Web program za knjigovodstvo – tabele?

Jedan od knjigovođa sa kojim redovno razgovaram na temu knjigovodstvenih programa se odlučio prošle godine da pređe u poslovanju knjigovodstvene agencije sa DOS FoxPro aplikacije napisanu od strane lokalnog programera na web aplikaciju.

Neki od glavnih razloga iza te njegove odluke su bili:

  • Ne želim da čekam više na novu verziju aplikacije kad se menjaju zakoni i da potrošim dan instalirajući je
  • Ne želim da razmišljam o podacima – 2x sam gubio podatke i radim backup, ali mi je muka više od toga
  • Čuo sam da neka od tih web rešenja imaju besplatne verzije za fakturisanje pa mogu moji klijenti to da koriste i da ja uštedim vreme i živce oko toga.
  • Svi pričaju o tom cloud-u a ja i dalje buljim u  isti ekran već 20 godina koji je tako mali da moram i monitorsku rezoluciju da smanjim da se vidi nešto.
  • Plaća se mesečno tako da ne mogu da me prevare – ako mi se ne dopada samo odem a nije ni neki veliki novac u pitanju
  • Nije ni neki veliki novac u pitanju

S obzirom da Saop Minimax je firma sa verovatno najboljim marketinškim pristupom u Srbiji, knjigovođa je učestvovao na nekoliko tih seminara, pričao sa njihovim predstavnicima i oduševljen je uveo Minimax pre godinu dana u svoje poslovanje.

Da vas razočaram odmah, ovo nije priča o tome kako Minimax ne valja sa morem primera o problemima koje je on imao. Njegovo iskustvo sa samim Minimaxom je bilo u suštini ok, dopalo mu se što Minimax ima više izveštaja nego njegov program, dopalo mu se to što može da ga koristi sa svakom mesta gde ima internet itd.

Razlog zašto je njegova agencija odustala od Minimax-a je nešto što mu je tamo neki mudri čovek koji piše neki blog o knjigovodstvenim programima rekao pre nego što je počeo – gubitak produktivnosti.

Naime, osnovno  obeležje poslovanja knjigovodstvenih agencija u Srbiji je „Poni ekspres“ način rada  u kome knjigovođe svakog dan unose more podataka vrlo često u tabelarnom obliku. S vremenom iz odgovarajući program postiže se visok stepen produktivnosti gde često knjigovođe šamaraju numeričku tastaturu i bez gledanja u ekran i ukucavaju stotine stavki velikom brzinom.

Na žalost, to sa Minimaxom nije sasvim moguće ostvariti jer je unos više tabularnog nego tabelarnog tipa

Saop Minimax – unos racuna

Kao što se vidi na priloženom ekranu unosa računa odabir artikla je izdvojen u vidu padajuće liste. Pored nje se nalazi + čijim klikom odlazite sa stranice unosa računa na stranicu unosa novog artikla. 

Jednom  kad ste odabrali artikl, tu je zasebna linija gde se unose/ispravljaju podaci stavke računa vezani za taj artikl. Na kraju, treba da kliknete na dugme Sačuvaj i onda se ta nova uneta stavka pojavi u tabeli dole.

Podatke u toj tabeli takođe ne možete da ispravljate na licu mesta nego morate kliknuti na ikone za brisanje ili ispravku koji u slučaju ispravke vam učitaju podatke odabrane stavke u onaj izdvojeni red na vrhu.

Složićete se da ne deluje baš kao najefikasniji način unosa podataka, zar ne? 

Da budem iskren, ovaj nivo produktivnosti u web programima kod nas je prihvaćen od strane mnogih knjigovođa i sasvim standardan u većini programa – npr. Akord  ima slično rešenje sa izdvojenim redom na dnu za unos nove stavke tabele, ali se podaci unetih stavki u tabeli mogu direktno ispravljati što je nešto bolje rešenje sudeći po mišljenju nekoliko knjigovođa koji su probali Minimax i Akord.

I šta je bilo na kraju sa tim knjigovođom?

Knjigovođa sa početka ove priče je probao nekoliko meseci da koristi Minimax naleteo na opisani problem toliko puta da je odustao i vratio se svom DOS programu. Onda je proveo neko vreme testirajući Akord da bi na svoju neizmernu radost našao napokon na kraju „Biznisoft Live“ koji knjigovođama izgleda kao web program i pruža prednosti web programa, a koji u isto vreme zahvaljujući tome što se radi o desktop programu kome se pristupa preko browser-a. Trenutno se kune u Biznisoft, a videćemo kasnije – možda bude još jedan post o tome šta se desilo tamo 🙂

A Papiri?

Kao što sam ranije pisao, moderni knjigovodstveni program je multiplatformska aplikacija i treba da ima između ostalog i web aplikaciju.

Uopšteno govoreći, za hard core profesionalce verovatno da će desktop aplikacija uvek biti najbolji balans prednosti i mana jer je ta produktivnost najizraženija tako da bi se sa te tačke gledišta moglo reći da u slučaju aplikacije koja postoji na više platformi, web aplikacija može ostati ovako primitivna jer korisnici koji biraju web aplikaciju ne unose stotine stavki svakodnevno pa im to nije toliko ni bitno.

Ipak, kada je reč o tabelarnom unosu podataka, smatram da web aplikacija može da pruži rešenje koje omogućava efikasni unos tabelarnih podataka.

Dokaz za ovu moju tvrdnju su Google Docs i Microsoft Excel Online gde je tabelarni unos podataka potpuno uporediv sa desktop proizvodima.

Ok, ako je moguće što ga onda nemaju svi programi?

Iz prostog razloga što i Google i Microsoft imaju stotine ljudi koji rade samo na tim web tabelama, što košta jako puno i zahteva puno vremena. Na tržištu gde je ponuda standardizovana i ima puno korisnika kojima je ovaj unos ok, ekonomski je neisplativo za iole ozbiljnu firmu da ulaže svoja ograničena sredstva u nešto poput „excel tabela“.

Na (ne)sreću, pored ozbiljnih firmi ima i neozbiljnih hobista koji se ovim bave iz ljubavi i koji su se baš nameračili na „web tabele koje rade kao Excell“ pa ko zna šta budućnost donosi – možda i bude tako nešto u 2019-oj 🙂

Programi na uvce

Kupovina gotovog programa za knjigovodstvo – za i protiv

Programi/Muzika na uvce

Pre nego što krenem na poslednji deo mog objašnjenja atributa savršenog programa za knjigovodstvo (segmentacija i personalizacija) želim da se kratko osvrnem na jedno veoma bitno pitanje do koga sva preduzeća dođu pre ili kasnije: kupiti ili praviti program za knjigovodstvo?

Za slogan ovog posta odabrao sam namerno naslov koji bi trebalo da vas asocira na kafanski termin “muzika na uvce” koji označava pojavu kada gost kafane (ili učesnik nekog drugog *opštenarodnog veselja*) poziva muziku za svoj sto da “sviraju samo njemu ono što on lično želi” što rezultuje besmislenim utroškom određene sume novca i kratkotrajnim egzibicionističkim  zadovoljavanjem sopstvenog ega. Na stranu (be)smislenost tog čina, razlog što sam odabrao da koristim ovaj fenomen za ovaj članak je paralela između ovog primera i kupovine kompjuterskog programa gde korisnik često zahteva “muziku na uvce”  jer se oseća posebnim u dovoljnoj meri da je spreman za to da plati ekstra novac (ponekad suludo velike cifre), i da takođe kao i u kafani za uzvrat dobije vrlo diskutabilni nivo usluge /pomislite samo na sve limene orkestre koje ste čuli/

Kupiti ili praviti?

Dakle, jedna od dilema do koje skoro svaka firma dođe je odluka o tome da li treba praviti program za knjigovodstvo po sopstvenoj meri i u sopstvenoj režiji ili kupiti neki od već postojećih. Ta dilema ima nekoliko svojih pojavnih oblika: kod velikih preduzeća se svodi na dilemu da li praviti program specijalizovan po sopstvenim potrebama korišćenjem sopstvenih (eng. inhouse) resursa ili pak investirati u kupovinu postojeće aplikacije. Kod malih preduzeća se svodi na izbor između kupovine gotovog knjigovodstvenog programa ili kontaktiranja nekog lokalnog Geek programera koji će “bez problema prepraviti kod koji trenutno ima da podrži sve željene funkcije”.

Iako na prvi pogled možda odluka o tome koji je pravi put za firmu izgleda lagana (u korist kupiti gotov proizvod), u stvarnom svetu na žalost ipak ima neke preduslove koje je veoma bitno ispoštovati.

Primer iz mog životnog iskustva kada je kupiti bila pogrešna odluka

Tokom 2007-e firma u kojoj sam radio je dobila novo rukovodstvo čija je jedna od glavnih odrednica bila favorizovanje kupovine gotovih paketa svetskih lidera nasuprot sopstvene izrade aplikacija. Čak i sama odluka o tome koje aplikacije treba da budu kupljene i korišćene je poverena svetskom lideru u toj oblasti, firmi Accenture koja je nakon 6 meseci izradila studiju čiji je zaključak bio da trebamo da koristimo Microsoft Commerce Server kao osnovu našeg budućeg sistema elektronske trgovine. Po njihovoj studiji, gradeći na ramenima diva kao što je Microsoft bi nam donelo stabilnost temelja i jeftino (eng. cost effective) implementaciju koda i korisničkog interfejsa. Sve što smo trebali da uradimo je da odbacimo sve što smo sami radili do tad, kupimo papren proizvod (1,7 miliona dinara po procesoru servera), nešto malo kao prilagodimo i to je to. Da ne davim detaljima (bilo ih je dosta), samo ću reći da nakon 1+ godine  rada više od sto ljudi (programera, poslovnih ljudi, menadyera, 200+ USD/sat konsultanata it ) je projekat propao u potpunosti, a mi ponovo započeli raditi stvari u sopstvenoj režiji.

Ako se pogleda razlog zašto je propao ceo projekat, ne radi se o:

  • nedostatku novca (bilo ga je više nego dovoljno),
  • nedostatku ljudstva (100+ ljudi),
  • nedostatku vremena (1+ godina),
  • nedostatku znanja – imali smo najbolje konsultante i sam Microsoft Commerce server tim na direktnoj liniji podrške – (ja sam sam proveo 6 nedelja u Redmond-u učeći CS)
  • pogrešnoj tehnologiji (pored MS CS-a, gledali smo i Oracle Siebel itd)

Razlog zašto je projekat propao (i razlog zašto ga spominjem u ovom članku) je taj što je naš poslovni model prepun nekih specifičnih osobenosti koje nijedan program opšte namene nije mogao efikasno da se prilagodi. Pokušaji da prilagodimo gotov program našim potrebama su rezultovali takvim hack-ovanjem sistema, da nakon godinu dana sama kompleksnost te oblande povrh sistema je bila komplikovanija nego naš lični kod i još uvek nije mogla da radi sve što kod radi 100%. Pokušaji da prilagodimo sopstveni model poslovanja su isto propali jer je ocenjeno da bi morali da se lišimo previse stvari koje smatramo svojom komparativnom prednošću.

Troškovi ili profit?

Po mom mišljenju, odluka o kupovini gotovog programa ili o izradi programa u sopstvenoj režiji se suštinski svodi na odluku šta je bitnije: smanjivanje troškova poslovanja ili maksimizacija dobiti.

Korišćenjem kupljenog standardizovanog rešenja smanjuju se troškovi održavanja kroz viši kvalitet proizvoda koji je u praksi testirana od strane drugih poslovnih subjekata, nema potrebe za velikim IT ljudstvom, održavanje i popravljanje aplikacije je centralizovano i specijalizovano itd.. S druge strane opet, korišćenjem gotovog rešenja model poslovanja se limitira na osobine podržane programom efektivno smanjujući time potencijalne komparativne prednosti koje preduzeće možda ima u odnosu na svoju konkurenciju, te na taj način utičući na smanjenje prihoda koje preduzeće ostvaruje vršenjem svoje delatnosti.

Kako odlučiti?

Osnovna stvar koju morate imati na umu je da program kupujete/radite kao “nužno zlo”. Program ko program je totalno nebitan van konteksta delatnosti kojom se bavite. Autori programa znaju to dosta dobro da zamagle korišćenjem bombastičnih reči o standardizacijama, svetskim tokovima itd. ali na kraju dana radili vi papirom, kompjuterom ili nečim trećem vam ne donosi prihod. Ono što vam donosi prihod je vaš lični posao koji obavljate dan za danom na način koji mislite da je najbolji.

Imajući gore rečeno u vidu, evo dva kriterijuma koja po meni određuju da li korišćenje gotovog programa ima smisla ili ne:

  • ako je delatnost kojim se bavite standardna delatnost koju obavljaju mnoge druge firme i ako je način na koji obavljate tu delatnost identičan ili sličan kao i drugi.
  • ako ste voljni da prilagodite svoj biznis načinu na koji program radi u momentu kupovine (eng. “out-of-box”)

Ilustracija prvog preduslova su pitanja tipa “Da li imate neke specijalne načine numerisanja dokumenata?“, “Da li u postojećem programu koji koristite imate delove koji su morali da budu rađeni specijalno za vas?”, “Da li kad vidite tuđe programe, primećujete nedostatak dosta stvari koje bi vama *nedostajale* za vaš rad kad abi ste taj program koristili?”
(Pomoć prijatelja:“Što više “DA” odgovora => razmotrite opcije posebno pisanog programa”)

Ilustracija drugog preduslova su pitanja tipa:”Da li ste spremni da uvedete ISO standardizaciju X i Y u skladu sa najboljim svetskim praksama?” (sa raznoraznim varijacijama u oblastima analitike, kretanje dokumenta, upravljanjem informacija itd)
(Pomoć prijatelja:“NE” => razmotrite opcije posebno pisanog programa”)

Svetsko, a naše…

Dati definitivne odgovore na prethodna dva pitanja je samo po sebi već veoma teško, ali ne bi mi bili Srbija da nemamo okolnosti koje dodatno otežavaju dolaženje do tih odgovora.

Stvar je u tome da na našem tržištu stvarno velike svetske kompanije (Sage, Intuit, Peachtree, Salesforce itd.)nisu prisutne delom zbog osobenosti našeg knjigovodstva (drugačije od anglo-saksonskog modela), a delom zato što smo realno zanemarljivo malo tržište. Usled toga, programe prave lokalne firme manje ili srednje veličine te kupovina bilo gotovog programa nije  garantovano kupovina kvalitetnog programa jer ih ima raznih na tržištu.

Zakon o računovodstvu u članu 8 lepo definiše potrebu za standardizacijom

“Pravno lice i preduzetnik koji vrši obradu podataka na računaru dužan je da koristi standardni računovodstveni softver

Problem je jedino u tome što jedini standard koji bi  definisao šta je to standardni računovodstveni softver (JRS 33) je nevažeći već decenijama, a nikakav certifikaciono telo koje bi izdavalo ateste programima za knjigovodstvo ne postoji te je u praksi time omogućeno da bilo ko bukvalno može da radi bilo kakvu aplikaciju.

Po meni jedan od boljih načina za detektovanje “dobrih” programa su korisnička svedočenja o njihovim iskustvima u radu sa programom. Skoro svi programi na našem tržištu imaju neku web stranicu sa taksativno navedenom listom korisnika koja u toj formi ne doprinosi sticanju poverenja. Kao retki pozitivni primer svetskog pristupa ovom problemu kod nas mogu samo da izdvojim slovenački DataLab koji počev od svoje liste korisnika, preko meni lično posebno bitnih svedočenja stvarnih korisnika na sajtu, pa do marketinškog sadržaja dostupnog van samog sajta i na YouTube-u se maksimalno trudi da stekne kredibilitet ozbiljne firme i time se diferencira od “ostalih firmi” na tržištu.

U slučaju da se odlučite da radite svoju aplikaciju, ako ste malo preduzeće u većini slučajeva ste primorani da tražite “malog Pericu genijalca iz bloka”, osuđeni da glumite zamorče testirajući u praksi taj program koji nikad ne radi kako treba i nikad nije gotov. Tokom vremena, pre ili kasnije, vaše testiranje i Peričino krpljenje dovedu do aplikacije skrojene po vašoj meri , ali pitanje je da sli ste spremni da platite tu cenu i čekate toliko dugo.

U slučaju da ste srednje ili veliko preduzeće možete da oformite svoj sopstveni IT tim čiji bi posao bio da rade na vašoj aplikaciji i da izbegnete zavisnost od malog Perice. Iako na prvi pogled to deluje sigurnije u smislu da imate punu kontrolu nad procesom izrade programa, po mom ličnom uverenju to skoro nikada neće da dovede do zadovoljavajućeg rezultata jer da dođete do programa po svojoj meri treba vam određena mešavina znanja, iskustva i maštovitosti što je po meni retkost u takvim timovima. Da budem maksimalno iskren, da članovi tog vašeg tima imaju te kvalitete ne bi radili kod vas na vašem malom programu nego bi radili ili za sebe ili u nekoj velikoj svetskoj firmi. Imaćete koga da budite u 8 ujutro da pogleda odmah što “faktura nije htela da se snimi” to je istina, ali nije to poenta – poenta je da vam i ne pada na pamet da faktura neće da se snimi isto kao kad kliknete na snimi u Word-u ne držite fige razmišljajući da li će da snimi dokument ili ne.

Da sumiram, koristili spoljašnje ili unutrašnje resurse, vaša poslovna odluka da zahtevate “program na uvce” vrlo lako može (kao i u kafani) da rezultuje gorkim kajanjem “sutradan ujutro” nad uludo utrošenom hrpom novca 🙂

Zaključak

Da privedem kraju ovaj neplanirani post (izmigoljio mi se iz tastature sam od sebe kad sam krenuo da pišem o segmentaciji i personalizaciji) preporukom u korist kupovine gotovog programa, jer zaista nema ekonomskog smisla da pravite sopstveni program z knjigovodstvo (sem ako vam to nije delatnost).

To naravno ne znači da srljate slepo i kupite najreklamiraniji i najskuplji knjigovodstveni program ili program koji znate da gigant DOO Mika koristi jer svako preduzeće ima svoj sopstveni model poslovanja tako da čak i ako program savršeno odgovara jednom preduzeću ne mora da znači da će da odgovara  u istoj meri i vama. Kupovina aplikacije koja može da radi 123 stvari koje ne trebate sad ali ćete možda koristi u budućnosti može podjednako da vas uspori u vršenju vaše delatnosti kao i kupovina programa za knjigovodstvo koji radi premalo stvari.

Dobro proučite koje stvari u vašem poslovanju nisu podržane potencijalnim knjigovodstvenim programom na način koji ste vi navikli da radite trenutni i razmislite malo da li je problem u programu ili vašem poslovanju. Ako ne vidite problem u vašem načinu poslovanja, preporučio bi razmatranje još nekog programa. Nije na vama da prilagođavate vaše poslovanje programu već sasvim obratno – program treba da se prilagodi vama.

Takođe, pažljivo proučite referentne liste korisnika i kontaktirajte ih bilo putem telefona ili možda najavljenom posetom. Ovo zadnje preporučujem pretpostavljajući da  je svaka firma na listi korisnika stavljena uz pristanak korisnika i da je razlog postojanja telefonskog broja kontaktiranje te reference.

Poslednje što želite je da  budete nečije zamorče-tester ili da limitirate vaš posao samo da bi ste koristili neku aplikaciju.

Čitamo se uskoro,

Nikola

P.S.

Ja sam inače krenuo da radim u paraleli sa blogovanjem na svom knjigovodstvenom “programu za prodavnice računarske opreme” i planiram da objavljujem nove verzije najmanje jednom mesečno s tim da planiram da do kraja novembra dođem do 1.0 verzije. Definitvno do kraja juna planiram da izbacim prvu verziju koja će da radi jednu malu ali veoma korisnu stvar za koju nisam čuo da postoji u bilo kom programu kod nas 🙂

U tom radu već sam naleteo na nekoliko meni vrlo interesantnih praktičnih tema vezanih za rad naših b2b portala, tako da jedva čekam da što pre očistim ova 3 preostala “teorijska” posta  i da krenem da objašnjavam konkretne stvari koje radim pritom vam omogućavajući da isprobate aplikaciju koja reflektuje u stvarnosti ove stvari o kojima pišem.

Da li ima smisla raditi knjigovodstvene programe u Srbiji?

Da li ima smisla raditi knjigovodstvene programe u Srbiji?

Tokom mog zadnjeg boravka u Srbiji, sedeći u prodavnici računarske robe mog prijatelja Tice (iskrena preporuka: ako ste u Pomoravlju i kupujete računar kontaktirajte ga), bio sam toliko idle da sam počeo da posmatram kako ide proces naručivanja računarske konfiguracije kod njega i bio šokiran serijom koraka (biće post o tome) koje on mora da poduzme da bi ispratio taj proces. Kad sam ga pitao o tome da li mora stvarno toliko vremena da potroši na pojedinačnu porudžbinu on mi je odgovorio da mora jer (pored ostalih razloga) on koristi knjigovodstvenu aplikaciju opšte namene koja nije prilagođena specifičnim potrebama prodavnica računarske opreme. Na moje pitanje što ne kupi onda specifičan program, on se samo nasmejao i rekao da takvog nečeg nema “kod nas na tržištu”.

Ja sad kao svaka osoba “s one strane grane” naivno pokušam da izgooglam neki program za PC servise – ništa. Pretpostavim da je to zato što nemamo još razvijenu potrošačku kulturu pa se firmama ne isplati da ulažu u sajtove i ostavim post na elitesecurity forumu gde dobijem jedini odgovor da

“To ti je kao da hoćeš da kupiš auto pa tražiš auto koji je napravljen baš za tvoju ulicu dok ti ostali ne odgovaraju.”

Već pomalo iznerviran vratim se nazad do svog prijatelja Tice i kažem mu kako je bio u pravu i kako nema aplikacije i da mi zvuči kao vrlo interesantna poslovna prilika gde i je on (kao i još dosta drugih ljudi nakon toga) da se “ne zamajavam” jer “nema ko to da kupi” te “da nema para u tome”.

Pošto sam ionako bio na odmoru odlučio sam opet da izgooglam “knjigovodstvo” “program” “Srbija” i da vidim dve stvari:

  • da li postoji program za PC servise koji bih Tici mogao da preporučim
  • da li ima novca u srpskom tržištu poslovnih aplikacija /takvo kakvo je/

Svestan sam da to apsolutno nije dovoljno za bilo kakav naučno tačan odgovor (čak naprotiv sasvim je moguće da je zaključak netačan) i da svaki kvart svakog grada ima neke svoje programe i programčiće i da je izrada software-a skupa, mnogo ljudi rade itd itd, ali sa razdaljine od 1500 km to je najbolje što sam mogao da učinim a i izgledalo je dovoljno zabavno pa što da ne 🙂

Rezultati internet pretrage za knjigovodstvenim programima u Srbiji

Pre nego što krenem sa rezultatima samo mala napomena da u ovom postu neću zalaziti ni u kakve tehničke detalje i moje lične ocene programa i sajtova, već ću se fokusirati samo na traženje odgovora da li ima para na našem tržištu ili ne.

Datalab Panteon

image Bez ikakve sumnje, slovenački Datalab je po meni tržišni lider u oblasti knjigovodstvenih aplikacija u Srbiji po mnogim kriterijumima: kvalitetu sajta, kvalitetu korisničke podrške, ulaganjima u širenje distributerske mreže, ozbiljnim razvojnim timom itd.

Sama činjenica da postoje na nivou bar 10 zemalja  dovoljno govori o njihovoj logistici i sposobnosti da osvoje strana tržišta. Definitivno nije firma “malog Perice iz komšiluka koji piše programe za knjige”. Osnivanje sad već daleke 1997 pridodaje tom utisku takođe.

Sudeći po naslovu PANTHEON sajta

“PANTHEON ima više od 17.499 korisnika iz 5.586 preduzeća iz svih delatnosti”

što kombinovano sa sekcijom cena i uslova kupovine gde cene paketa variraju od 199 evra do 1299 evra i naplaćuju se jednokratno dovodi se do sledeće računice.

5586 preduzeća x 699 evra = 3.904.614 evra ~ 4 miliona evra => podeljeno sa 13 (2010-1997) =>
bar 300.000 EUR/godišnje

Privredni savetnik

image Na moje iznenađenje privredni savetnik ne štampa samo neke glasnike i savetnike već vrlo lepo unovčava sopstveni brend (Google PR 5/10) na tržištu poslovnih aplikacija.

Sudeći po referencama

“Privredni savetnik – Informacione tehnologije svojim softverskim rešenjem, edicijom Mali poslovni programi, stekao je poverenje više od 2500 korisnika u Srbiji sa preko 5000 prodatih licenci.”

i cenovniku po kome godišnja pretplata varira od 220 evra za osnovni paket do 1350 evra za napredni paket dolazi se do računice od

5000 licenci x 220 (cena najjeftinije licence) =>

bar 1.100.000 EUR / godišnje

Blue soft

image Po mom mišljenju ovo je jedna od glavnih domaćih aplikacija koja je dugo na tržištu (od 2000-e) sa agresivnim pristupom na tržištu i mrežom distributera of 11 firmi – sasvim respektabilni igrač na tržištu drugim rečima. 🙂

Sudeći po podacima datim na stranici “o nama” program koriste

“Kvalitetom softvera i usluge uspeli smo da implementiramo Blue Soft u više od 4.000 firmi u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.”

što ukombinovano sa podacima datim u cenovniku knjigovodstvena agencija sa do 6 radnih mesta i do 50 klijenata sa jednom bazom u jednoj mreži plaća 1000 evra fiksno (bez prava na novu verzije). U slučaju da gore navedena firma želi da dobija nove verzije mora da plaća 40 evra/mesečno.

Znači računica ide ovako: 4000 firmi * 1000 evra = 4.000.000 evra /10 godina =>

bar 400.000 EUR / godišnje

Lidder 2010

U skoro svim pretragama po raznim ključnim rečima ovaj sajt je uvek bio u top 3 organska rezultata. Google PR je 3/10 što je po meni “OK” (posebno u poređenju sa drugima). Sudeći po listi korisnika programa program se distribuira samo na srpskom tržištu pa dolazim do zaključka da imageje firma koja ga proizvodi iz Srbije iako me google translator malo zbunio nudeći mi da prevede stranu sa hrvatskog. (Veliki disclaimer: razlog zašto navodim ovde dilemu da li je program hrvatski ili ne nema NIKAKVE veze ni sa kakvim glupim balkanskim šovinističkim pričama već isključivo u funkciji analize da li su firme sposobne da naprave novac na našem tržištu rukovođene spolja ili ne, tj. da li know-how je uvezen ili stvoren u Srbiji. Što se mene lično tiče, svejedno mi je da li je neko/nešto iz Srbije, Hrvatske, Zimbabvea-a ili Liliputanije)

Sudeći po listi korisnika programa a i rečenici datoj na sekciji poslovnih osnova

“Svakog (radnog) dana, 400+ operatera LIDDERom obradi 10000+ dokumenata u 100+ računarskih

mreža i u 150+ preduzeća… i taj rad se odvija uspešno, iz dana u dan, (već?!) 18 godina.”

i sudeći po cenovniku gde je STD verzija aplikacije 2600 evra (1000 evra manje od PRO verzije koju verovatno agencije koriste ali ok koristiću jeftiniji paket) sa 200 eura dodatnom LAN licenceom dolazim do potpuno proizvoljne i bazirane na možda netačnim podacima računice da je autor lidera zaradio

150 preduzeća * 2600 eur + (400 operatera –150 osnovnih licenci ) * 200 eur = > 440000 eur : 18 god

bar 25.000 EUR/godišnje za firmu te veličine sasvim dobra cifra

Wings

Jedna od najpoznatijih firmi u Srbiji osnovana još 1988 godine sa značajnijim rastom od 2000-e ima DOS baziranu aplikaciju koju sudeći po stranici korisnika Wings aplikacije koriste 1734 korisnika na 2460 instalacija. Izračunati prosečnu cenu njihove ponude je zadatak koji sam sasvim sigurno zbunjuje i neke od njihovih korisnika morem opcija i složenim proračunom,ali recimo da uzmem da je neki realni osnovni paket za prosečnog knjigovodju oko 800 evra i 50 evra cena dodatne licence dolazi se do sledeće računice

1734 * 800 + (2460-1734)*50 evra = 1.423.500 evra => podeljeno sa 10 (2010-2000) =>

bar 142.000 EUR/godišnje

Infosys

Velika srpska firma osnovana 1991 sa sedištem u Užicu i predstavništvima u Beogradu i Čačku koja je definitvno konkurent Wings-u u pogledu “hajde probaj da ukapiraš koliko košta tvoja aplikacija” kriterijuma, ali ja nisam bio lenj pa sam skinuo pdf cenovnik i nakon nekog vremena proučavanja došao sam do cifre od 2900 evra (+ 100 evra po mrežnoj licenci itd)

image

Kada to povežemo sa izjavom na O nama sekciji

“Do sada su programski paketi preduzeća Infosys implementirani u preko 1000 preduzeća.”

dolazi se do osnovne računice od 2900 evra * 1000 = ~3.000.000 EUR / 19 godina =>

bar 160.000 EUR/godišnje

E-računi

Dok sam za prethodne firme čuo i ima smisla to što rade da generiše toliko novca, ovaj web site kao aplikacija me je  iznenadio/šokirao u tolikoj meri da odbijam da verujem podacima, ali sam ipak odabrao da ih prezentujem pa vi sudite sami. Jeste da je operativan na tržištu SLOHRSRB, ali opet sudeći po cenovniku gde cene idu od 20 do 60 eura (sa promenjivim brojem korisnika) sa prose;nom cenom po korisniku oko 9 evra mese;no (35/4) i podatka da je registrovano 25497 korisnika (umanjimo za 1/3 tu cifru za nekonvertovane korisnike) dolazimo do proračuna

16828 korisnika * 9 evra/mes =>  ~ 151.000 eur/mes =>~

bar 1.817.000 EUR/godišnje (?!)

Ostali rezultati

Gledao sam sajtove i ostalih  firmi , ali neki od njih nemaju cenu programa objavljenu javno na internetu (Prizma, ABSoft, PDVOffice,Mihajlovic Soft itd) dok neki ne objavljuju broj korisnika (Adacco, PRO Express, Colas,V-energy) tako da je nemoguće i za njih proceniti odokativnom-šaciometrijom koliko novca potencijalno zaradjuju godišnje. Ima i dosta (čini se malih) firmica (Fiposoft, New Vision Bytes), ali mislim da one ne utiču na zaključak.

Zaključak

Sasvim sigurno sam promašio bar tuce jakih igrača, ali kao što rekoh zadatak mi je bio izgooglati za jedno veče odgovor na pitanje da li ima novca na srpskom tržištu poslovnih aplikacija i moj lični zaključak je da ga ima. Ne kažem da je jednostavno doći do nivoa pomenutih giganta (čak naprotiv mislim da je izuzetno teško), ali je činjenica da postoje bar nekoliko firmi koje sam ja pronašao za nekoliko sati traženja po netu (koji je sam po sebi zanemarljiv prodajni kanal u Srbiji) dovoljan pokazatelj da ima novca u sasvim dovoljnoj meri da je suludo olako odbaciti san o izradi nove the-best-uber-naj-naj poslovne aplikacije za tržište Srbije, a i šire.

Naposletku tih 90 miliona evra izvoz software-a u 2009-oj je neko mogao da zaradi u Srbiji 🙂

Što se tiče mog drugog cilja moje potrage / da moj prijatelj Tica dobije svoj program/ definitivno nisam našao “program za PC servise koji radi knjigovodstvo” samo “knjigovodstveni program koji može da se koristi u PC servisu” tako da je jedini način da on dobije taj program kako izgleda da probam sam da ga napravim.

Jeste možda suluda ideja, ali kad zatreba raditi sulude stvari za koga ćemo ih raditi ako ne za svoje prijatelje, zar ne? 🙂

Čitamo se,

Nikola

Real-user monitoring for Accessibility, Performance, Security, SEO & Errors (SiteLint)