Knjigovodstveni programi, Linux i Open Source

Imaju li Linux OSS programi za knjigovodstvo ekonomskog smisla?

U komentarima mog prethodnog posta o potrebi konstantnog evaluiranja pozicije konkurencije i unapređivanja poslovanja razvila se mala diskusija o Linux-u i OSS (eng. Open Source Software) aplikacijama gde sam ja obećao da ću da iznesem u posebnom članku moje mišljenje o toj temi – evo tog članka J

Članak je možda je malo previše tehnički nastrojen za blog čija namena nije da bude o tehničkim temama, ali ipak smatram da je potrebno da iznesem ovako svoj stav o ovoj temi jer bitno utiče na implementaciju mog „savršenog“ programa za knjigovodstvo a i razlozi nisu uopšte tehničke prirode.

Da se predstavim prvo (full disclaimer)

Linux i ja

Ne tvrdim da sam bilo kakav Linux ekspert – čak naprotiv tvrdim da nisam. Zato ste vi tu 🙂 Moje zadnje bitnije iskustvo sa Linux-om je vezano za period oko 2000-te Madrake distro. Trenutno koristim Ubuntu 10.4 za testiranje Silverlight aplikacija na kojim radim i u potpunosti se slažem da je Linux u ovih 10 godina prešao ogroman put u pogledu upotrebljivosti kao desktop operativni sistem ne samo geek-ova nego i običnih ljudi. Većina aplikacija sa Windows-a su tu (Open Office, Firefox itd), a pogotovo u eri prelaska na internet cloud aplikacije kao Google Docs, izbor OS-a bi možda mogao da postane nešto sasvim opciono za svakdnevni rad. Ponavljam: nemam nikakve zamerke na Linux i smatram ga sasvim validnom alternativom Windows-u za korišćenje na PC-ju.

OSS i ja

Generalno govoreći nemam apsolutno ništa ni protiv OSS-a. U svom radu koristim more OSS alata od kojih su samo neki: Nhibernate, AutoMapper, Rhino Mocks, Mono i mnoge druge. Smatram da je postojanje OSS-a ključno za napredak MS programerske zajednice pa i samih Microsoftovih alata. Principi Alt.NET-a su mi veoma bliski i trudim se da se držim njih što više. Najbolji primer za to koliko je OSS vredan je napredak koji je učinjen u Entity Framework 4.

Licencing i ja

Absolutno ne tvrdim da sam bilo kakav eskpert u pravnoj interpreataciji uslova korišćenja koje dole navodim. Moji zaključci su bazirani na osnovu mog rezonovanja i ako neko zna da su pogrešni molim da me ispravi u komentarima i ja ću ispraviti tekst člnaka odmah.

Microsoft i ja

Ko god me zna lično zna koliki sam ja fanatični pobornik Microsoft-a. Moj primarni email je hotmail (IM takođe), koristim Bing za pretragu, Internet Explorer 8 kao default browser, Live Mesh/Sync za sinhronizaciju fajlova koje imam. .NET je programsko okruženje koje biram već 7 godina. Imam dva Win7 kompa kući, jedan na poslu. Planiram da kupim do kraja godine Windows Phone 7  telefon, novi XBOX 360 i verovatno WP7 tablet. Nemam apsolutno nikakvih problema sa negativim PR imidžom MS-a kao Dart Wader-a, jer nisam toliko naivan da kupim imidže Google kao „hippie“ i Apple „cool“ firmi. Sve su to korporacije koje imaju samo jedan cilj – maksimizacija profita. Podjednako dobre i podjednako loše. Za moj poslovni model – Microsoftov rules!

Sve je u kontekstu

Naravno da ne postoje univerzalno dobra ni univerzalno loša rešenja – sve je u kontekstu. Kontekst mog članka je program za knjigovodstvo ili neka druga poslovna aplikacija namenjena mikro preduzećima do 10 ljudi gde se održavanje sistema AOP (i kompjutera i aplikacija) obavlja od strane eksternih subjekata. Nema programera, administratora itd. Nivo poznavanja rada sa računarom je nivo normalnog čoveka koji računar doživljava „kao pametnu kasu“, a ne geek-a koji „skida patch za update verzije 173 koji je izašao pre pola sata“. Internet se koristi sporadično. Kompjuter se često koristi i za lične stvari nakon radnog vremena. Neke od tih firmi naprave samo 1-2 računa na dan. Spomen termina ERP-a izaziva samo:“ER.. šta?“. Veliki deo tih preduzeća je van Beograda (da ima i takvih – verujte mi na reč) što znači da imaju limitiran izbor dobavljača opreme i programa.

Drugim rečima: firma u kojoj rade normalni ljudi svakog dana 8 sati dnevno i kojima je kompjuter ništa više do sredstva kojim objavljaju svoju delatnost. Iskreno verujem da velika većina firmi u našoj zemlji potpada u tu kategoriju i to je tip korisnika i preduzeća koji mene lično interesuju najviše te ovaj post primarno posmatrajte u tom kontekstu.

O programima za knjigovodstvo Linux-u

Odmah da pokažem svoje karte i iznesem svoj stav:

„Podrška Linux platforme nema nikakve ekonomske logike u slučaju programa za knjigovodstvo ili bilo koje poslovne aplikacije.“

Evo i zašto:

  • Svi već imaju kompjutere sa Windows-om
    • Preduzeća koja vec imaju kompjutere

      Ja sam veliki protivnik angažmana naših državnih organa u službi interesa privatne firme i smatram da je šokantno da naša poreska policija kontroliše legalnost windowsa na računarima firmi preduzeća. Ipak, na stranu etički koncept, po mom ličnom iskustvu rezultat toga je da je većina firmi već „platila harač“ i poseduje legalni windows. Prelazak na Linux za njih nema nikakvog smisla

      Svako od nas zna bar nekolicinu klinaca iz komšiluka koji za „20 evra“ instaliraju piratski windows što verujem da pokriva ostatak većine kompjutera koji se koriste u poslovne svrhe. Ja lično ne znam ni jednog „klinca iz komšiluka“ koji instalira Linux, ali dozvoljavam da je to rezultat toga što sam dugo van Srbije i živim van Beograda. Prelazak na Linux za firme sa piratizovanim Windowsom možda ima nekog smisla „legalizacija“, ali ne prevelikog čim već sve ove godine rade sa piratskim Windows-om.

    • Preduzeća koja nemaju kompjutere

      Po onome što vidim preko ponude distributera većina novih računara dolazi u bundle-ovana sa OEM windows-om gde je cena windows-a redukovana u toj meri da se maltene stopi sa cenom tog laptop-a. S obzirom na godine akumuliranog iskustva u servisiranju windows mašina, čisto sumnjam da če prosečan serviser nuditi korisniku komp sa Linux-om iz prostog razloga što to može kasnije da mu se obije o glavu kod problema sa održavanjem itd. Pre sam sklon da verujem da je realnija od toga opcija bez OS-a u kombinaciji sa „klincem iz komšiluka“ koji instalira piratski Windows. Opet, nisam dugo u zemlji i možda se stvari promenile za to vreme drastično – javite dole u svom komentaru ako je tako.

  • Linux nije Windows

    Znam da zvuči kao dubioza, ali je po mom iskustvu jako bitna stvar da klijent shvati da iako postoje zamene neće moći da koristi: Word-a, Excell-a, Outlook-a. Nema passijansa. Klinac NEĆE moći da instalira GTA i FIFU da igra posle radnog vremena. Program koji imaju za snimanje kamerom za rad sa kasom radnje možda neće raditi sa Linux-om. Ako im to ne objasnite na potpuno transparentan način kad ih ubedjujete da prežu sa windowsa čeka vas dosta poziva i gundjanja sa druge strane telefonske žice. J

  • Povećani troškovi izrade

    Znam, vi koristite Javu i samo ćete da prekompajlirate kod imate podršku za oba sistema. Evo, neću biti NET-ovac ovde i neću da spominjem „Write Once, Debug Everywhere“ već ću vas samo pitati:“Zašto onda kompajlirate za Windows? Zašto ne samo za Linux?“ Naravno da nema smisla raditi to, te morate da podržavate dve platforme. Po meni, s obzirom da se radi o ozbiljnoj stvari programu za knjigovodstvo, koju god da tehnologiju odaberete moraćete da bar testirate nezavisno obe aplikacije. Ako tome priđete ozbiljno (a trebali bi ste) to je bar nekoliko plata QA testera itd. Sve to pod (nerealnom?) predpostavkom da nećete morati da modifikujete vaš program za različite OS-ove što dodatno podiže trosškove.

  • Povećani troškovi održavanja

    Ako vašeg klijenta ubedite da instalira Linux kako bi koristio vaš knjigovodstveni program, u stvarnosti preuzimate na sebe i održavanje tog računara. Šta pod time tačno mislim? S obzirom da po meni broj prodavnica računarske opreme – PS servisa i „klinaca iz komšiluka“ koji rade Linux je zanemarljivo mali, a vaši klijenti će neizostavno imati poteškoće u radu nevezane striktno za vašu poslovnu aplikaciju („kako da instaliram novi štampač?“, „gde se podešava landscape u open office-u“, postavlja se pitanje koga će oni da kontaktiraju za ta pitanja.

    U slučaju legalnog Windows-a date im broj tehnicke podrške Microsoft-a pa nek se „dave sa profesionalcima“. Forumi, IRC-ovi itd ne piju vodu. Normalni ljudi koriste telefon, a u slučaju Linux-a ne postoji taj broj telefona koji im možete dati koliko ja znam.

    Vi verovatno mislite da to i nije vaš problem, ali grešite. Poslovanje vašeg klijenta je vaš problem (bar ja tako gledam). To što on neće moći da odštampa list papira „20% popusta na aspirin“ da stavi na izlog učiniće ga nezodovoljnim u toj meri da em neće da vas preporuči (najbolji marketing je lični marketing), em će to nezadovoljstvo da se gomila dan za danom sve dok se ne ukaže alternativa gde nema tih problema. Drugim rečima, rezultat nerešavanja tih problema je pre ili kasnije prelazak na mainstream Win rešenje.

  • Milovanov zakon

    Ja sam krajerm 2001-e radio na Linux aplikaciji koristeći Borland Kylix 3. Ideja mi je bila da imam rešenje za oba sveta (kompajliram Delph-ijem isti source). To je bilo jako mučno iskustvo (dozvoljavam da su se za 10 godina stvari popravile) i brzina kojom je izrada knjigovodstvenog programa napredovala je bila veoma spora.
    Videvši to, moj prijatelj Milovan The Kick Ass knjigovođa me jednog dana pitao:

    „Da li tebe stvarno zanimaju klijenti koji nemaju 80 eura da plate za Windows XP Home?“.

    Efekt? Tehnički nokaut u prvoj rundi. Prosto mi nije bilo jasno kako mi ta misao nije pala na pamet kad sam počinjao rad sa Kylix-om. Nemojte da me shvatite pogrešno, ne radi se o nipodištavanju nikog ovde – svestan sam da ima ljudi kojima je 80 eura mnogo. Radi se isključivo o tome da ti ljudi ne predstavljaju moje klijente u toj meri da mi se isplati da investiram novac u stavke #3 i #4 da bi njih obuhvatio. Možemo da pričamo o principima koliko god hoćemo, ali na kraju dana se svede sve na to koliko novca potrošite i koliko zaradite. Zarada je glavni razlog našeg poslovanja. Možda brutalno, materijalistički itd zvuči, ali je bar iskreno moj stav.

    Cena Windows 7 sudeći po infromacijama koje sam našao na srpskom net-u je oko 90 eura što znači da je Milovanov zakon i danas važeći

Da zaključim deo o Linux-u ponvaljajući još jednom da Linux ko Linux nema absolutno nikakve mane, ali da usled gore navedenog jednostavno nema ekonomske opravdanosti investirati u njegovu podršku na našem tržištu u kontekstu koji sam gore naveo.

UPDATE: Odlucio sam da „komentar u crvenom“ obrišem odavde je mi nije mi namera da sa ovim postom započinjem religiozne ratove već da se fokusiram na bitne teme. Takodje, izmedju ES administratora i Linux zajednice ne moze da stoji znak jednakosti. Originalni tekst komentara je prebačen dole u komentare koga baš toliko zanima može tamo da pogleda.

O Open Source Software programima za knjigovodstvo

Za čitaoce kojima taj termin nije poznat samo kratka i laička definicija OSS-a. Da bi program bio OSS „otvorenog koda“, on mora da javno distribuira svoj izvorni programski kod, a ne samo verziju programa koja se koristi. To u praksi znači da vi teoretski možete da uzmete OSS program, prepravite ga po sopstvenoj volji i koristite ili distribuirate dalje.

Osnovna biznis ideja OSS aplikacija je da se program ne naplati (to je jedna od glavnih komparativnih prednosti kod prodaje) već da se profit ostvari putem održavanja i konsultantskih usluga.

Osnovna prednost OSS-a u svetu je to što imate pristup izvornom kodu tako da sami možete da se uverite u kvalitet izrade određenih delova programa, a takođe ako imate neki problem možete da ga otklonite. Na OSS programima rade grupe programera dobrovoljno (ili stipendirano od strane neke velike firme ako se radi o projektu od opšteg značaja – FireFox npr.) te ta kolaboracija i krospolinacija ideja i implementacije rezultuje kodom koji se uobičajno smatra kvalitetnim. Kod nas se po mom shvatanju pojam „Open Source program za knjigovostvo “ izjadnačava sa „besplatnim programom za knjigovodstvo“ što nije baš potpuno tačno, ali neka bude potpuno tačno u funkciji ovog članka. U ovom članku takođe neću se osvrtati na uobičajenu rak ranu OSS programa – dokumentaciju, već ću prihvatiti da postoji savršena dokumentacija, aktivne korisničke grupe itd…

Na osnovu gore rečenog nadam se da možete da shvatite da ja nemam ništa protiv OSS-a kao takvog, već nalik Linux-u smatram da nije ekonomski opravdan u slučaju knjigovodstvenih programa ili poslovnih aplikacija.

Besplatan ručak

Ako vam je prodajni moto (eng. „sales pitch“ ) da prodajete besplatni program onda logično možete da očekujete da ćete da privući baš taj tip korisnika – koji vole „besplatno“. To znači po meni da taj tip korisnika u najboljem slučaju ima da vas konsultuje jednom oko instalacije, a nakon toga će probati da prokljuvi sam od sebe. Ako je to rešenje vaše dobro kao što bi trebalo da bude OSS rešenje on neće da ima kvarove i moći će da ukapira sam kako da koristi program. Rezultat: prihod koji ćete da ostvarite po ovom tipu korisnika po meni bi vrlo lako mogao da bude jako nizak.

Daj 5 karte

Veliko je pitanje da li je korisnicima bitna cena programa. Da li je stvarno bitno za normalnu firmu to što će da uštedi 200 – 1000 eura za knjigovodstveni program ako se ima u vidu da se taj iznos amortizuje tokom 5 godina? Ako im je bitno da uštede taj iznos, zar mislite da će da plate sličan iznos vama za održavanje?

Panta rei

Ko god da je radio neku poslovnu aplikaciju kod nas zna da je jedina garantovana stvar: sve se menja. Menjaju se zakoni, stope itd na nivou zemlje, na nivou opština itd.
Ako vi imate aplikaciju koja je besplatna i čiji poslovni model je organizovan oko podrške i konsaltinga, onda verovatno većina tih ljudi nisu programeri jer je radni sat programera preskup za rad gde u većini vremena se obučavaju korisnici itd. U toj situaciji dolazi se do „optimalnij stajaćih kapaciteta“ što značajno limitira brzinu potrebnu da se reaguje na promene zakona. Takođe, kao što sam u članku vasa konkurencija ne spava i ako želite da opstanete na tržištu, danom kada isporučite tržištu V1 potrebno je krenuti u izradu V2 koja dodaje nove stvari i koriguje postojeće na osnovu povratnih informacija koje pristižu od korisnika. Jedini način da se ta razvojna dinamika održi je dugoročnim očuvanjem jezgra DEV tima. Ako oni rade na V2, onda vi morate da zaposlite druge ljude da rade konsulting i obuku (ne, ne verujem da isti mogu efektivno da rade oba). Eto vas sa timom značajne veličine i diskutabilnim nivom prihoda kao što sam objasnio u prethodnoj stavci.

Uslovi korišćenja

Najbitnija i potpuno nepremostiva po meni prepreka u OSS poslovnim aplikacijama.

Ono što većina ljudi poput mene ne čita nikad to su „uslovi korišćenja“. To vam je onaj dosadni EULA ekran na početku instalacije programa koji niko živi ne čita, a trebao bi jer je to ugovor između autora programa i korisnika koji jasno definiše prava i obaveze korisnika i autora. Da li je taj ugovor prikazan na ekranu ili stoji u tekstualnom fajlu u direktorijumu aplikacije (slučaj sa OSS ERP aplikacijama) nema nikakvog pravnog uticaja ‘ mora da se poštuje jer u suprotnom sudska tužba može da nastupi kao i u slučaju kršenja bilo kog drugog ugovora. Da ponovim još jednom: uslovi korišćenja su VEOMA bitni i ne smeju se zanemarivati.

Sad kad smo to nadam se razčistili da vam predočim dva interesantna primera o tome šta znači poštovanje tih uslova korišćenja za firmu koja se bavi izradom knjigovodstvenim programima.

MySQL

Kod nas u Srbiji koliko sam ja upoznat, kao prednost MySql-a od strane LAMP zajednice (u najšitrem smislu te reči) se navodi što je besplatan što ga čini logičnim izborom u poređenju sa zlim rešenjima Oracle-a, Microsoft-a i IBM-a.

Ono što se manje zna (barem ja nikad čuo da mi je to neko reako kod nas dok nisam sam pročitao) je da to zavisi od dva uslova:

  • Ako koristite MySql u neprofitne svrhe za izradu drugih besplatnih OSS aplikacija koje se distribuiraju pod GPL licencom (vise o GPL-u dole)
  • U suprotnom morate da sklopite poseban licencni ugovor sa Sun-om -> MySql vise nije besplatan

Po mom mišljenju, većina ljudi kod nas krši licencni ugovor o korišćenju. Možda se vama čini da to nije bitno, ali ako pričamo o ozbiljnom pristupu poslu gde za X godina planirate da imate hiljade i hiljade korisnika ne možete da se oslonite da niko to neće da primeti (postajete vidljivi). Po meni „neće grom u koprive“ pristup je apsolutno profesionalno neprihvatljiv.

GPL

Recimo da ste vi u drugoj grupi i da recimo radite na prevođenju postojeće OSS knjigovodstvene aplikacije i prilagođavanju našem zakonodavstvu koju nećete da naplaćujete, već planirate da ostvarite prihod podržavajući je. Recimo i da je ta OSS aplikacija koju vi prilagođavate pod GPL licencom.

Suština GPL licence za nas laike može biti objašenjena kao „korišćenje koda licenciranog GPL licencom je besplatno samo u slučaju kada se i kod koji ga koristi izda pod GPL licencom“. Izdati program pod GPL licencom znači da vaša aplikacija mora da bude otvorenog koda i da je dozvoljeno da da se koristi kao OSS od strane drugih subjekata itd.

Dva nepremostiva poslovna problema u vezi ovog pristupa ja lično vidim:

  • Nelojalna konkurencija

    Recimo da ste vi u Nišu, a ja u Ćupriji. Mojim klijentima više odgovara neko pri ruci, a imam i lična poznanstva. Ja se tako lepo zavalim u stolici i čekam da vi završite svoj rad (koji se meri mesecima i samim tim košta dosta). Jednom kad završite, skinem taj vaš kod kompajliram ga i krenem da instaliram sam po Ćupriji. A da, pošaljem vam razlednicu sa „Hvala!“

  • Recimo da sam ja velika firma poput Comtrade-a koja nema svoj program ya knjigovodstvo, ali ima znacajne distributerske kanale i dosta kapitala da uloži u podršku korisnika. Tako se oni zavale u svoje korporativne fotelje, vi radite – kad završite oni skinu kod, kompajliraju – ako treba doteraju i krenu da prodaju. A da, poslaće Vam i oni razglednicu sa „Hvala!“

Efekt GPL-a po meni je da istog momenta kad počnete da ostvarujete neki značajniji finansijski priliv novca i krenete da se širite van vaše lokalne zajednice, tu vas čeka konkurencija sa gore napisanim razglednicama, te samim tim je nemoguće je ostvariti nacionalnu/regionalnu distribuciju.

U najboljem slučaju /mada sumnjam i u to/ možete da naneste neku štetu postojećim programima za knjigovodstvo.

Zaključak

Evo čuli ste rezultat mog višednevnog razmišljanja na ovu temu. Po meni raditi knjigovodstveni softver u otvorenom kodu je ekonomski neodrživa opcija, dok je podrška za Linux operativni sistem od potuno sporedne važnosti u poređenju sa Windows podrškom. Ovaj moj zaključak uzmite u obzir imajući u obzir moj lični kontest koji sam izneo gore.

Iako sam tu odluku doneo pre 2 nedelje još uvek otpisao potpuno razvoj za Linux platformu tako da bi bio jako zahvalan ako bi neko mogao da mi pokaže da grešim u svojim tvrdnjama i ubedi da Linux podrška ima bitnu ekonomsku isplativost.

Čitamo se,

Nikola The Microsoft-ovac

Karl Marx je bio u pravu

O preuzimanju srpskog BlueSoft-a od strane slovenačkog DataLab-a

Ako bi morao da odaberem jednu stvar kao najkorisniju u pola dekade studiranja ekonomije, to bi definitivno bilo čitanje Kapitala Karla Marksa. Da li to više govori o mojoj poremećenosti ili o kvalitetu našeg školskog sistema u drugoj polovini 90-tih – nisam siguran, alio je meni to čitanje pomoglo mnogo više sa ispitima nego čitanje Smith-a i Keynes-a. I sve to na zvanično reformisanom fakultetu. J

Elem, jedna od stvari koje je Marks opisao u tom svom delu je zapažanje da kapitlaizam teži da preraste u monopolistički kapitalizam putem centralizacije i koncetracije kapitala. Marks je svoje teorije bazirao na događajima koji su se dešavali polovinom 19 veka u Zapadnoj Evropi, ali mislim da bez mnogo muke stanovnici dela zemaljske kugle zvanog Balkan mogu da zapaze iste te pojave u zadnjih 20 godina na ovim prostorima. Jedina razlika je u terminologiji: Marks piše o lihvarima i bankarima, mi to zovemo tajkunima. Marks piše o kanibalizmu kapitalizma „velika riba jede malu ribu“, mi to zovemo udruživanjem sa strateškim partnerom putem ugovora o saradnji itd…

Jedan takav ugovor o saradnji su potpisale juče kompanije BlueSoft i DataLab, gde je efektivno DataLab akvizicijom otkupio čipove BlueSofta i poslao svog konkurenta u penziju. Kako drugačije nazvati „otkupljivanjem prava na programski kod programa BlueSoft“?

Nekoliko stvari nalazim pozitivnim u tom događaju:

  • na još jedan način eto hvatamo korak sa Zapadom gde su takve akvizicije sasvim normalne (svaki VC finansiran startup ima samo jedan cilj – cash in kod akvizicije).
  • Srećan zbog BlueSoft-ovaca koji su dobili sigurno iznos sa 7 cifara za svoj knjigovodstveni program.
    Tu procenu baziram na grubo procenjenih 1.1 miliona eura godišnjeg prihoda, kao i na proceni DataLab-a o povećanju njihove zarade usled akvizicije od 1.6 – 3.9 miliona evra sa još 0.3 miliona eura godišnje zarade od upgradeo-vanja. Drugim rečima ako će neko da zaradi tolike novce spreman je i da plati/investira (zasluženo?) veliki novac.
  • Srećan sam takođe i zbog g-dina Vladimir Vitošević-a iz BlueSoft-a zbog njegove nove funkcije „savetnika za tržišni segment mikro preduzeća“. Razlog zašto sam toliko srećan je što za penzionerske dane koji su pred njim nema boljeg radnog mesta nego vršenja ova funkcije koju ja interpretiram kao „ne pojavljujem se u firmi, ali imam dosta akcija pa ubirem kajmak jednom godišnje od dividendi“
  • Srećan sam zbog DataLab-ovca i čestitam im na stvaranju najveće IT kompanije o jugo istočnoj evropi i napredovanju na putu ovladavanja regionalnog tržišta.
  • Srećan sam zbog DataLab-ovca što će da pokupe veći deo od onih 11.000 registrovanih jadnika koji ni krivi ni dužni će biti primorani da menjaju program za knjigovodstvo sa kojim rade godinama za neki drugi koji btw verovatno su već gledali pre kupovine BS 04 paketa i odlučili da ga ne koriste.
  • Srećan sam zbog DataLab-ovca što su naše firme inertne u tolikoj meri da neće da oduymu ni promil tih 11.000 korisnika. U normalnim zemljama sad bi krenula tržišna i marketiška bitka „poseban popust za vlasnike BS 04 ako predju kod nas“, „automatski uvoz podataka iz BS 04 u naš program“… Na sreću, to je kod nas još uvek misaona imenica pa će ta konverzija iči sasvim sam siguran kao podmazana.

Za mene lično vrednost ovog događaja i razlog što o njemu pišem na ovom blogu posvećenom programima za knjigovodstvo je najviše u tome što je to najbolji primer koji sam ja video o tome kako NE TREBA voditi posao izrade knjigovodstvenih programa… BlueSoft je firma koja je nastala o 2000-te na osnovu desetogodišnjeg iskustva u radu na programima za knjigovodstvo. To znači da su verovatno već te 2000-te BS-ovci radili punom parom na ozbiljnoj aplikaciji za potpuno otvoreno tržište. Otvoreno u smislu da početkom 2000-tih broj ozbiljnih knjigovodstvenih programa na nivou zemlje je bilo jako mali, a strane firme nisu još imale svoje prisustvo kod nas na tržištu. Tržišni pristup im je takođe dobar inicijalno – secam se 200 maraka (eura?) za program 2002-e je bilo značajno jeftinije od ostale konkurencije. Razvijaju mrežu ovlašćenih distributera kako bi postali prva firma čija distribuciona mreža prelazi radijus od 50 km od mesta stanovanja autora. Tržište im je najveća ex-YU republika što u načelu znači da mogu da računaju na veliki broj prodatih licenci. 2004-e godina je lepa za BlueSoft je izdaju svoj BlueSoft 04 paket koji odražava njihove poglede na to kako treba da izgleda knjigovodstvena aplikacija.

Nakon toga BS (po meni) pravi seriju poslovnih grešaka koje rezultuju jučerašnjim otkupljivanjem od strane njihovih konkurenata od kojih su tri (po meni) najbitnije:

Prva greška je ta što smo evo u godini 2010-oj, a BS prodaje i dalje BlueSoft 04 program. Za laike o BS 04 poput mene program iz 2002-e i program iz 2010-e izgledaju i funkcionišu skoro potpuno isto. Verujem da je x funkcija i z bugova dodato od tad, ali to po meni jednostavno tako ne ide. Ako to poredimo sa DataLab-om koji konstantno izdaje nove verzije i bitno menja korisnički interfejs izgleda veoma inertno.

Naravno da ne tvrdim ovde da su „izgled dugmadi“ i „verzija programa“ ključno bitni za uspeh knjigovodstvenih programa, iako sam čitao o tome u jednoj Microsoft-ovoj studiji da razlog broj 1 što korisnici upgradeuju OS i aplikacije je „izgledaju novije i modernije“.

2002-e godine ja sam takođe prodavao sopstveni program za knjigovodstvo po ceni nekad i 5x većoj od cene BlueSoft-a. Jedan od načina na koji sam ja te 2002-e prodavao program za knjigovodstvo korisnicima kojima je to bilo preskupo je bilo da im preporučim BlueSoft program. Oni bi instalirali trial, startovali ga, proveli 10 minuta pokusavajuci da se loguju i onda kad bi se jednom logovali docekalo bi ih 732 ikone i menija na ekranu koje su momentalno i kompletno obeshrabrivale vecinu korisnika. Njihov sledeći korak je da traže pomoć od lokalnog distributera koji je po pravilu poslovao na principu „vezivanja mašnice“ (termin koji koriste moleri za odreživanje cene usluga klijentima koji nemaju izbora – npr. poplava u stabnu itd.) pa je odgovor bio „x nemackih maraka za dolazak, po satu toliko, po coveku toliko“….

Sledeća stvar? Telefon zvoni, prestravljeni klijent drhtavim glasom („jadnik“ nije siguran da li sam ja ljut što nije hteo da radi sa mnom – kod nas se i biznis doživljava lično) traži da se vidimo jer hoće program.

Šta je greška BS-a ovde? Ako imaju aplikaciju koja 2002-e izgleda zastrašujuće „običnim smrtnicima“ (primer od gore je vlasnik jedne apoteke – ne knjigovođa) i koja nakon 6 godina i 10.000 legalnih korisnika (+ kako tvrdi BS – 14000 korisnika piratske verzije?) izgleda i radi potpuno isto to je svedočanstvo ili velikoj aroganciji ili velikoj neprofesionalnosti. Drugim rečima ili se BS-ovci nisu trudili previše da čuju feedback korisnika ubeženi da imaju uber knjigovodstveni program ili im priliv novca bio dovoljan da ne moraju da se muče. Ono što su trebali da odrade je da nakon zauzimanja tržišnog mesta i početka priliva kapitala da odmah krenu u segmentaciju proizvoda i da kreiraju verziju prilagođene i cenom i funkcijama različitim tržišnim segmentima koji objektivno postoje. Rad na tome je trebao da otpočne danom završetka rada na BS 04 verziji.

Pouka za mene: Biti paranoičan prema konkurenciji je neophodno za opstanak na tržištu.Konstantno komunicirati sa korisnicima i uvažavati povratne informacije koje stižu od njih. Neprestano se fokusirati na nove segmente i nove proizvode. Ajkula 24 sata dnevno mora da pliva u vodi jer ako stane počinje da tone.

Druga greška po meni je dugoročno oslanjanje na spoljnu distrubuciju. Imaću poseban blog post o tome koliko ja važnim smatram postojanje ozbiljne korisničke podrške u knjigovodstvenim programima, tako da ću ovde da se ograničim samo na slučaj BS-a koji ima kompleksnu aplikaciju i distributere van firme koji (tad bar) su naplaćivali više nego program za obuku instalaciju itd. Ono što je BlueSoft trebao da odradi je da deo tog novca koji je pristizao od prodaje usmeri na jačanje svoje sopstvene službe podrške korisnicima gde bi mogao da kontroliše cenu i kvalitet te podrške. Siguran sam da bi ta zanemarljiva investicija značajnije povećala broj korisnika BS 04 aplikacije.

Pouka za mene: Organizacija posla van izrade aplikacije je podjednako bitno (ako ne i bitnije) od same izrade aplikacije. Korisnička podrška, treneri, komercijalisti.. Bitniji od programera jer oni su lice firme koje korisnik vidi i na osnovu koga u dobroj meri formira svoj vrednosni sud o firmi i proizvodu koji firma prodaje.

Treća greška, ignorisanje konkurencije. Kako može slovenački DataLab da uđe na srpsko tržište i postane glavni igrač? Ne može se baš sve pripisati urođenom kompleksu tehničke inferiornosti kod Srba (99% ljudi sa kojima sam pričao u Srbiji su Panthoen nazivali „onaj slovenački program“ koji je „verovatno dobar jer znaš ti Slovence oni to sve rade kako treba“. Pravi odgovor je krajnja inertnost i „poslovna autističnost“ naših kompanija prema svakoj konkurenciji. Zašto BS nije potpisao ugovor o partnerstvu sa višom poslovnom školom? Već 30 godina sve firme počev od Microsoft-a se staraju da se probiju u školstvo jer znaju da ako se student školuje korišćenjem njihove aplikacije on će i nakon završetka studija težiti da radi sa tim programom. EDU partnerstvom DataLab-a i VPS, DataLab je obezbedio da svaki od novih diplomaca u svojoj glavi ima brend Pantheon-a kao etalon prvoklasnog programa za knjigovodstvo sa kojim će da radi u svojoj firmi.

Ignorisanje konkurencije može takođe da se vidi i u nedostatku ikakvog marketinga sa strane BS-a. Čak i ja što sam 3×7 dana bio u Srbiji u zadnjih 5 godina sam za to vreme čuo izgovor jednog većeg distributera računarske opreme za to što roba kasni uvoženje Pantheon-a koji „presporo radi i usporava nas sve“… Nebitno da li je to istina ili ne, gde ima dima ima i vatre. Ono što je BS trebao da uradi je da aktivno investira u marketing /inbound i outbound/ gde bi se fokusirao na potencijalne slabosti Panthenon-a. Čak i moralno veoma diskutabilan „nacionalni pitch“ pravilno izražen bi mogao biti koristan u toj tržišnoj borbi. Takože tu je i cena kao faktor marketinga: ako se ne varam BS 04 je jeftiniji bitno od Panthonona.Zatim što češće pojavljivanje na Kursor-u i sličnim (e)TV-ima…

Mogli su toliko toga da odrade na bazi svojih 10K+ korisnika da izgrade svoj kredibilitet, a nisu uradili apsolutno ništa. Idite na njihov sajt https://bluesoft.rs/ i kliknite na glavni meni Zahtevi da vidite o čemu pričam. Posle toga idite na https://www.datalab.rs i uporedite. Case closed

Pouka za mene: Marketing, marketing, marketing.

Zaključak

Karl Marks je bio u pravu. Kapital teži da se ukrupni asimilirajući konkurenciju. Na našem tržištu posle dekada „poslovnog amaterizma“ pojavljuje se ozbiljne kompanije (DataLab i Commtrade su primeri iz IT sveta) kojima je cilj potpuna tržišna dominacija u cilju maksimiziranja profita. Veća riba jede manju ribu. Na tržištima gde je većina riba gupika, pitanje je vremena kada će nekoliko pirana da isprazne akvarijum. J

Nema tu ničeg lepog ili ružnog – to je jednostavnio poslovna realnost na tržištu knjigovodstvenih programa koju po meni nijedna firma koja se bavi izradom programa za knjigovodstvo ne treba da smetne sa uma i prema kome treba da oblikuje svoju tržišnu strategiju.

Čitamo se,
Nikola The Marxist

Real-user monitoring for Accessibility, Performance, Security, SEO & Errors (SiteLint)