Poslednji Mohikanac

Budućnost PC servisa

Jeste da sam obećao post koji objašnjava treći problem koji PC servisi imaju – proizvodnja računara, ali to će da sačeka da iznesem ove svoja razmišljanja na pitanje same egistencije PC servisa koji kao Damoklov mač prećutno visi nad PC servisima i pita

Da li su PC servisi vrsta u izumiranju?

U zlatna vremena PC servisi su se borili isključivo sa konkurencijom iz kvarta. Po robu se išlo u Novi Beograd u stan u prizemlju pretvoren u magacin. Od marže je moglo da se živi dobro. Servisi su nicali kao pečurke.

Danas, PC servisi su suočeni sa brojnim izazovima koji prete da ih zatru. Pošto me je nekoliko ljudi prozvalo da gubim vreme samo sa PC servisima koji su u odumiranju, rešio sam da podelim svoja razmišljanja sa vama.

Četiri jahača apokalipse

Ljudi su počeli da kupuju kompjutere na komad u Metro-ima, Idea-ma koji iako (sub?)minimalnog kvaliteta koštaju magičnih x99 evra. Kada se komp donese kući sa svojom integrisanom grafičkom karticom i dete krene da kmeči što nijedna od igrica koje igra kod svog druga neće da radi, jedino što preostaje je odlazak u lokalni PC servis “da se komp malo pojača” – što s obzirom na kvalitet kompjutera široke potrošnje često nije slučaj.

Distributersko tržište se centralizovalo oko manjeg broja distributera koji robu dovoze svima, na prag, što verovatnoću da određeni PC servis nađe “ploče po ekstra ceni” svodi na nula. Drugim rečima, svi PC servisi nude iste ili slične artikle po istim ili sličnim cenama te borba između “malih igrača” postaje nemilosrdna-

Treći faktor rizika PC servisa je to što svi distributeri računara kreću da se bave maloprodajom. Da li to čine putem direktne prodaje (npr. WinWin je maloprodajni brend distributera Alti) ili putem mnogobrojnih prodajnih B2C portala (npr. kod nas novo otvoreni hrvatski eKupi portal) koji nude mogućnost isporuke širom zemlje, plaćanje pouzećem i sl.

Četvrti faktor rizika su Srbija i kompjuteri. Sa jedne strane imamo rapidno opadajuću platežnu moć stanovništva koja ide u prilog kupovini kompjutera na komad. Sa druge strane, kompjuteri su se toliko razvili u zadnjih nekoliko godina da sadašnje konfekcijske konfiguracije sasvim vrše posao, što ostvarenu maržu u apsolutnom iznosu PC servisa  svodi na minimum. Takođe imamo situaciju da kompjuter star 2 godine može sasvim normalno da se koristi i danas sa većinom softvera. Windows XP je radio na 10x slabijim kompjuterima pre 10 godina što ne bi radio i sa onim od pre 2 godine. Sve ovo  utiče na to da ko ima jedan računar teško se odlučuje na kupovinu novog, a bara je mala…

Fajront?

Naravno da ne. Problem postoji i ako bi se ignorisao doveo bi do “…da se izljubimo… “ situacije, ali po meni situacija nije bezizlazna. Kao što se tržišna situacija menja, tako i PC servisi trebaju da evoluiraju u nekoliko pravaca koji im daju šansu da postoje. Evo nekoliko ideja sa moje strane u prilog te borbe protiv globalizacije

Panta rei

Trka sa cenama sa distributerima i mega marketima je trka ka dnu – s obzirom da su oni “ruka manje” uvek mogu da ponude nižu cenu u maloprodaji. PC servisi moraju da shvate tu realnost i da se postepeno transformišu iz trgovine u sektor usluga: popravke računara, instalacija sistema, izrada sajtova, administriranje računarskih mreža. Trgovina je dugoročno gledano sigurna privilegija velikih igrača koji mogu da investiraju u kupovinu “1000 DDR3 memorijskih pločica od 2 Gb”. U tom kontekstu, mali PC shopovi trebaju da se bitno odreknu svoje marže na prodaji računara kako bi ostali konkurentni sa svojim cenama naspram ponude distributera.
Dakle: Usluge i sitnice (računarska galanterija i potrošni materijal) kao dugoročna strategija.

Dobro jutro komšija

Osnovna stvar koji mali PC servisi imaju, a Metro-i i kupovina preko interneta nemaju je – “duša”. Lična poznanstva, lične preporuke zadovoljnih klijenata, servis u komšiluku – su sve potencijalne komparativne prednosti PC servisa. Kawasaki u svojoj Kako izludeti konkurenciju opisuje primer male radnjice u čijem komšiluku se otvorio mega market i kako su se oni podizanjem nivoa usluga i ličnog kontakta sa kupcima uspeli da opstanu. Da budem ovde potpuno jasan: ovo je samo potencijal koji se ostvaruje bitnim ulaganjem u nivo usluge prema svojim korisnicima na duži vremenski period kako bi se stvorila stabilna baza mušterija kojima se pružaju usluge. Svaka vrsta interakcije sa korisnicima: direktna, socijalni mediji itd more u tom smislu biti potpuno posvećena izgradnju lojalnosti kupca. Standardna odrađivanja i “vezivanja mašnica” kupcima u ovoj priči ne postoje.

Stručna pomoć

Veliki igrači mogu da investiraju u brend koji se preliva na njihovu udarnu pesnicu: B2C portal putem koga napadaju male PC shopove širom zemlje. Mali igrači nemaju brend, a većina nema ni sredstava da ulože u izradu i marketinšku promociju sopstvenih B2C portala. Ono što imaju je: lokacija.
Ako imamo u vidu upravo iznesene činjenice, rešenje problema se sastoji u tome da neko treći investira u izradu i marketinšku promociju B2C portala za male PC shopove(poput neštopoput pcberza portala). Izazov ovde nije tehničke prirode već je marketinške jer se radi o borbi za primarnu destinaciju kupca računara.

Zajedno smo jači

Ovo je u zemlji Srbiji u domenu fantazije, ali pošto verujem da ima smisla ipak sam odlučio da spomenem. Mali PC shopovi treba da udruže svoje porudžbine i time izbore povoljnije uslove kod distributera ili čak da preskoče distributera (internet mu dođe ko batina sa dva kraja u tom slučaju). Pošto je kod nas praktićno nemoguć dogovor oko toga, da to uspe jedino je moguće ako neka firma sa dovoljno kapitala preuzme tu ulog posredovanja u zamenu za minimalnu “kvantašku” maržu.

Zaključak

Vremena se menjaju i PC servisi koji to ignorišu su osuđeni na propast. Ipak, situacija je po meni daleko od bezizlazne. Ja sam naveo samo četiri ideje koje imam u ovom kontekstu, a nemam čak ni PC servis. Siguran sam da ih ima još “četrdeset četiri”.

Vlasnici malih PC servisa – buđenje! Buldog od 200 kila vam je pred vratima – okretanje glave ne pomaže.

Što se mene tiče, potpuno svestan realno teške situacije PC servisa kod nas ja i i dalje nastavljam sa svojim radom na programu za PC shopov-e, a ideja mi ne manjka kako da njime pomognem vlasnicima malih PC shopova u ovoj nefer borbi sa Golijatom.

998 thoughts on “Poslednji Mohikanac

  1. Ne sećam se u poslednje vreme da je neko od poznanika kupio-sklopio pc u servisu za razliku od ranijih godina. Posle 3 godine obično crkne napajanje, pa ga promenimo u pc servisu, a posle još 3 godine kad pc postane jako spor i želimo da dodamo ram memorije, u servisu kažu da je stara matična ploća (ram ddr1/ddr2), pa više nije kompatibilna. Na kraju valja samo kućište i napajanje. Pa odemo u veliki market koji prodaje 10 gotovih konfiguracija za „koliko para toliko i muzike“ i guraj narednih 5-6 godina. Laptopovi, tableti i slične mašine se ne sklapaju, a uzimaju sve veći deo tržišta.
    Servisima preostaju uglavnom usluge i zamene nekih delova.
    Pozdrav

    1. Slazem se nacelno sa komentarom da su usluge buducnost PC servisa, uz malu opasku da u manjim mestima nema hiper marketa.To je ono na sta sam mislio kada sam rekao da je lokacija PC shopova bitna u prodaji, ali samo ako se servisi odreknu (veceg?) dela marze po logici da se pridobije kupac kome se kasnije pruzaju usluge i tu ostavruje profit. U slucaju da je racunar bitno jeftiniji kod velikih, dugorocno goveoreci vecina ce kupovati kod velikih.

      Sto se tice upgrade-a, to nema toliko veze sa PC shopovima jer ni taj brendirani/konfekcijski za 2 godine nije moguce dograditi – IT tehnologija se razvija prebrzo.

      Hvala na komentaru!

  2. Problem i nastaje što su PC shopovi do sada opstajali samo kao kombinacija prodaje (novo+polovno) i ugradnje ili popravke. Kad ostane samo popravka (usluga), onda vrlo teško opstaju, i oni polaku imaju istu sudbinu kao TV mehaničari. Ne isplati se popravka, a kupovina je ionako u bakalnici. A saveti se ne plaćaju, pa mnogi zatvaraju. A da ne pominjem državu i njenu potrebu da preko raznih taksi uzima ono što joj treba, bez obzira na realni promet. I opet dođemo do toga da će opstati samo servisi pri velikim prodavcima, i poneki entuzijasta, koji radi po kućama, dok mu ne dosadi

    1. Zaboravih da odgovorim od silnih obaveza 🙂

      Mislim da analogija nije adekvatna u ovom kontekstu jer TV mehanicar ne instalira/odrzava softver televizora (bitan izvor prihoda servisa je (re)instalacija), a takodje se ne radi ni dogradnja/upgrade TV-a kao sto se radi sa kompjuterima.

      Bas te dve stvari (odrzavanje SW i HW) mogu biti potencijalno u budocnosti glavni prihod PC servisa

      Hvala veliko na komentarima 🙂

      1. Nije bitna analogija, već je bitno da nekim poslovima i zanimanjima jednsotavno prođe rok trajanja. Samo što se to događa sve brže. Ja sam to nazvao „ubrzavanje istorije“. Moj brat od tetke je pre 30-tak godina bio precizni mehaničar (majstor za popravku pisaćih mašina). U to vreme je to bilo i cenjeno i plaćeno zanimanje. Pošto se nije usmerio ka računarima, odavno ne radi i čeka još nekoliko godina do penzije. Jer jednostavno, pisaće mašine se ne koriste skoro uopšte, ubili su ih računari. Tako će verovatno biti i sa PC, a i sa mnogim starijim programerima, gde i sebe ubrajam. Internet i mogućnost globalnog pristupa, jednostavno ne ostavlja mnogo mesta za solo programer, ma koliko oni bili odlični, i donosili novine. A od održavanja se teško može opstati ako je to jedina stvar.

        1. Ok, u tom kontekstu se slažem sa analogijom.

          Ako dođe do slicne revolucije i nestanu PC kompjuteri kakve znamo danas te budu zamenjeni tabletima-telefonima na primer (koji kao tosteri imaju jedno dugme za uključivanje, jednostavne aplikacije itd) ili glupim terminalima (poput ChromeOS lap topova), onda je taj scenario odumiranja servisea sasvim realan iz prostog razloga sto nema sta da se odrzava/instalira.

          Ja cak i verujem da je to neminovno, samo se pitam koliko će potrajati do toga da ti tosteri postanu 95% licnih kompjutera -iskreno se nadam za ne manje od 5 godina 🙂 🙂

          Što se tiče solo programera, istorija zadnjih 5-10 godina je puna primera velikih stvari rođenih „u garaži“: Apple, Microsoft, Facebook, Yahoo, Google – svaka od njih originalno stvorena od strane malog broja ljudi nasuprot velikih korporacija, tako da se ne slažem da nema smisla zasnovati startup i pokušati.
          Da li to znači da mislim da takva firma moze da opstane na tržištu ako takva? Naravno da ne – ako ne poraste/preraste u ozbiljnu firmu sa x zaposlenih osuđena je na propast.

          Naivno – verovatno, netačno – savim moguće, ali opet nešto u šta ja čvrsto verujem 🙂

          1. Ma da, samo što je to bilo dok su računari bili umetnost, i neka vrsta zabave. Od kad su postali ozbiljna industrijska grana, sve je manja šansa da tako nešto i u budućnosti bude. Ne kažem, uvek je moguće da se dobije na LOTO-u, ali su šanse onolike kolike su. Ne pričam o idejama, one obično uvek nastanu kod pojedinaca, već o realizaciji, i o eventualnoj zaradi. Jer na kraju govorimo o ekonomskim kategorijama

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Real-user monitoring for Accessibility, Performance, Security, SEO & Errors (SiteLint)