Program za PC servise – B2B integracija

Specijalni program za PC prodavnice – mit ili stvarnost?

Na našem tržištu ima dosta odličnih aplikacija koje se koriste u PC servisima. Po onome što čujem Wings je uspešno implementiran u velikom broju PC shop-ova, a Pantheon je nastao evolucijom programa HW firme, ali sasvim sigurno ih ima još puno podjednako dobrih koji se uspešno koriste godinama. Čak sam i ja pravio jedan 2000-te za potrebe firme u kojoj sam radio kao serviser računara Intercom, Ćuprija.

Ipak ono što je zajedničko svim tim programima da su svi oni poput onog džepnog švajcarskog nožića – 10 različitih alatki od kojih ni jedna ne radi “kako treba” – nožić je premali, testerica se savija, makazicama ni malo deblji papir ne može da se iseče. Švajcarskom nožiću ne fali ništa per se, jednostavno je nemoguće napraviti jedan alat za sve potrebe i očekivati da sve te potrebe ispunjava na način podjednak kao kad bi ga vršio skup pojedinačnih alata specijalizovane namene.

Postojeći programi su programi opšte namene koji mogu da se koriste i u PC servisima, a ne programi za PC servise koji (pride) rade i ostale stvari.

Naravno postavlja se pitanje, a šta je to taj specijalni program za prodavnice računarske opreme o kome pričam? Ovaj post ukazuje na jednu od tih specifičnih karakteristika PC shopa: B2B kataloški model prodaje.

Uloga B2B portala u poslovanju PC servisa

Pozitivni aspekt B2B portala na poslovanje prodavnice računara

Veliki broj PC servisa posluje po principu “kataloške prodaje” gde se manja količina delova za računare “drži na lageru”, a ostatak ponude se dopunjuje asortimanom velikih distributera računarske opreme. Razloga za to je mnogo, ali se suštinski svodi po meni na to da u slučaju računarske robe koja izuzetno brzo tehnološki zastareva i distributera koji razvoze robu po celoj zemlji u dosta slučajeva nema logike zarobiti veću količinu artikala.

Da bi se olakšao uvid prodavnicama računara većina distributera su postavile svoje web velikoprodajne prodavnice (“B2B portal”) na koji se radnik prodavnice računarske opreme prijavi pristupnom šifrom koja ga identifikuje i samim tim vidi ponudu artikala distributera po cenama koje važe za njega.

Evo nekoliko primera takvih portala kod nas: Alti, Ewe, D-Link, Pakom, Sampro, PC Centar i mnogi drugi.

Svaki portal ima svoje osobenosti, ali svi u osnovi imaju bar dva elementa: cenovnik i porudžbenicu

Prednosti postojanja B2B portala ovog tipa su više nego očigledne – sve pohvale firmama koje ih imaju i kamo sreće da je svuda takva situacija.

Problem

Najbitnija stvar postojanja poslovne aplikacije je da rešava stvarne probleme koji stvarni ljudi imaju u svakodnevnom radu. Što je problem veći i rešenje efikasnije to je poslovna aplikacija korisnija. Ako program ne rešava stvarni problem i ne poboljšanja život korisnika, nema neke šanse da opstane na tržištu – čak ni na feudalizovanom tržištu Srbije.

Koji je problem dakle u radu sa B2B portalima koji muči vlasnike PC servisa?
Vreme koje se utroši u radu sa njima.

B2B portala su web aplikacije te i oni najbolji nisu baš savršeni za pretraživanje artikala čak i kod onih tehnički pohvalno implementiranih web portala. Njihovi cenovnici su lineranog tipa i ne vode vlasnika PC radnje kroz proces naručivanja. Sastaviti konfiguraciju listanjem tih glorifikovanih Excel tabela je posao koji zahteva koncentraciju prilikom odabira delova, žongliranje sa preračunavanjem cena sa maržom i slično.

Možda to i ne bi bilo toliko strašno, da većina PC servisa ne rade sa 5-10 distributerskih B2B portala, tako da procedura sastavljanja konfiguracije za “komšijinog malog sa odličnim uspehom” uključuje pretraživanje svakog ponaosob portala, zapisivanje cena i komponenti na papiru, ponovno mentalno žongliranje oko marže i različitih rabata i uslova plaćanja koje distributer nudi. Naravno da svaki od B2B portala ima posebne načine kako imenuju artikle, posebne šifre i većina ne koristi bar kodove tako da je potrebno biti Ajnštajn i sve to u letu uskladiti.

A sve to (naravno) dok iza “komšije” kome se radi ponuda stoje trojica nervoznih koje vlasnik mora da paralelno sa sastavljanjem ponude animira nekako od kojih jedan nakon 30 minuta čekanja odlučuje da “kasnije navrati” – i tako svako radnog dana. Raditi u PC servisu sa ljudima je vrlo težak i zahtevan posao.

Neki od vlasnika PC servisa se sa tim stresom i problemom nose na taj način što suze broj distributera na minimalnih 1 ili 2. To donekle rešava problem sa stresom, ali prodavca lišava informacija koje su od vitalnog značaja  u ova teška vremena ekonomske krize i začetka prodaje računara u hipermarketima itd.

Sumirano: problem je u tome što prodavcu treba 30 minuta da sastavi ponudu uz veliko mentalno ulaganje.

Šta moj program radi da pomogne vlasnicima PC servisa u vezi ovog?

Detaljni prikaz ove funkcije u akciji ćete videti kada završim program tako da za sada evo samo ideje.

Ideja mog programa je sledeća:

  • vi kao vlasnik PC shopa jednom ukucate vaše korisničko ime i lozinku u moj program
  • svake noći moj sever na internetu (u oblaku) poziva sve B2B portale kod kojih imate pristup
  • sa svakog od tih portala se skine ažurni cenovnik
  • svi ti cenovnici sa različitim imenima artikala, šiframa i ostalim se svedu na jedan univerzalni šifarnik gde se zna da je GA-P41T-ES3G artikl u firmi X isto što je “Gigabyte ploča P41…” u firmi y.
  • vlasnik PC shopa ujutru dođe na posao uključi računar, a svi cenovnici u tom sređenom obliku se prenesu na njegov lokalni računar gde koristi desktop aplikaciju sa svim komparativnim prednostima koje one nose po korisnika u odnosu na web aplikacije.
  • Bonus: pošto oblak zna koja je ponuda distributera bila prethodnog dana on zna koji artikli su novi, čega nema više u ponudi, šta je pojeftinilo te se i to servira “sažvakano” vlasniku PC shopa da pregleda uz jutarnju kafu i informiše se u 5 minuta šta je novo.
  • Komšija dolazi po konfiguraciju za malog,
  • vlasnik PC shopa pali komp i kuca “P41”
  • program mu ispiše jedno ispod  cena firma X : 100 evra, cena firma Y: 110 evra (oblak je već ukapirao da su podaci povezani)

Problem je rešen jer:

  1. Proces sastavljanja ponude traje 5 minuta umesto 30,
  2. Korišćenje većeg broja distributera ne donosi dodatni posao
  3. Nema više bitnog mentalno ulaganja u žongliranju između pravljenje ponuda i animiranja ljudi u radnji

Zaključak

Ovo je samo jedna od funkcija programa na kome radim, ali koja je i sama dovoljna da ilustruje šta je to što ja nazivam “programom za PC servise koji radi knjigovodstvo”. Kao što vidite on je usmeren ka potrebama vlasnika PC radnje, prilagođava se njegovoj stvarnosti, a ne očekuje (kao što je slučaj kod programa opšte namene) da se korisnik prilagodi njemu.

Ako ste vlasnik PC radnje ili mate veze sa prodavnicama računarske opreme molim vas recite mi:

  • da li je problem koji rešavam realno postojeći u vašem svakodnevnom poslovanju.
  • da li vam je njegovo rešavanje bitno u smislu poboljšanja vašeg poslovanja i kvaliteta života
  • da li ovo moje rešenje smatrate adekvatnim ili bi ste nešto menjali
  • sa koliko i/ili kojim portalima radite i koje bi ste voleli da vidite podržane

Takođe, ja planiram da pišem još o drugim rešenjima problema u PC servisima koje moj program nudi, ali ne morate da čekate na te članke – ako ste suočeni svakodnevno sa problemima u poslovanju koji vam oduzimaju vreme i troše živce molim vas recite mi.

Odgovore možete kao i uvek mi dostaviti javno – putem komentara na blogu ili na moj mail: malovicn@papiri.rs

Pišući umesto da kuca,
Nikola

1.043 thoughts on “Program za PC servise – B2B integracija

  1. Ideja je lepa, ali ima nekoliko tehničkih problema koje nije lako rešiti. Prvi i osnovni jeste kako upariti artikle od više firmi? To je veoma zahtevan posao i za par firmi, a za više od toga zahteva stalno angažovanje. Edifact sistemi koriste bar-kodove kao jedino što se može upariti, ali koliko znam, portali veoma retko daju bar-kodove. Još kad se na to doda da firme umeju povremeno da menjaju nazive, šifre i ostale elemente artikla, pitanje je kako sve to unificirati. Interfejs portala se takođe ne tako retko menja, pa ako se čitanje cenovnika radi bez prave podrške proizvođača portala, sistem neće uvek raditi. Mana je i što će sistem davati stanje sa zadrškom, a ne trenutno stanje. Ono što bi drastično popravilo situaciju jeste dogovor na nivou svih učesnika: recimo da se dogovori neki standardni zapis artikla i da se takav zapis može dobiti preko nekog web servisa. Onda bi posao bio daleko jednostavniji, jer bi se proces sveo na pozivanje servisa za svaki portal i uparivanje po bar-kodu. Tako bi bilo moguće dobiti sveže podatke, a ako bi svaki portal podržao i servis za prijem porudžbenice, sistem bi bio 100% automatizovan.

    Koliko bi ovakav sistem bio komercijalno uspešan? Nisam siguran. Opisani princip rada je više interesantan manjim firmama, dok veće uglavnom imaju svoje sisteme i svako novo rešenje bi moralo da se nekako uklapa, što nije jednostavno.

    1. Po onome sto sam ja video broj portala koji koriste bar kodove je zanemarljiv (moze se smatrati nulom) sto je jako cudno kad se ima u obzir tip robe gde skoro svi artikli imaju bar kodove i koji se prodaje komadno (bitno je koji tacno procesor se prodao kome).

      Na bazi broja odgovora (nula) koje sam dobio raspitujuci se kod distributera koliko su zainteresoavni za saradnju (koja ukljucuje i unificiranje intefejsa i protokola), a i na bazi prethodnih razgovora o tome kako je tesko standardizovati bilo sta kod nas, mislim da se to realno ne moze ocekivati da zazivi – ne bar forsirano od nekog autsajdera kao sto sam ja.

      Sve nas to vodi ka situaciji koju si ti sasvim ispravno opisao: b2b portali distributera nezainteresovani za saradnju, svi sa zasebnim implementacionim resenjima, cesto se menjaju itd. Pravi pravcati Divlji Zapad u IT smislu sto cini implementaciju ove ideje prakticno nemogucom.

      Sve ovo gore opisano je sasvim dovoljan razlog da svako normalan i profesionalan odustane momentalno od tracenja vremena na pokusaj implementacije…

      Sve se slazem, al’… 🙂

      1. @“…svako normalan i profesionalan odustane momentalno…“ 🙂

        I divlji zapad se da kad tad ukrotiti, treba samo biti pionir i uporan.

        Ako bi tvoje rešenje postalo dovoljno „veliko“, onda bi imao adut za razgovor i čvršću saradnju sa velikim firmama.

        Do tada, pretpostavljam da bi već velika pomoć bilo pretraživanje više portala odjednom.
        Jeste da su nazivi artikala uglavnom različiti kod raznih dilera, ali uglavnom se bar ključne reči ponavljaju (amd, intel, 775, 5570, atx…).
        Tako da bi uz dobru primenu „full text search“-a moglo da se napravi funkcionalno rešenje.

        Po meni veći problem je ažurnost zaliha kod dobavljača. Često su zalihe nekih artikala 1 komad, i u uslovima svakodnevne prodaje to može da uzrokuje probleme.

        Idealno bi bilo kad bi portali mogli da se pretražuju u real-time-u. Ali je to teško izvodljivo.

        U suštini većina dilera ima opciju skidanja cenovnika u excell ili pdf varijanti (Pin, BusComputers, Telix…).

        Osvežavanje svih cenovnika na računaru prodavca ne bi trebalo da traje duže od minut-dva i moglo bi i automatski da se odrađuje.

        U bar 90% slučajeva verovatno neće baš u periodu između dva osvežavanja da se proda zadnji komad željenog artikla.

        Ima tu još puno nepredviđenih problema – Pin-ov cenovnik u excell-u recimo nema informaciju o količinama na lageru (samo nazive i cenu).
        Pretpostavka je da ima bar jedan komad na artiklu – ali šta ako prodavac želi da naruči 10 komada ?

        Sve u svemu, želimo ti puno sreće u borbi sa ovim problemom i čekamo prvu verziju da je isprobamo u praksi 😉

        1. Vladimire, hvala na ohrabrivanju…
          Lepo je cuti od nekog da nisi lud sto lupas glavom o zid 🙂

          Sto se tice Divljeg zapada…
          Da se poslužim rečima Samuel Johnson-a
          „Nothing will ever be attempted if all possible objections must first be overcome.“

          Sto se tice uparivanja..
          Problem jeste jako tezak, ali nije neresiv uz malo AI programiranja i leksickog parsiranja u pravcu toga sto si rekao (nauci se program koji su brendovi, kako da propozna sta su u datom tekstu kategorije itd). Definitivno zadatak na kome je zabavno raditi.

          Sto se tice real time sinhronizacije:
          Ja sam za potrebe posta uprostio opis kako sync radi. U stvarnosti radi veoma u skladu sa tim sto si opisao – „skoro real time“ sto je pretpostovljam najbolje moguce u situaciji kada nema saradnje sa druge strane koja je potrebna za real time push notifikacije kojim bi distributer obavestavao server u oblaku kada dodje do promena.

          Sto se tice kolicina na lageru
          Neazurnost kolicina na lageru je jedna dimenzija problema koji se isto manifestuje i kroz (kod nas verujem default slucaj) situaciju kada prodavac NECEda otkrije koliko ima stvari na lageru kupcu iz razlicitih razloga. Da ne duzim ovde (bice poseban post o tome) te samo da kazem da je to realno neresiv problem bez postojanja bar minimalne saradnje sa strane prodavca. A da bi do te saradnje doslo (kao sto ti ispravno kazes) moram ja prvo da prikupim trzisnog kredibiliteta imanjem korisnika.

          Sto se tice sticanja kredibiliteta…
          Da bi „dosao do korisnika“ po meni postoji smao jedan pravi put:resavanjem konkretnih problema koje ljudi u PC servisima imaju i koji nisu pokriveni velikim i ozbiljnim programima.

          Da bi resio probleme koji su stvarni i bitni moram da pricam sa ljudima koji se time bave, da izvlacim zakljucke sta im je zajednicko u problemima i da te zakljucke verifikujem kako bi bio siguran da resavam stvari koje bitno uticu na kvalitet poslovanja i zivota mojih korisnika. Bas je ta verifikacija postavki i razlog zasto sam napisao ovaj post (i nekoliko sledecih na istu tematiku) – da cujem ako „jurim duhove“ i resavam probleme koji ne postoje van moje glave 🙂

          Hvala jos jednom na (kao i obicno) korisnim komentarima i sugestijama!

          1. > „Da bi resio probleme koji su stvarni i bitni moram da pricam sa ljudima koji se time bave…“

            Kao neko ko se „time bavi“ mogu ti reći da je po meni u interesu i kupca i prodavca učiniti proces kupovine što bržim i prijatnijim.

            Znači: velika ponuda, brza pretraga, mogućnost preračunavanja cena u realtime-u (iz evra, bodova, uz različite marže…), naručivanje artikala…

            Kad roba stigne, olakšati pravljenje ulaznih kalkulacija, „proizvodnju“ računarskog sklopa (još nijedan program nisam video da to rešava na adekvatan način) i pravljenje krajnjeg računa.

            Ima tu još dosta toga – servis, reklamacije, rashod neispravnih delova, zahtevi za naknadu štete od osiguravajućih kuća…

            Tema je velika – samo napred! 🙂

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Real-user monitoring for Accessibility, Performance, Security, SEO & Errors (SiteLint)