima preduzeće Dekom koje se između ostalog bavi i proizvodnjom meni jako interesantnog proizvoda graviranih 3D kristala -interesantnog poklona u mnogim situacijama. Pored informativnog veb sajta, komunikacija sa kupcima se ostvaruje i ostalim internet marketinskim kanalima: Facebook grupa, Skype, Messanger, Google maps
Kao suplement klasicnom marketinskom kanalu – televiziji – koristi se i YouTube

Svaka čast za Dekom-ovce !

Kvalitetan program za knjigovodstvo

Kvalitetan program za knjigovodstvo

U prethodnom delu sam predstavio osnovni cilj galerije knjigovodstvenih programa: pomoći ljudima u potrazi za kvalitetnim programom za knjigovodstvo.

Logično, nameće se odmah pitanje šta je merilo tog kvaliteta, koji su kriterijumi koji određuju da li je neki program kvalitetan ili ne i ko je uopšte ta osoba koja ima autoritet da oceni aplikaciju?

Na žalost, kao što ste mogli u komentarima članka o standardima pročitati, u Srbiji ne postoji nikakav važeći standard za knjigovodstvene programe te samim tim ne postoji ni od strane države propisan set vrednosnih kriterijuma. Ne postoji nijedno državno ili esnafsko sertifikaciono telo, već se revizija vrši od strane revizorskih kuća po nepoznatim kriterijumima. Nema dakle standarda i nema sertifikacionih tela i realno je očekivati da ih neće ni biti u neko skorije vreme.

Kako u takvoj realnoj situaciji dakle galerija knjigovodstvenih programa može uopšte da funkcioniše?

Vox populi

“Svi za jednog, jedan za sve“
“Svi za jednog, jedan za sve“

Odgovor, po mom ličnom mišljenju, je veoma jednostavan kada se u obzir uzmu trenutne prakse ljudi koji tragaju za knjigovodstvenim programom i kada se iskoriste iskustva postojećih rešenja problema rangiranja.

Trenutna praksa ljudi koji tragaju za knjigovodstvenim programom je da pitaju svoje poznanike i svog knjigovođu šta je po njima dobar program. Iz te grupe preporuka se obično nekoliko aplikacija same izdvoje kao “češće preporučene”. Ta se lista dodatno propusti kroz sito finansijskih sredstva koje kupac spreman da uloži u kupovinu. Na kraju se aplikacije iz tog najužeg kruga odabere jedan od programa za knjigovodstvo koji je najčešće preporučen i/ili preporučen od ljudi sa najjačim autoritetom.

Ovaj sistem je dobar jer se zasniva na korišćenju akumuliranog korisničkog iskustva ljudi kojima kupac veruje. Loš je jer ljudi iz okruženja čoveka koji traga za knjigovodstvenim programom znaju samo za programe u svom okruženju, bez jasne predstave o tome koja je ponuda na nivou cele zemlje i regiona. To vodi ka pojavi feudalizacije tržišta knjigovodstvenih programa.

Internet kao socijalna mreža rešava taj problem na taj način što širi krug ljudi koji “savetuju“. Krug ljudi istina time prestaje da bude intiman, ali broj savetnika nadoknađuje to i čak vodi ka objektivnijem vrednosnom sudu.

Konkretizovano na slučaj galerije knjigovodstvenih programa, potrebno je omogućiti svakom od posetioca da savetuje druge posetioce.

Topla voda

U realizaciji upravo navedenog cilja nema potrebe izmišljati toplu vodu, kad već ima sajtova sa rešenjima primenljivim i na slučaj galerije knjigovodstvenih programa.

YouTube

So obzirom da se radi o galeriji video zapisa, logično je krenuti od najvećeg sajta tog tipa – YouTube sajta.

Osnovno merilo vrednosti video zapisa je broj pregleda snimka. Sem toga svakom od korisnika snimak može da se “Svidi” (eng. Like) ili “NeSvidi” (palac dole).
Kao što se da videti na slici gore pregled osobina mog telefona je pregledan 35695 puta. 108 ljudi je glasalo da im se video zapis dopao, a 7 posetioca je glasalo negativno.

Po mom ličnom mišljenju, ovaj model nije potpuno odgovarajući za galeriju knjigovodstvenih programa jer broj pregleda nekog snimka može biti veliki usled sporednih stvari poput interesantnog naziva video snimka. Broj ljudi ljudi kojima se sviđa video zapis je korisniji, ali suštinski to što se “prikaz unosa kalkulacije proizvoda X” dopalo 108 ljudi ne znači ništa precizno o tome koliko je taj unos kalkulacije kvalitetan.

Posebno je problematično pametovanje Google-a (pretpostavljam u želji distanciranja od Facebook “Like only” modela) to što postoji i negativna opcija za glasanje. Na primer: ako imam program X koji ima 100 pozitivnih glasova i 90 negativnih, program Y koji ima 40 pozitivnih i 5 negativnih i program Z koji ima 150 pozitivnih i 200 negativnih, kako ih rangirati jednoznačno i nepobitno?

(YouTube ima takođe komentare, ali oni izlaze iz okvira ovog posta te ih ovde preskačem)

Amazon

Svetski lider u elektronskoj trgovini ima drugačiji pristup

Osnovna razlika je da korisnici Amazon-a ocenjuju proizvod sa 1 do 5 zvezdica. Sam pogled na gornju sliku mi govori detaljnije o samom proizvodu jer vidim da je prosečna ocena na skali od 1 – 5 –> 4.6 što meni kao potencijalnom kupcu govori da se radi o veoma kvalitetnom proizvodu po mišljenju većine ljudi.

Amazon takođe omogućava detaljnije sagledavanje strukture glasova što dodatno pomaže.

(Amazon ima “korisničke opise”, ali oni izlaze iz okvira ovog posta te ih ovde preskačem).

Zvezdice , zvezdice….

Sviđanje kao koncept svojom logičkom unarnošću ne pruža dovoljan nivo informacija o kvalitetu pojave koja se dopada. Kao što sam gore već rekao, 50 “sviđa mi se” od ljudi koji razmišljaju “može da prođe” nije isto kao i 50 “sviđa mi se” od ljudi koji razmišljaju “totalno sam oduševljen ovim”.

Zvezdice/ocene unose drugu dimenziju u taj vrednosni sud i omogućavaju detaljniji pregled. Ipak, korišćenje ocena nameće izazov odabira broja nivoa gradacije optimalnog u meri da zahvati kvalitativne gradacijske nijanse, ali da ne zbuni pritom onog ko ocenjuje.

Da pogledamo primer IMDB.com servisa koji se bavi ocenjivanjem filmova

Amazon ima samo 5 zvezdica. IMDB ima 10 zvezdica. Duplo preciznije ocene ne mogu da budu loše zar ne?

Problem je kako objasniti osobi koja ocenjuje šta određena ocena na skali znači. Možda u slučaju filma na osnovu neke svoje lične procene i možete da ga ocenite sa ocenom od 1 do 10, ali zamislite da gledate 5-to minutni snimak koji pokazuje unos kalkulacije u programu x.  Kada bi ste dali 7, a kada 8?

Takođe ne treba zanemariti i negativan psihološki efekat koji samo ocenjivanje čini na posetioca sajta, jer većina ljudi kada glasa javno se plaši da donese pogrešan sud pa se ne glasa olako već se 3x meri. Samim tim čin glasanja izaziva blagu podsvesnu psihičku napetost koja rezultuje u odsta slučajeva sa “glasaće drugi ja preskačem”. Naravno da se to završi sa tim da veoma mali broj ljudi glasa što može da obezvredi rezultate. Samo kroz bitan broj ljudi koji vrednuju neku pojavu se može dođi do objektivne ocene jer se ona s povećanjem broja glasača uproseči na “tržišno realnu” vrednost.

“Ok, pošto je 10 zvezdica definitivno previše, znači koristićeš 5?” – čitam sad iz tog balončića povrh vaše glave.

Iako je 5 gradacijskih stepena nešto što kroz naše školovanje prihvatamo kao normalno, ja ga neću koristiti na bazi preporuke jedne psihološke studije koju sam čitao nedavno i koja kaže da postojanje 5 gradacijskih stepena vodi ka tome da većina ljudi suočena sa izborom odabere “3-ku” kao vrednosno neutralnu opciju koja je tacno u sredini skale jer ne žele ni da hvale ni da kude te tako izbegavaju suštinski da glasaju.

Ja ću prihvatiti preporuku studije i koristiti skalu od 4 vrednosti koje trenutno objašnjavam:

  • 1 – Katastrofalno loše
  • 2 – Kad bih morao, mogao bih da ga koristim
  • 3 – Završavam posao, ali mrzim da radim u njemu
  • 4 – Zadovoljstvo mi je koristi ovo svakog dana

.
(Ovo je samo radna verzija opisa vrednosti, sugestije su dobrodošle)

Glasanje je lakše u ovom slučaju jer je broj opcija je smanjen za jedan i mali broj opcija je lakše pojasniti. Koju god ocenu da odaberete iznosite svoj polarizovani vrednosni sud: 1,2 – negativno / 3,4 – pozitivno.

Glavno jelo

Sad kad ste koncept nadam se shvatili, da pojasnim njegovu konkretnu manifestaciju  u galeriji knjigovodstvenih programa korišćenjem (u interesu vremena utrošenog na post) proste skice na tabli koju sam slikao telefonom.

Ako pogledate crtež gore desno, videćete da je centralni delu ekrana rezervisan za sam video snimak koji korisnik gleda – npr. prikaz unosa kalkulacije u program X. Iznad videa (pored ostalih stvari koje nisu na ovoj skici) možete da vidite da je na bazi prosečne ocene posetioca sajta program X rangiran kao 4-ti u toj kategoriji. Sa desne strane stranice možete da vidite 5 kvadratića koja prikazuju 5 najboljih videa u toj kategoriji (“unos kalkulacije”)– naravno rangirano na bazi prosečne ocene posetioca sajta.
Naglašavam još jednom da rang lista na ovom ekranu nije “rang lista aplikacija”, već je “rang list aplikacija kod unosa kalkulacije”.

Ovo rešenje ima dve prednosti po posetioca sajta:

  • Pomaže posetiocu sajta koji je došao da pogleda “unos kalkulacije programa X” da shvati da po mišljenju većine ostalih posetioca sajta postoje 3 programa koji imaju bolji “unos kalkulacije” od programa X.
    Tu se vidi konkretna manifestacija gore navedenog “svi za jednog, jedan za sve” ideala gde se kolektivna inteligencija okupljena oko „društvene mreže” galerije knjigovodstvenih programa koristi za dobrobit svih posetioca.
  • Pomaže posetiocu sajta koji nema vremena da pregleda unos kalkulacije u svih “50 programa” (50 x 5 min = 4 sata) da koristi utrošeno vreme ostalih posetioca sajta koji su pregledali video zapise i svojim glasovima preporučili nekoliko video zapisa koje on može da pogleda sa dobrom verovatnoćom da je njegov favorit među njima. (Naravno da će biti omogućeno onom ko ima vremena da ako želi dobije celu rang listu
    .

Mućke

Za detaljno objašnjenje kako planiram da sprečim malverzacije moraćete da sačekate sledeći post gde ću govoriti o kreiranju naloga i ulozi Facebook-a u galeriji knjigovodstvenih programa.

Za potrebe ovog posta mogu samo da kažem da verujem da se malverzacije mogu sprečiti time što:

  • anonimni posetioci neće imati pravo glasa (mogu da gledaju i koriste sajt koliko god žele, ali da glasaju moraju da se prijave)
  • sa popularizacijom sajta broj posetioca će rasti i verujem da će veliki broj njih glasati te će taj konstantni priliv glasova neizostavno sa vremenom korigovati sve anomalije načinjene “namešteni glasovima”

(Više o ovoj temi u članku o korisničkim nalozima i prijavi na sistem)

Zaključak

Eto čuli ste u ovom postu jedan detalj u vezi implementacije galerije knjigovodstvenih programa koju pravim.

Evo i mojih pitanja za vas na ovu temu:

  • Da li se slažete da je ocena bolja od sviđanja?
  • Koji je optimalni broj zvezdica po vama?
  • Kako bi ste vi objasnili “normalnim jezikom” značenje određenih ocena?
  • Da li vam se dopada koncept top funkcionalnih 5 sa strane?
  • Da li bi ste pored prosečne ocene dodali još neki kriterijum rangiranja?

Nestrpljiv da čuje odgovore,
Nikola D’Artagnan Malović

Galerija knjigovodstvenih programa

 

Nepisano pravilo predstavljanja ideje investitorima je:

.
Drugim rečima podjednako su bitni i vaša usluga/proizvod/ideja kao i problem koji rešavate. Koliko god vaša ideja bila cool, bez problema koje rešava osuđena je da hvata prašinu na polici uspomena pored Google Wave-a.

Da pogledamo kako izgledaju ta dva slajda u vezi moje ideje za novi projekat pod imenom “Galerija knjigovodstvenih programa”.

Suština ideje

Galerija knjigovodstvenih programa je sajt namenjen ljudima koji tragaju za knjigovodstvenim programom koji sadrži tekstualne i video opise knjigovodstvenih programa koji su prezentirani na način koji omogućava brzo i jednostavno pronalaženje knjigovodstvenog programa po meri korisnika.

Par dodatnih bitnih napomena:

  • Sajt je namenjen kako knjigovodstvenim profesionalcima tako i vlasnicima malih preduzeća.
  • Sajt će se u velikoj meri oslanjati na “kolektivnu inteligenciju” (eng. social networking)

Definicija problema

Već sam nekoliko puta spominjao “feudalizacija tržišta knjigovodstvenih programa” kao pojavu koja se okarakteriše time što korisnik program bira na osnovu preporuka svog okruženja koje je i samo tako odabralo program. To na kraju rezultuje da se distribucija knjigovodstvenih programa u Srbiji odvija po principu “poluprečnika od 50 km od mesta gde živim” što je loše za korisnike knjigovodstvenih programa jer nemaju uvid u kompletnu ponudu na tržištu te samim tim možda propuštaju neki program za knjigovodstvo koji im više odgovara od ovog koji kupuju u svom feudu.

Po mom mišljenju situacija je takva kakva je usled dva glavna faktora:

  • otežano otkrivanje postojećih programa za knjigovodstvo na tržištu (eng. discoverability)
  • otežano donošenje objektivnog vrednosnog suda upoređivanjem ponuđenih knjigovodstvenih programa (eng. comparability)

Otkrivanje ponude knjigovodstvenih programa

Prvi problem sam ja lično iskusio na svojoj koži kada sam pre 6 meseci pokušao da pronađem program za svog prijatelja preko interneta. Znam da će većina ljudi reći odmah: ”Ovo je Srbija, kakav internet”, ali ako ne mogu da se informišem o ponudi na tržištu knjigovodstvenih programa preko interneta, na koji to drugi način to mogu?

Najbolji pokušaj u ovom pravcu je definitivno kolekcija od 200 linkova New Dimension-a, ali kada sam ih ja gledao pola od njih su bili mrtvi, dosta su firme koje sudeći po sajtovima se bave knjigovodstvenim programima kao sporednom delatnošću itd.. Takođe da bi se došlo do ove kolekcije linkova neko mora da zna da na sajtu jednog proizvođača programa postoji stavka u meniju gde treba kliknuti da bi se spisak video. Hvale vredan potez New Dimension-a tako po meni nema neku veliku upotrebnu vrednost za stvarne ljude koji tragaju za knjigovodstvenim programom po svojoj meri.

Takođe, da prikupim neki pristojan nivo informacija ja sam morao da utrošim 10 tak večeri pretraživanja interneta što je neprihvatljivo velika količina vremena za većinu ljudi koji samo tragaju za programom.

Galerija knjigovodstvenih programa rešava ovaj problem time što će se na samo jednom mestu nalaziti podaci i prezentacije svih knjigovodstvenih programa u regionu. Da bi se olakšalo pronalaženje tog jednog jedinog mesta, ja sam odlučio da za galeriju knjigovodstvenih programa iskoristim jedan od najboljih domena koje posedujem: www.knjigovodstveniprogrami.com.

Jeste Balkan – Balkan, ali ljudi su ljudi i na Balkanu i van njega. Preko jedne “ slične galerije” se skinulo skoro već 10 milijardi programa za iPhone. Još niste ubeđeni? Pročitajte onda o tome tekst na engleskom o tome kako je otvaranje galerije programa za Mac računare povećalo za 1800% dnevni priliv novih korisnika popularne aplikacije za hvatanje beleški Evernote


Poređenje knjigovodstvenih programa

Sad kada smo rešili prvu polovinu problema koji nastaju pri traganju za knjigovodstvenim programom, preostao ke  je samo druga polovina problema:

“Kako da uporedim ovih 50 programa i vidim koji od njih MENI najviše odgovara”

S obzirom na prirodu ovog članka, konkretne detalje ćemo odložiti za naredne postove u ovoj seriji, a ovde prodiskutovati ovaj problem samo iz konceptualnog ugla.

Programe je teško uporediti jer:

  • svaki od programa izgleda potpuno drugačije
  • svaki od programa ima različit skup funkcionalnosti koji podržava
  • kako da testiram rad programa koji po prvi put vidim?
  • dokumentacija i video materijal na sajtu (ako ih uopšte ima) proizvođača su fokusirane na stvari koje mene ne zanimaju, a nema nekih koje me zanimaju.
  • nemam vremena da pročitam knjigu od  145 stranica ili da odgledam 7 sati video materijala da bi stekao sud o samo jednom programu.

.
Da bi ove i slične probleme razrešila, galerija knjigovodstvenih programa se drži suštine iznesene u u prvom slajdu i uvek štiti interese svojih posetioca kojima je namenjena – ljudima koji tragaju za knjigovodstvenim programom.

Tako je korak broj 1, dedukovanje koje su to svakodnevne poslovne aktivnosti koje većina ljudi vrši u toku dana. Na primer: unos MP kalkulacije , prodaja robe kupcu preko MP računa,  itd…

Kada se identifikuju te svakodnevne aktivnosti (koje naravno pokrivaju ceo spektar aktivnosti koje firme vrše – ne samo MP) onda se za svaku od njih definiše minimalni skup scenarija koji se vrše unutar te aktivnosti. Npr. aktivnost: unos mp kalkulacije treba demonstrirati u scenarijima kao što su kada je novi dobavljač, kada je novi artikl, kada se šifra artikla ne zna nego pretražuje iz nekog šifarnika itd …

Obavezni princip u definisanju aktivnosti i scenarija je da budu striktno ograničeni na stvarno često izvršavane poslovne operacije. U ovoj fazi prodaje, prikazivati sve ekstra mogućnosti koje neki program ima je kontra produktivno po čoveka koji bira programe jer otežava poređenje. Osnovni cilj galerije knjigovodstvenih programa ponavljam je samo jedan: raditi u interesu ljudi koji tragaju za knjigovodstvenim programima. Jednom kada korisnik načelno odluči koji mu se programi od “50 ponuđenih” dopadaju, galerija knjigovodstvenih programa će ih rado sprovesti ka .sajtovima samih proizvođača gde se mogu informisati detaljno o kandidatima iz užeg izbora.

S obzirom da su aktivnosti striktne i fokusirane, za predstavljanje kako knjigovodstveni program izgleda prilikom vršenja bi trebalo da bude dovoljno malo vremena. Na primer, za predstavljanje unosa MP kalkulacije u gore spomenutim scenarijima je dovoljno 5 minuta.

Ako bi na primer bude postojalo 15 definisanih aktivnosti, svaki od programa biće predstavljen kroz 15 fokusirana video zapisa gde je svaki od njih 5 minuta dugačak. Drugim rečima, svaki program bi bio predstavljen sa 75 minuta iseckanih funkcionalno na 15 dela.

Šta se dobija ovim seckanjem na aktivnosti?

Ako sam ja vlasnik preduzeća koje ima samo jedan maloprodajni objekat, mene recimo ne zanimaju uopšte VP funkcionalnost i proizvodnja, zanima me srednje izdavanje MP računa, a posebno me zanima rad sa fiskalnom kasom, naručivanje robe itd.

Potpuno drugačije stvari zanimaju vlasnika knjigovodstvene agencije, vlasnika ugostiteljskog objekta, pekare itd. Poenta je da svako od posetioca može da se brzo i efikasno fokusira na oblasti koje ga baš zanimaju.

Tako na primer, ako mene zanima primarno  MP kalkulacija ja mogu da pogledam kako unos MP kalkulacije (u potpuno identičnim scenarijima) izgleda u svim programima.

Ova “horizontalna uporedivost funkcije programa” naravno ne isključuje “vertikalni pregled“. Recimo da mene Pantheon oduševi u unosu MP kalkulacija u tolikoj meri da me zanima da proverim kako Pantheon izgleda u ostalim oblastima. Galerija knjigovodstvenih programa će naravno omogućiti i to te ćete ako želite moći da se počastite sa 75 minuta video materijala koji pokazuje DataLab Pantheon od korica do korica.

Kako, gde, šta, ali…

Da napravimo ovde kratku pauzu, pre nego što krenemo sa trećim slajdom,  da vidimo da li ima nekih pitanja u vezi gore izložene suštine i problema koji rešava galerija knjigovodstvenih programa.

Da li vidite neku kardinalnu grešku u rezonovanju, misiji i konceptu? Da li se uopšte slažete da problem feudalizacije tržišta postoji? Kakva su vaša lična iskustva kada ste tragali za knjigovodstvenim programom za vaše preduzeće?

Pobednik vremena

Moji roditelji su imali Renault 4 koji ja pamtim po udobnim sedištima, naopako jedinstvenom (čitaj: uber cool) menjaču, obliku cipele i reklami iz 80-tih inspirisanu Max Max-om.

Renault 4 – “Pobednik vremena“

Na žalost (ili na sreću – kako ko gleda), Renault 4 nije predmet ovog članka, ne proizvodi se dekadama te ga hajmo ostaviti memli istorije. Umesto njega, ovaj članak će se pozabaviti jednim njegovim ne manje bitnim vršnjakom: matričnim štampačem.

Knjigovodstveni programi sa podrškom za matrične štampače

U 2003-oj, najbolji način da nasmejte knjigovodstvenu agenciju tokom predstavljanja svog programa je da kažete da vaš Windows program ne podržava štampu u tekstualnom modu. “Nema matričnog štampača?” je bio uzvik (uobičajeno par oktava viši) koji je označavao uvek moment kada vlasnik knjigovodstvenog birao prelazi iz “slušam te” moda u “gde-li-ću-za-ručak-razmišljanje-praćeno-gašenjem-čula-sluha-i-slepo-klimanje-glavom”

S obzirom da smo evo već u 2011-oj i da ja nisam video matrični štampač već 5+ godina, ja sam iskreno bio mišljenja da su matrični štampači iščezli čak i kod nas, ali pre nekoliko dana reših da testiram svoj stav. Većina ljudi koje sam pitao (vlasnika malih preduzeća) su potvrdila moj stav: niko više ne koristi matrične štampače, te sam ja do danas verovao da neću morati da se opet zlopatim disproporcionalnim izveštajima za matrične štampače.

Međutim, danas mi je sve to palo u vodu kada mi je Milovan Kick-Ass-Knjigovodja na četu rekao da velika većina faktura koje dobijaju njegovi klijenti od svojih dobavljača je rađena i dan danas matričnim štampačima. Čak mi je rekao da i veći deo njegovih korisnika (neki od njih firme sasvim pristojne veličine) koristi i dan danas matrični štampač.

Naravno da sam ga pitao:”Ali zašto i dan danas se koriste štampači”
Odgovor: ”Jeftiniji su mnogo papir, toner i štampa u više kopija”

Tako sam i ja došao do odluke da, pre nego što kapituliram pred matričnim štampačem, proverim ovu tvrdnju i evo posta.

Koliko se štampači uopšte koriste?

Ako se uzme u obzir da u godini ima 264 radnih dana, mislim da je neki obim od hiljadu faktura godišnje sasvim reprezentativan kao uzorak. Naravno da ima firmi koje štampaju više i onih koje štampaju manje, ali je hiljadu verujem mnogo veća od njihove medijane. Plus, okrugla je brojka pa se lako računa Smeško

Nameće se takođe pitanje u koliko se kopija tih 1000 faktura štampa? Meni je izgledalo logična pretpostavka da se radi u dva primerka (jedan za kupca, jedan za dobavljača), ali mi je Milovan pojasnio da ima firmi koje štampaju u 4 primerka (1 kupcu, jedan komercijali, jedan ide računovodstvu, jedan malom Perici …) Za potrebe ovog članka preskočiću kritiku ovog drugog model i uzeti ga zdravo za gotovo.

Znači, u ovom postu se radi o primeru 1000 računa/faktura odštampanih u 2 i 4 primerka.

Matrični i laserski štampači

Standardni laserski štampač kod nas (kako mi je rečeno) je HP LaserJet 1010, ali pošto se on izgleda ne proizvodi više pretpostavljam da je nov bio u rangu HP 1102 štampača, čija je cena 11.000 dinara. Za firme koje imaju veći obim štampe HP 1010 je verovatno nedovoljan, te se u takvim slučajevima štampači poput Lexmark E260 sa 33 stranice u minuti su verovatno adekvatnije i dalje po prihvatljivoj ceni oko 13.000 dinara.

Cena matričnog LX 300 štampača je skandaloznih 26.000 dinara. O kvalitetu i brzini štampe kao i nivou buke koji kreira mislim da nema smisla trošiti reči

Sapienti sat, idemo dalje…

Tabuliri i tabaci

Jedna od prednosti matričnog štampača je što može da štampa više kopija.
Tabulir kutija a4 formata sa 1 dodatnom kopijom (“1+1”) od 900 preklopa/stranica košta 1330 dinara.
Odštampati 1000 računa u 2 kopije tako sa ovim tabulirom košta 1470 dinara (1.47 dinara po računu).
Odštampati 1000 računa u 4 kopije tako sa ovim tabulirom košta 3940 dinara (3.94 dinara po računu).


.

Tabulir kutija a4 formata sa 3 dodatne kopije (“1+3”) od 450 preklopa košta 1550 dinara,
Odštampati 1000 računa u 2 kopije sa ovim tabulirom teoretski košta 1722 dinara (1.72 dinara po računu).
Odštampati 1000 računa u 4 kopije tako sa ovim tabulirom košta 3444 dinara (3.44 dinara po računu).

.
Tabak A4 papira od 500 lista za laserski štampač košta 429 dinara,
Odštampati 1000 računa u 2 kopije sa ovim papirom teoretski košta 1716 dinara (1.72 dinara po računu).
Odštampati 1000 računa u 4 kopije tako sa ovim papirom košta 3432 dinara (3.43 dinara po računu).

Evo i uporedne tabele koja prikazuje cene papira
.
Varijanta Tabulir 1+1 Tabulir 1+3 Tabak laserskog papira
1000 računa u 2 kopije 1470 din 1722 din. 1716 din.
1000 računa u 4 kopije 3940 din. 3432 din. 3432 din.

Ako štampate matričnim štampačem uštedećete u najboljem slučaju na papiru 246 dinara godišnje.

Toneri i ribboni

Ovo je definitivno kategorija gde matrični štampač je neosporno jeftiniji sa svojih 500 dinara cene za traku štampača. Svi moji pokušaji da nađem negde podatak koliko kopija traka izvuče su propali, tako da joj priznajem “neograničen broj kopija” te samim tim cena utrošenog banera po stranici teži nuli.

Toner za HP 1010 štampač košta oko 2000 dinara i može da odštampa 2000 kopija te je cena utrošenog tonera po odštampanoj stranici jedan dinar. (Toneri polovnih i starijih štampača koštaju i manje od 0.5 dinara/stranici, ali za potrebe ovog članka to preskačem)

Dakle, da na laseru odštampate 1000 računa u 2 kopije –> 2000 dinara je vrednosti utrošenog tonera. 1000 računa u 4 kopije –> 4000 dinara vrednost utrošenog tonera.

Suma sumarum

Ako ste neko ko tek otvara firmu, samo odlukom da kupite laserski štampač štedite dovoljno novca da pokrijete utrošak tonera u sledećih 3-5 godina (punjenje za bar 15000 stranica). Ja stvarno ne vidim što bi IKO odabrao matrični štampač u ovom slučaju.

U slučaju da imate već laserski štampač, znajte da trošite mesečno dodatnih 3 evra (4000 dinara ekstra troška za toner) u odnosu da koristite matrični štampač-

U slučaju da imate već matrični štampač, zar je vaš duševni mir vredan tih 3 evra mesečno? Zar je tih 3 evra vrednije od stida koji verovatno osećate šaljući svom kupcu fakturu odštampanu na matričnom štampaču?
Zar nije bolje da platite tih 3 evra više i pošaljete fakturu koja po sadržaju i formi izgleda profesionalno i samim tim širi isti takav utisak o vama?

Posle ove računice koju sam ja izveo, ja stvarno ne razumem ljude koji koriste matrične štampače u 2011-oj.

Šta vi mislite o ovome? Koliko papira odštampanih matričnim štampačem prolaze kroz vaše preduzeće? Da li sam propustio neku prednost matričnih štampača? Da li podržavate matrične štampače u vašem programu /ako ste proizvođač knjigovodstvenih programa/

Hoćemo da penzionišemo već jednom te matrične štampače?

Vaš iskreno skeptičan,
Nikola DotMatrix Malović

Javiii se Ripliiiiii

Niko nam nije kriv, krivi smo mi sami

Zaista nisam planirao da pišem ništa više u 2010-toj, ali mi se upravo nešto desilo što me u prvom momentu razbesnelo “do koske” dok nisam ukapirao koliko je tragikomična situacija i sad mi je smešno. S obzirom da je anegdota kratka, stvarna i smešna, reših da je podelim sa vama na ovaj Novogodišnji dan.

Kupovina knjiga o računovodstvu u Srbiji?

S obzirom da od mog poganja finansijskog i upravljačkog računovodstva na ekonomskom fakultetu je (na žalost) prošlo već 15 godina , pre 10-tak dana sam odlučio da iskupujem sve knjige o računovodstvu  koje mogu da nađem i da odvojim dosta vremena na njihovo čitanje u prvom kvartalu 2011-e.

S obzirom da ne živim u Srbiji, jedini način da se informišem je internet, te posle MNOGO traženja dolazim do tri sajta koji nude knjige iz ove oblasti:

.
Nijedan od sajtova ne nudi plaćanje preko interneta (o ovoj gluposti poseban post na oblak.rs blogu sledi kad tad), nijedan ne isporučuje robu van Srbije. Blago revoltiran time okrećem telefon i zoven Milovana Kick-Ass-Knjigovodju i molim ga da mi iskupuje knjige sa tih sajtova, pa da ih pokupi moj prijatelj u povratku za Češku nakon Božića i donese mi (kad nema drugog načina).

Kraj godine je doba kada su knjigovođe poslovične jako zauzete, ali je on ipak našao nešto vremena za moju molbu. Otišao je na sajt CID-a, popunio sve podatke koje su trađili uključujući ime, PIB, broj telefona,email adresa  itd, dodao u korpu knjige koje sam mu rekao da trebam, kompletirao porudžbinu. Čak je i telefonom pozvao da proveri da li je tekući račun dobar – sve mu osoba na telefonu potvrdi.

Nakon dva dana čekanja i na moje požurivanje on im uplati iznos sa sajta. Ovog posta ne bi ni bilo da mu pre 2 sata nije zazvonio telefon, on se javi, a sa druge strane ženski glas koji odmah krene da ga napada i ispituje ko je on i što im je uplatio novac. On kad shvati o cemu se radi im lepo objasni da je putem sajta popunio sta je trebalo sa svim ličnim i poslovnim podacima, završio porudžbuinu, zvao telefonom da proveri da je snimljeno i da je po tom osnovu uplatio novac.

Odgovor sa druge strane žice? Ne, nije izvinjenje za maltretiranje kupca bespotrebnim i po meni previše ličnim pozivom. Ne, nije ni zahvalnost što je kupac pristao da se maltretira i da plati za njihove proizvode koje prodaju preko interneta uplatnicama itd. Ne, nije ni zahvalnost što neko u ova teška poslovna vremena napravio solidnu porudžbinu i platio unapred za tu robu.

Odgovo sa druge strane je, verovali ili ne, “nagrđivanje” od strane osobe iy CID-a o tome da li on zna koji je danas dan, te zašto nije čekao predračun itd, itd. Na kraju mu kaže da su mu pare vratili (!?)

Sad, neko od vas će možda reći da nisu oni krivi jer je klraj godine, spomenuti PDV  i slične stvari. Apsolutno se ne slažem sa vama koji to kažete iz sledećih razloga:

  • Porudžbine od sve tri firme su napravljene istog dana. Odgovor druge dve je bio istog dana potvrda da imaju knjige na lageru (neću ni o tome ovde) i poslati predračun, uplata izvršena, knjige na putu.  Znači može.
  • Da su mu poslali profakturu mogao je da plati nakon Nove Godine. Umesto toga apsolutno ga niko nije kontaktirao do danas.
  • Najbitnije: Što je sve ovo uošte problem kupca?
    Možda je uplata stigla u nezgodan trenutak, ali to svaka prava firma “izdrži” – kupac je uvek u pravu /a posebno kada plaća unapred/. Na šta liči zvati kupca koji je uradio sve što je zahtevano, kritikovati ga (!) i vratiti mu novac (!).

.
Ceo postupak od strane CID-a je toliko neprofesionalan da ja nemam reči – bukvalno sam šokiran da se neke stvari kod nas izgleda uošte nisu promenile u zadnjih 20 godina.

A možda sam samo šokiran jer sam samo fićfirić koji je isuiše ogrezo u trulu dekadenciju Zapada gde se mušteriji nepristojno ugađa čak i u toj meri da se poštuje, pa očekuje da to vidi i na digitalnom brdovitom Balkanu ponosno neukaljanim takvim degeneričnim uticajima sa zapada..

Jedno je sigurno, definitivno neću više nikad ništa od njih da kupim.

Knjigovodstveni programi i standardi

Uloga i vrednost standarda u oblasti programa za knjigovodstvo

“Ničim izazvano”, u komentarima na moj prethodni blog post gde sam spomenuo moju ideju o berzi knjigovodstvenih programa se razvila mala diskusijica koja se odnosi na ulogu standardizacije knjigovodstvenih programa. S obzirom da moje mišljenje na ovu temu izlazi svojom dužinom iz okvira komentara, odlučio sam da ga napišem ovde umesto u komentaru.

Ljudi koji me lično znaju, znaju da sam ja okoreli pragmatist i verovatno ne bi bili iznenađeni da čuju moj inicijalni stav na ovu temu koju sam pre nekoliko dana izneo Aleksandru u našoj Skype prepisci:”Za mene su standardi krivi dok se ne dokažu drugačijim; beskorisna gomila birokratskih papira bez stvarne vrednosti u stvarnom svetu”. Čini mi se da u tom mom konceptualnom shvatanju usklađen sa Nenadovim mišljenjem koji takođe tvrdi da su trenutni standardi samo mrtvo slovo na papiru kojih se neko pridržava zato što “misli da tako treba”, a ne zato što “razume ZAŠTO tako treba”. Slažem se i sa ostalim stvarima koje je izneo (postojanje sistemskih “nejasnoća” itd). verujem i da se Coba suštinski slaže sa tim.

Ono sa čim se ne slažem sa njim je da trebamo ovaj trenutnu status quo uzeti zdravo za gotovo kao nepromenljiv. Uvek može i mora bolje i to uopšte ne izgovaram kao neku frazu ovde već zato što iskreno to mislim.

Pitanje je šta se i kako se može situacija poboljšati?

altPopravljamo kišooobraneee

Jedan idejni pravac je da uzmemo kao osnovu neki postojeći standard koji osavremenimo i/ili prilagodimo našim regionalnim potrebama. Ja sam uz zadnja nekoliko dana prikupio zahvaljujući Aleksandru more standarda da pročitam, ali pošto je ova tema ovde neplanirano rano iskočila, jedino na čemu zasnivam svoj stav o ovom pravcu je JRS-33 iz koga evo nekoliko isečaka:

    • 33.12 Celishodnost/prikladnost je osobina kojom se utvrđuje prisustvo funkcija, karakteristika,, osobina softverskog proizvoda i pogodnost njihovog korišćenja i načina rada pri izvršavanju određenih zadataka npr. pristup (unos), korišćenje, izmena (ažuriranje) podataka u datotekama i bazama podataka, štampanje izveštaja.
    • 33.13. Treba da postoji:
      – opis strukture datoteka i/ili baza podataka
      – mogućnost da se utvrdi koji korisnik pristupa datoteci i/ili bazi podataka i sa kojom svrhom
      – opis vrste transakcija; uobičajeno podrazumeva: unos podataka, ispravke podataka u datoteci/bazi podataka, pozivanje radnog ekrana (upit), štampanje izveštaja i sl.
      – broj transakcija: stvarni i normalizovani
      (preračunati preko normalizovanog težinskog faktora 1)
      mogućnost da se utvrdi koji korisnik (sa kog terminala) vrši transakciju.
    • 33.73. Mogućnost instaliranja je osobina kojom se meri napor potreban da se softverski proizvod instalira u predviđenom okruženju.
    • 33.21. Svi podaci softverskog proizvoda se moraju zaštititi pomoću sistemskih softverskih alata ili projektno-programskim rešenjima aplikacije.
    • 33.45. Poruke iz programa treba da se lako razlikuju po vrsti , npr.: pitanja iz programa,  upozorenja, poruke grešaka, poruke zahvalnosti.
    • 33.90. Procedure prepisa stanja (back up) svih datoteka/baza podataka i vraćanja u prethodno stanje (restore) moraju da se obezbede u celini ili pojedinačno.
    • 33.93. Magnetni medijumi se čuvaju prema zakonskim propisima.
    • 33.94. Softverski proizvod mora da obezbedi memorisanje sistemskih poruka u posebnu datoteku (LOG), koje su posledica neregularnih situacija (prekidi, greške i sl.).

.
Mislim da je ova kratka lista dovoljna do verifikuje stav koji imamo Nenad i ja u vezi korisnosti standarda napisanih na način kakv jeste danas. Koji od ovih stavova ima bilo kakvu realnu upotrebnu vrednost u stvarnom svetu? Šta se tačno njima “standardizuje”? Koja je vrednost po krajnjeg korisnika tih standardizovanih merila? Kako i ko će da proveri da li su propisana merila ispunjena ili ne? Kakve veze ovi standardi imaju sa knjigovodstvenim programima?
Da se grubo našalim, ove zahteve podjednako ispunjavaju Notepad i bilo koji knjigovodstveni program kod nas.

(Ponavljam još jednom da na današnji dan ne znam zasigurno da i ostali moderni standardi imaju simptome “akutnog-sciencie-birokratizma” te rezervišem odmah pravo da dodam još stvari na ovom mestu u članku kad ih budem iščitao. Lično bi bio krajnje prijatno iznenađen da je situacija drugačija)

Take the red pill, Neo!

alt

Očigledno po mom mišljenju popravljanje postojećeg nije pravo rešenje, te sam sad dužan da kažem koji je to jedan od način koji po mom mišljenju može da nas dovede u bolju situaciju od današnje.

Da bi to izneo prvo moram da vam objasnim kako ja gledam na same knjigovodstvene programe i nas proizvođače istih:

  • Knjigovodstvo nije “nauka”, nego “zanat”.
  • Izrada knjigovodstvenih programa nije nauka nego je zanat.
  • Isključivi razlog postojanja programa za knjigovodstvo je podrška poslovanja nekog privrednog subjekta.
  • Knjigovodstveni program sa svim programiranjem, marketingom, naučnim disekcijama itd je na kraju dana samo jedan proizvod koji na kraju dana proizvođač knjigovodstvenog programa prodaje vlasniku neke firme.
  • Kupac knjigovodstvenog programa program kupuje iz samo jednog razloga: profit koji ostvaruje njime je veći od cene koju plaća za taj program.

.
Drugim rečima, knjigovodstveni program je samo jedna jako sofisticirana i pametna sporedna alatka koju koriste poslovni subjekti u svom postojanju. Iskreno verujem da kupci kompjuter sa knjigovodstvenim programom doživljavaju kao jednu ekstremno naprednu kasu koja ima neke dodatne funkcije. Što se prosečnog korisnika tiče, da li je u kućištu grupa gremlina koji okreću točkiće ili najmoderniji n-tier sistem apsolutno nema nikakvu važnost sve dok program radi šta treba kako treba.

Sada kada ste ukratko čuli "gde ja sedim”, mogu da vam objasnim i moje gledište, a koje se svodi na to da bilo koji standard koji nema (poželjno) direktnu ili indirektnu vrednost po korisnika knjigovodstvenih programa je mrtvo slovo na papiru.

Osnovna greška u definisanju standarda do sada (po mom skromnom mišljenju) je u tome što se do njih dolazi primenom induktivne logike. Raznolika grupa viđenijih naučnih ljudi, ponekad koji delegat iz nekog ministarstva se satanu i onda pokušavaju da definišu (poželjno prefiksovati sa “naučni “) dokument koji propisuje pravila kojih stvarnost treba da se pridržava. To možda i može da funkcioniše u drugim oblastima, ali u softverskoj industriji koja je sui generis neuporediv sa ostalim oblastima, definisanje takvog dokumenta bez učešća ljudi sa konkretnim iskustvom u toj oblasti (proizvođača knjigovodstvenih programa), u vakumu (ne osvrćući se na realno stanje ekosistema) je put koji može da vodi samo ka  jalovom dokumentu.

Umesto indukcije, pravi put u definisanju standarda knjigovodstvenih programa je put deduktivne logike. Po ovom pristupu, suština svakog standarda bi proistekla iz preseka realnog stanja i trebalo bi da bude esencija stvarnosti. Da li to znači da treba da sadrži “sve opcije” što svaki program sadrži?  Naravno da ne zagovaram uniju osobina. već nasuprot smatram da treba da konkretizuje presek tih osobina.

Kako doći do preseka i kako ga konkretizovati?

altKorak u tom pravcu je ovo što ja planiram da radim – staviću “na papir” koje realno svakodnevno potrebne funkcije programa korisnici koriste i predstaviću svaki program koji nađem /ja sam ili uz pomoć samih proizvođača / u vršenju tih funkcija. Tu listu funkcija neću ja sam definisati i sam testirati. Iskreno kada bih mogao da uopšte ne učestvujem u tome ja bi bio presrećan jer ima toliko ljudi kod su mnogo kompetentniji i sa dekadama više iskustva od mene. Zašto onda to radim? Zato što neko mora da počne, ako svi čekamo Godo-a nikad ništa neće da se desi i status quo će se održati. Tako ću ja za svaku od tih funkcionalnih stavki napisati poseban blog post i pozvati da ko god želi doda/oduzme stvari na toj listi. Ako i niko ne bude voljan da sarađuje na tim prostim funkcionalnim specifikacijama, nema veze jer verujem da  imam dovoljno predstave o problematici da održim momentum i završim spisak. Bilo kakav spisak je bolji od nikakvog spiska, akad se tome dodaju i video materijal koji pokazuje svaki program po tim kriterijumima, sigurno će rezultovati ako ne sad onda kasnije komentarima kako ga poboljšati.

Sadržaj te liste oplemenjen tim komentarima i javno predstavljen na sajtu sa video materijalom je moj doprinos prvom koraku u dedukciji. Da li to treba da bude standard? Svakako da ne, ali je zdrava osnova da se na njoj bazira razvoj standarda. Ono što je zasigurno, definitivno će biti od pomoći normalnim ljudima koji tragaju za knjigovodstveni programima da nađu onaj koji najbolje odgovara njegovim potrebama. Čak i da ništa od standarda ne bude, ako samo uspem da razbijem u 2011 trenutne “feudalne okove” knjigovodstvenih programa i poboljšam “pronalaženje i odabir” korisnika,  ja sam zadovoljan lično jer to mi je primarni cilj moje inicijative.

Znači toliko smo pametni da ignorišemo postojeće standarde?

altApsolutno ne. To može biti samo jedna idejna pritoka budućeg standarda. U paraleli treba proučiti sve standarde iz oblasti računovodstva koji su na snazi u regionu, a koji se dobrim delom i na sreću svode na malu grupu međunarodnih standarda. Moj razlog zašto treba proučiti sve te standarde je krajnje pragmatičan: ako ikad uđemo u EU (tu sam malo skeptik ali ok) biće nam svima od koristi da standard oko koga smo organizovali svoje poslovanje bude isti ili sličan standardima iz EU. Čak i da ne uđemo nikad u EU, smatram da je, i pored svih zala počinjenih 90-tih, Balkan dugoročno gledano poslovno okruženje koje je neizostavno okrenuto jedno drugima. Svi smo svedoci uspeha i tržišnog prisustva slovenačkih i hrvatskih programa na prostorima ex-YU – pojava koju ja najiskrenije pozdravljam sa svog načelnog stanovišta neoliberaliste. U Srbiji standardi ne postoje te u tom pogledu nema posebnih zahteva za njih, ali ako ste proizvođač iz Srbije koji ima planove da se prošiti van Srbije, onda vam je u interesu da taj proizvod koji imate bude usklađen sa regulativnima tih sređenijih tržišta.

Ok, šta standard knjigovodstvenih programa treba da sadrži po tebi?

altNeophodni minimum funkcionalne specifikacije. Primarno fokusiran na “šta”, a ne na “kako”. Definitivno nije taksativni spisak najsitnijih detalja koje “kalkulacija treba da sadrži” poput “u desnom gornjem uglu mora da bude 6 cifreni broj ulazne fakture dobavljača”. Nećemo da kreiramo armiju dronova, već samo da zaštitimo interese korisnika garantovanjem da je svaki standardizovan program funkcionalno spreman za većinu njegovih suštinskih zahteva. Ako već insistirate, namena standarda je u ovom kontekstu da pružimo kupcu malo osećaja sigurnosti prilikom odabira programa.

Standard knjigovodstvenih programa može da pokriva taktičke stvari poput:

  • načini numerisanja dokumenata (naglasak na množini, ne mora isključivo da bude jedan jedini, ali opet ne sme ni da bude 1000 različitih sistema)
  • Uloga barkodova na dokumentima
  • Konkretno definisanje procesa zaštite integriteta dokumenata (da li je dozvoljeno ili ne imati “neproknjižen račun”, da li je takav “neproknjižen” račun  dozvoljeno ispravljati, da li utiče ili ne na stanje lagera)
  • Definisanje procesa arhiviranja (pritom ne mislim na strimer trake, rezanje diskova i ostale gluposti več na konkretno dokumentovanje scenarija podrške korisnika koji ima verziju podataka u formatu koji ste vi imali pre 5 godina, pa nema kako da ih pokaže kontroli i sl.
  • šeme knjiženja različitih dokumenata sa konkretnim primerima
  • sadržaj i format štampanih izveštaja sa konkretnim primerima

.
Standard knjigovodstvenih programa treba da pokriva i strategijske stvari poput:

  • definisanje standardnog formata zapisa podataka knjigovodstvenog programa (npr. specificira se xml struktura fakture u koji svi standardizovani programi moraju da bi dobili standard da eksportuju svoje podatke) koja pospešuje interakciju između različitih programa i ubrzava protok robe i dokumenata-
  • definisanje obaveznog arhiviranja podataka u oblak.
    Pored zaštite korisnika od kvara na računaru, to otvara i za samu državu vrlo interesantne momente jer može da vrši kontrolu poslovnih knjiga koje se nalaze u oblaku, može da se uveri da periodična kopija koju imaju nije različita od one “zatečena na terenu” itd
  • da definiše aspekte elektronske trgovine, digitalnog potpisa i sl. naravno sve sa aspekta knjigovodstvenih programa.

.
Znam da većini ovi strateški detalji zvuče kao SF, ali po mom iskrenom mišljenju i pod pretpostavkom da budu konkretni i praktični, smatram da itekako imaju mesto i vrednost u standardu. Kad već kasnimo 15 godina za standardom za 2010-tu, ajde da pokušamo odmah da napravimo jedan za 2015-tu Smeško

Glavna sporedna prednost postojanja standarda programa za knjigovodstvo

Možda su se stvari promenile na bolje u ovih 6-7 godina koliko ne živim u Srbiji, ali ja se dobro sećam problema sa raznoraznim inspekcijama i kontrolama gde bukvalno svako “pregleda papire” na neki svoj način. Ono što je jednom ok, drugom nije itd. Pod pretpostavkom da se to nije promenilo, postojanje standarda koje precizno definiše kako se nešto računa i prikazuje i koga se pridržavaju većina programa na tržištu je način nas proizvođača da se jednom zauvek suprotstavimo tome jer gde god da je kontrola svaki program (koji izgleda i radi drugačije) će iste rezultate da im prikazuje te će voljno ili nevoljno morati i oni svi da se usaglase.

(Da, znam koliko je ovo glupavo bilo izgovoriti javno)

Zaključak

Postojeće stanje se mora poboljšati standardizacijom knjigovodstvenih programa u obostranu korist proizvođača i korisnika. Takvi standardi treba da kritički uvažavaju postojeće međunarodne standarde, ali da prevashodno proisteknu iz stvarnosti.

Kao ideal kome treba težiti treba da bude takav standard koji pored proizvođača i sam korisnik može bez problema da pročita i u njemu da nađe dosta vrednosti.

Standard knjigovodstvenih programa treba biti minimalno moguć, pragmatičan i fokusiran.

Eto sad znate moj stav na ovu temu i razlog zašto nisam hteo ovo sve da napišem u komentaru Smeško

Do sad i od sad

Evo bliži se kraj 2010 godine, pa kao svaki dobar domaćin rekoh da podvučem crtu, ukratko se osvrnem na 2010-tu i iznesem par stvari koje planiram u 2011-oj.

Ako vas ništa od toga ne zanima: “Srećna Nova 2011-a i Božićni praznici”

2010

Sve je počelo tako što sam ja preko interneta pokušavao da nađem program za PC shop i video nekoliko stvari:

  • sudeći po internetu ne postoji specijalizovan program za PC servise
  • dosta ljudi nisu u potpunosti shvatali o čemu ja to pričam i u čemu se ta specijalizacija sastoji

S obzirom na zatečenu situaciju i moju dugogodišnju strast ka oblasti poslovnih aplikacija namenjenih “normalnim ljudima”, odlučio sam se da krenem u poduhvate jednog programa napravljenoj beskompromisno po meri korisnika po načelima i principima do kojih sam ja došao baveći se profesionalno programiranjem zadnjih 10 godina.

Na današnji dan je tačno šest meseci postojanja bloga pa evo da podelim sa vama malo interesantnih statističkih informacija sa vama.

.
Znam da ove brojke deluju veoma skromno u poređenju sa velikim brojem blogova, ali s obzirom na usko specijaliziranu i “dosadnu” tematiku knjigovodstvenih programa – ja sam lično prezadovoljan.

Mislim, pisao bih ja i da nema nikog da čita to, ali je po meni dijalog na blogu ono što je najbitnije oko bloga, a toga bez doprinosa velikog broja ljudi u ovih 6 meseci ne bi bilo. Bez ikakvog foliranja, upoznavanje ljudi putem ovog bloga je za mene najvrednija stvar koja je proistekla iz njega u ovih 6 meseci.

Na žalost, u 2010-oj sam ozbiljno podbacio u najbitnijoj stvari: izdavanju javne “v0.1” verzije za download koja radi nešto smisleno i putem koje bi krenuo da dobijam povratne informacije na direktan način. Najvažniji razlog iza toga je što sam pre nekoliko meseci unapređen u firmi te mi je nekoliko meseci otišlo na privikavanje na novu ulogu u lancu ishrane. Unapređenje je došlo iznenadno te kada sam pričao o rokovima itd. nisam mogao da ga pretpostavim. (Iako sam ja sam na blogu već nekoliko puta otvoreno pričao o tome, da ponovim ovde za one koji to nisu videli da se ja programiranjem i blogovanjem bavim u svoje slobodno vreme, a da sam stalno zaposlen kao programer u jednoj američkoj firmi ovde u Pragu).

2011

Papiri v0.1 (beta)

Najkasnije do polovine februara moram da izbacim prvu betu programa koja će pokrivati integraciju sa B2B portalima većeg broja distributera računarske opreme. Nakon te prve javno publikovane verzije, trudiću se da bar jednom mesečno javno objavim sledeću verziju. Svaka od tih verzija će definitivno biti sa bagovima, ali verujem sa dovoljno funkcionalnosti da onima koji se ne boje “rada na ivici” korist od njihovih korišćenja će uvelikom nadoknađivati potencijalne probleme.

Razlog zašto želim u toliko meri da što pre i što otvorenije predstavim rad na programu je da bi što pre dobio povratne informacije od korisnika o tome šta valja, šta ne valja, šta nedostaje, a šta je višak.

Papiri blog

Tematika bloga u 2011 će biti malo drugačija. Biće tu i dalje naravno diskutovanja o opštim temama, ali će biti mnogo više diskusija o konkretnim temama poput “Brisanje u knjigovodstvenim programima”, “Šta MP kalkulacija treba da sadrži”, “Nabavka robe”, šeme knjiženja i sl.

Pored održavanja dinamike diskusije na blogu, razlog zašto planiram da započnem diskusiju u ovom smislu je da sam tokom direktnog razgovora sa dosta ljudi došao do zaključka da ove teme zapravo nikad nisu detaljisane nigde i da se funkcionalna interpretacija ovih bitnih stvari svodi uglavnom na ličnu interpretaciju proizvođača programa za knjigovodstvo. Način na kome planiram da vodim diskusiju o ovim temama je sličan dosadašnjem: odaberem konkretnu poslovnu pojavu, analiziram kako je ko tretira na tržištu, razmislim ja o tome i onda sve to iznesem u što konkretnijoj formi koju onda čitaoci bloga uzimaju kao osnovu za kritiku i diskusiju o tome šta u mom iznetom modelu fali ili nije tačno. Takav način diskusije (jedan uradi domaći i iznese tezu koju posle drugi kritikuju) je mnogo efikasniji od “tabula rasa” stila diskusije.

BKP – Berza knjigovodstvenih programa

O ovome uskoro detaljno u većem broju članaka, te ću ovde samo ukratko.

Razmišljajući o tome koje probleme ljudi koji traže knjigovodstveni program imaju, došao sam do zaključka da se radi o sledećim stvarima:

  • ne znam koji sve programi postoje na tržištu
  • nemam vremena i/ili stručnosti da ih isprobam sve
  • ne znam kako da ih uporedim (svi deluju različito, jedni imaju jedno, drugi imaju drugo)

 

U cilju rešavanja ovih problema planiram da početkom 2011-e pokrenem novi veb sajt čija je jedina namera da pomogne u rešavanju ovih problema.

U saradnji sa zajednicom (delimično putem bloga) definisaću listu poslovnih aktivnosti koje većina poslovnih ljudi koristeći knjigovodstveni program rade svakog dana. Onda ću te poslovne aktivnosti smisleno grupisati u male fokusirane grupe aktivnosti. Sa takvim setom kriterijuma modeliranim po stvarnim korisnicima, a ne proizvođačima programa za knjigovodstvo, krenuću da testiram svaki program koji nađem na tržištu. Jednu te istu grupu poslovnih aktivnosti izvršiću u svakom programu pritom snimajući to korišćenje. Ja lično ne da ne bih imao išta protiv, nego bih baš voleo da sam proizvođač odradi to – pod jedinim uslovom da se drži konkretnih zadataka kao i svi ostali programi što su se držali.

Krajnji rezultat bi trebao da bude snimak ne duži od 5 minuta po grupi aktivnosti. S obzirom da svi snimci jedne grupe pokazuju identične aktivnosti, ljudima u potrazi za programom će biti veoma lako i brzo da uporede različite programe.

Primer: Vi ste vlasnik prehrambene prodavnice te vas zanimaju unos kalkulacije i rad sa kasom, dok vas ne zanima proizvodnja i VP. Vi ćete tako da pogledate kratke snimke programa gde svaki od njih prikazuje “unos kalkulacije” te vrlo brzo moći pronaći onaj koji najviše vama odgovara.

Naravno da ne mislim da je moguće odabrati program gledajući kratke snimke. Namena ovog je da informiše ponudu na tržištu i da omogući korisniku da odabere jedan ili više programa o kojima će nakon toga tražiti dodatne informacije. Za svaki od programa naravno biće lako dostupan set informacija o sajtu proizvođača i sl. u smislu pomaganja korisniku u kupovini programa jednom kada vidi neki za koga ga zanimaju dodatne informacije.

Mislim da ste shvatili grubu sliku o tome šta ću to da odradim – očekujte detaljni opis u sledećim postovima.

Zaključak

Šta reći na kraju ove 2010-e teške poslovne godine sem da vama se zahvalim na svom vremenu utrošenom na čitanju mojih brljotina i poželim da 2011-a bude mnogo lakša sa puno poslovnog uspeha.

Ja lično sam maksimalno nestrpljiv da za mene “prelomna” 2011 otpočne i da sve ideje i snove koje imam krenem da pretvaram u stvarnost.

Do tad,
Vaše bedno piskralo

Knjigovodstveni programi i distributeri

Distributeri knjigovodstvenih programa – za i protiv

Ne mogu da “podvučem crtu” nad godinom 2010-tom, a da ne iznesem pre toga svoj stav o jednoj temi koja je (bar za mene) krajnje kontraverzna – distribucija programa za knjigovodstvo. Odmah da kažem da sam svestan da moj stav o ovoj temi je verovatno u suprotnosti sa stavom 99.92% čitaoca, te se unapred izvinjavam svima koji članak dožive kao  neku vrstu provokacije. Nije provokacija, samo iskreno beležim svoje misli na ovu temu

Izmišljanje tople vode

altVerovatno se pitate šta tu ima da se uopšte diskutuje: Naravno da je smisleno i neophodno imati distributersku mrežu, zar ne?

Nema proizvođača programa za knjigovodstvo koji na svom sajtu ne poziva distributere na saradnju. Pa zar i ja sam nisam već pisao o “feudalnoj regionalizaciji” tržišta programa za knjigovodstvo gde se program kupuje po preporuci konkretnog korisnika od proizvođača udaljenog do 100 km? Ako nemate distributera “u Novom Sadu” kako će bilo ko odatle da čuje za vas i da vidi vaš program?

Neko će zasigurno uzeti da ilustruje svoj stav o prednostima distributerske mreže putem Ezopove basne

SELJAKOVI SINOVI
U nekoga seljaka bili nesložni sinovi. Iako ih je mnogo puta opominjao, rečima ih nije mogao nagovoriti da se promene, pa se doseti što će učiniti: naredi im da mu donesu svežanj pruća. Kada izvršiše što im je naložio, dade im sve prutove zajedno i naredi im da ih pokušaju prelomiti. Budući da to nisu mogli, premda su se iz petnih žila upinjali, odveže svežanj i po drugi put im pruži prutove – jedan po jedan. Pošto su ih sa lakoćom slomili, reče im: “Tako ćete i vi, deco, biti nepobedivi za neprijatelje budete li jednodušni; ako se pak budete svađali, svako će vas lako svladati.”

Zaista, šta uopšte ima da se diskutuje o nečemu tako očigledno pozitivnom po poslovanje proizvođača programa za knjigovodstvo?

Odgovor: U cenovnom kontekstu koji nalikuje mome (detalji dole), ima itekako smisla diskutovati o tome.

Distributeri vs korisnici

Hoću svoj deo, nećete da me prevarite

Nekoliko čitaoca ovog bloga je (kada se putem emaila povela diskusija na ovu temu) navelo da mi je cenovna politika pogrešna jer ne ostavlja prostora za zaradu distributera te samim tim neće ni biti interesa distributera.

Da podsetim ovde moja cenovna strategija koju sam izneo u prethodnim postovima se svodi suštinski na:

Tri meseca pretplate, 6 meseci punog povraćaja, 20 evra/mesečno za firmu do 10 korisnika…

.
Sasvim je uočljivo koliko je ovaj model nepogodan za distributere jer:

  • tek nakon 9 meseci od momenta “distribucije” se dolazi do likvidnih sredstava po tom osnovu
  • s obzirom da se radi samo o pretplati bez inicijalne uplate, priliv novca je mali i periodičan

.
Evo nekoliko ideja kako bi distribucija mogla biti organizovana u slučaju cenovnom modela sličnih mojem:

  • Distributer učestvuje u određenom procentu u mesečnoj pretplati (npr. 20%)
    Distributer:” Ne pada mi na pamet da ti prodajem program za 4 evra mesečno”
    .
  • Distributer dobija jednokratnu isplatu unapred 120 evra za svakog korisnika sa obavezom povraćaja u slučaju da odustane u prvih 9 meseci.
    Distributer:”Alo Miko. Treba mi lova da okrenem turu monitora. Daj molim te idi na papiri.rs i registruj se – to mi je 120 evra u džep. Jeste, ne moraš da koristiš – to ja samo kreditiram beskamatno sebe na 3 meseca”
    .
  • Distributer dobija jednokratnu isplatu unapred 120 evra za svakog korisnika u momentu prve uplate korisnika sa obavezom povraćaja u slučaju da korisnik odustane u 6 meseci korišćenja sa punim povraćajem.
    Ista gornja varijanta + “Znam da dugujem 5 x 120 evra, ali nemam sad trenutno. Da li može na 6 rata ili neka kompenzacija”
    .
  • Distributer jednokratno dobija u potpunosti uplaćen iznos prvih n meseci nakon isteka probnog perioda
    Distributer: ”Treba da čekam 9 meseci da dobijem 120 evra?”
    .

Na osnovu navedenih primera, čini se očiglednim zaključak da je sa pretplatnom cenovnom politikom priliv novca premali (usled male mesečne pretplate) ili dolazi prekasno ili pak stavlja proizvođača programa za knjigovodstvo u veoma rizičnu poslovnu situaciju.

Znam, znam…

”Promeni cenovni model, podigni cenu ili uvedi inicijalnu uplatu – rešen problem”

To bi sve bilo u redu da se ne kosi sa (naivnim) principom koji sam već više puta izneo na blogu kao najbitniji princip u mome odlučivanju:

“Uvek donosi odluke u najboljem interesu korisnika. Bez izuzetaka.”

Sledeći tog princip ja sam i stigao do cenovnog modela takvog kakav je. Da li je dozvoljeno da ga sad menjam?  Svaka promena koja rezultuje poboljšanjem po krajnjeg korisnika – dozvoljeno. Svaka promena na štetu korisnika (čak i da bi se zadovoljili interesi distributera) – nije dozvoljena.

Znam da “interesi korisnika” mogu da se tumače na 101 različit način i da verovatno može da se dokaže da je, na duge staze za njih bolje da plate više itd, ali i dalje to kod mene ne menja osećaj da je ta promena protivna interesima korisnika.

Do Soluna sto somuna

altJoš uvek se sećam razgovora o Blue Soft programu koji sam slušao 2003-e godine između dvojice vlasnika firmi koji  raspravljaju da li da ga kupe ili ne…

Vlasnik 1 :”Čuo sam da je dobar, a nije ni skup – 200 maraka – mnogo jeftinije of ostalih”
Vlasnik 2 :”Program je 200 maraka, a bar još toliko treba da platiš njihovim distrubterima da dođu da ti podese sistem i osnovno obuče. Nakon toga te ti distributeri deru za održavanje i korisničku podršku”

Na ovom se primeru tako jasno vidi da je ceo trud Blue Soft-a da koncipira (očigledno efikasnu) cenovnu politiku svog proizvoda, uništen u potpunosti “cenovnim omotačem” distributera. Što je najgore nad tim “cenovnim omotačem” proizvođač u realnosti nema kontrolu i ne učestvuje u podeli tog prihoda uopšte.

Prijatelju kako ćemo. Prijo moja lako ćemo

altS obzirom da kupac o programu zna samo preko distributera koji mu je prodao program, on logično očekuje da će svu dalju saradnju, korisničku podršku i slično da ostvaruje sa njim. Postavlja se pitanje koliko vremena distributer ima da odvoji za kvalitetnu podršku korisnika kojima je prodao program? Posebno koliko je zainteresovan za to NAKON što pokupi svoj bonus za prodati program?

Distributer može da pristupi ovom problemu na dva načina:

  • delegacijom svih pitanja i zahteva direktno na proizvođača programa za knjigovodstvo.
    U ovom slučaju pre ili kasnije će se kupac osetiti prevarenim jer “on ne bi nikad kupio program da zna da će morati da zove u svoju radnju u Nišu nekog iz Novog Sada”.
  • preuzimanjem svih upita na sebe uz “razumnu finansijsku nadoknadu”
    Prvo je pitanje u ovom slučaju “Šta ja kao korisnik onda plaćam mesečno sa tih 20 evra” – osećaj prevarenosti.Drugo  je pitanje koliko je distributer stručan i motivisan za tako nešto so obzirom da mu to nije primarna delatnost. U slučaju da nije maksimalno stručan i motivisan – korisnik se oseća prevarenim jer to nije nivo usluga koji je očekivao i koji drugi korisnici dobijaju od proizvođača direktno.
    Treće je pitanje je koliko je “razumna” naknada stvarno razumna? U slučaju da je preskupa, korisnik se oseća prevarenim.
    .

Distributeri VS proizvođači knjigovodstvenih programa

Dobar glas daleko se čuje. Loš još dalje.

altRecimo da ste vi proizvođač programa za knjigovodstvo i da uložite sva svoja sredstva i znanje u kvalitet knjigovodstvenog programa, u kvalitet korisničke podrške, u prodajni objekat itd.

Efekat tog u brend uloženog rada i sredstava se relativizuje kad imate distributere jer krajnji korisnik vrednosni sud donosi na osnovu njegove sposobnosti, stručnosti i zainteresovanosti da predstavi knjigovodstveni program koji distribuira. Ako se to posmatra u kontekstu “ne previše atraktivne zarade ”, logično je očekivati da distributeri neće da ulože neki poseban trud u zastupanju brenda proizvođača. Ako je takva situacija i na jednog korisnika dobijete 5 koji zauzmu negativan vrednosni stav o vašoj ponudi, indirektni negativni efekt po vaš brend će uveli premašiti tih 20 evra/mesečno prihoda.

Velike firme to rešavaju licenciranjem franšize, izdavanjem sertifikata za položenu prodajnu obuku, eksluzivitetom distribuiranja itd. Na žalost ništa od toga je dostupno većini malih i srednjih proizvođača programa za knjigovodstvo.

Preko preče, naokolo bliže

altS obzirom da je tržište knjigovodstvenih programa na Balkanu negde na nivou SAD sredinom 80-tih, primer iz tog perioda je direktno primenljiv na naše uslove da ilustruje ovaj stav.

Adam Osborne je 1984-te osnovao firmu “Paperback Software”  sa osnovnom idejom da “programi koštaju previše”  (zvuči poznato?) te su 1986-te izbacili program zvani VP-Planner za $99.95 i reklamirali ga kao direktan takmac Lotus 123 aplikaciji slične funkcionalnosti i 5x veće cene od $500.

S obzirom da se prodaja u SAD tokom 80-tih odvijala putem distributera (zvuči poznato?) koji su dobijali procenat od prodatih aplikacija, aplikacija nikad nije zaživela iz prostog razloga što su distributeri mrzeli nisku zaradu koju su ostvarivali na VP-Planner-u, te su potencijalnim kupcima pričali sve najgore o toj aplikaciji i koristili je samo kao odskočnu dasku za reklamiranje Lotus 123 programa (gde su zarađivali 5x više novca)

(Koga zanima: krajnji rezultat je bio rušenje monopola Lotus 123 programa, ali i bankrot Paperback Software-a)

Na sreću korisnika, u Srbiji takođe postoji mnoštvo knjigovodstvenih programa od kojih određeni broj njih pokazuje pretenzije da izađe iz okvira svoje lokalne zajednice te samim tim imaju ili se trude da osnuju organizovane distributerske mreže. Samim tim je sasvim moguće i (dugoročno gledano vrlo verovatno) da na polici distributera se nađu vaš “jeftin” i njihov “kvalitetan, a skup” program.

Pod pretpostavkom da su oba programa solidnog kvaliteta, šta mislite na koji će program distributer utrošiti svojih 25 minuta hvalospeva u pokušaju da ubedi kupca da kupi program od njega?

Zaključak

Eto, zapisao sam na papir svoja razmišljanja na tu temu. Zaključak je da uopšte nisam siguran da je moguće imati smislenu distributersku mrežu uz pretplatni cenovni model sa malim mesečnim uplatama. Obrazložio sam i zašto menjanje cenovnog modela na štetu korisnika nije meni lično prihvatljivo. Zapisao sam takođe i dosta sumnji vezanih za samu efikasnost rada distributera.

Ne želim ovom prilikom da iznesem svoj konačni stav na ovu temu (“kako onda ako ne sa distributerima”) iz prostog razloga što je ovo za mene još uvek otvorena tema za razmišljanje.

Ako ste proizvođač knjigovodstvenih programa, kakve uslove nudite svojim distributerima?
Ako ste distributer knjigovodstvenih  programa, gde grešim? Šta propušta da vidim?
Ako ste korisnik programa za knjigovodstvo, kakva su vaša dosadašnja iskustva? Da li ste podjednako zadovoljni korisničkom podrškom distributera i proizvođača? Šta vam smeta, a šta odgovara u vašem odnosu sa distributerima?

Distribuiramo se,
Nikola TheSceptic Malović

PS:”Kritike i ukazivanje na netačnosti iznetih stavova su podrazumevano dobrodošle kao i uvek Smeško

Real-user monitoring for Accessibility, Performance, Security, SEO & Errors (SiteLint)