Nije on lavčina, on je budalčina

(Opet) SAOP

Pre nekoliko dana pročitao sam članak na SAOP-ovom blogu „Pekar, lekar apotekar“ i već danima razmišljam o njemu.

Članak opisuje radni dan knjigovođe u prvom licu gde knjigovođa klijentu kuva kafu, sluša njegove probleme itd. i načelno je dobro targetovan kontent koji pokazuje knjigovođama da ih SAOP razume i pravi softver po njihovoj meri. Tehnički i marketinški još jedna lepo odrađena inicijativa SAOP-ovca koji su na žalost jedini koji se nešto trude u Srbiji oko takvih stvari.

Apsolutna je činjenica da članak opisuje realnost u životu 99% knjigovođa koju sam i sam viđao puno puta sedeći u knjigovodstvenim agencijama gde je knjigovođa i prijatelj i auto mehaničar i zabavljač i neko kod koga odete da popijete kafu na putu do banke itd itd. To je toliko raširena pojava da se knjigovođa ocenjuje po tim meta kriterijumima možda i više nego po kvalitetu priženih usluga pa tako klijenti ne menjaju knjigovođu „na kog su svikli“ čak i kad nisu zadovoljni kvalitetom knjigovodstvenih usluga.

Priče iz radionice

Ceo taj dvostrani stokholmski sindrom klijenata i knjigovođe je po meno fantastično opisan u seriji „Priče iz radionice“ gde Zoran Radmilović maestralno dočarava lik Živote automehaničara koji ima identičnu radnju gde se skupljaju njegovi klijenti po ceo dan, gde on ima lični odnos sa njima, sluša njihove probleme i ostale stvari potpuno identične slici iz SAOP-ovog bloga. Života učestvuje tako u njihovim životima, oni opravljaju svoje automobile, dangube i ne plaćaju ništa te tako Života skromno živi i radi celog života u malenoj radionici „sa dušom i pocepanim krovom“.

Preko puta njegove radionice nalazi se servis gde se naplaćuje po radnom satu, radnici nose uniforme, sa klijentima se ne šegači, postoji automatska perionica i mašine itd.

Tokom cele serije akcenat je na tome da je taj moderni server „bez duše“, Života je laf itd. ali prava realnost se otkriva na kraju tek kad Mira Banjac kaže:“Nije on lafčina, on je budalčina“ – pogledajte youtube snimak na kraju posta.

Kakve to veze ima sa knjigovođama?

Po mom skromnom mišljenju ima i te kakve veze – vreme je da i knjigovođe i klijenti shvate da personalizacija odnosa zamagljuje fokus na kvalitetu pruženih usluga koju klijent dobija, a koje su jedino stvarno bitno u tom odnosu.

Znači nema više kafenisanja, zujanja o tome šta se juče desilo u opštini, epizodi serije od juče, čekanja na Peru da časkom stavi kafu itd.
Sve su to stvari koje oduzimaju dragoceno vreme i koncentraciju knjigovođi – 50 klijenata 50 kafa, 50 epizoda serija – bolje knjigovođi da otvori kafić onda.

Nema takođe više ni „ajde javiću ti kasnije da li imaš lagera na stanju u gužvi sam“, „nismo stigli danas radimo plate ceo dan“, „nismo stigli – pao sistem u PU“ i slični odgovori kada klijent zatraži informaciju.

Kada se odnos knjigovođe i klijenta svede na profesionalni nivo iz toga profitiraju i jedan i drugi jer postaje potpuno jasna dinamika saradnje u tom sistemu.

Ovo je Srbija – to mora tako.

Pretpostavljam ovo je momentalna replika na gore izneti stav sa kojim se ja ne slažem 100%.

Šta to znači?

Da li smo mi neka grupa retardiranih i nepismenih ljudi koji jedini ne razumeju stvari koje ceo svet radi i koje su bazirane na osnovnoj logici da meni moj knjigovođa pruži pravovremeno podatke i savete koji mi trebaju za poslovanje mog preduzeća i da ga ne ometam u tome kao što ne ometam ni advokata, lekara i ostale kod kojih ne kafenišem itd. Sve dok klijent knjigovođi ne pruži normalne uslove za rad, sam klijent je krivac što „nema lager listu evo već treći dan jer čeka da mi knjigovodja odradi“.

Problem nije u Srbiji, problem je u nama i u alatima sa kojim radimo.

Ne postoji ni jedan jedini razlog u 2016-oj da firme ne koriste računare nego da  ručno „vode evidenciju“.
Posao knjigovođe je da objasni to klijentima.

Ne postoji ni jedan jedini razlog u 2016-oj da klijent zove knjigovođu svaka dva dana telefonom da pita koliko ima na računu, ko mu šta pustio i šta ima na lageru. To je posao klijenta ne knjigovođe i kad klijent koristi aplikaciju prilagođenu njegovim potrebama (a ne knjigovodstveni program koji mu je prekompleksan i koji mu knjigovođa na silu gura) onda može u toku dana 27x da sam vidi svoje informacije. Ne postoji taj knjigovođa koga zanima više od klijenta informacije u vezi poslovanja preduzeća.

Ne postoji nijedan razlog u 2016-oj što bi vaš knjigovođa morao da bude glorifikovani daktilograf i da vam unosi kalkulacije, nivelacije, ukucava račune za gorivo, pušta virmane za platu i sl. Sama činjenica da imate preduzeće Vas definiše kao inteligentnu osobu koja je sposobna da odradi te najobičnije stvari. Posao Vašeg knjigovođe u 21-veku je da da vam prvenstveno bude poslovni savetnik koji će da vam omogući da zaradite više i potrošite manje, a ne da vam glumi vašu sekretaricu jer ste vi lenji i nikad se niste potrudili da naučite te stvari koje su kritično bitne za vaše poslovanje.

Et toi?

Kad već ovako kritikujem knjigovođe i klijente u Srbiji danas, postavlja se pitanje sa kojim pravom ja to radim i šta ču ja da uradim povodom toga?

Ukratko rečeno – dve stvari:

  • Zadnjih par meseci radimo na novim Papirima koji su usmereni ka potrebama prvenstveno nano preduzeća i koji se nadamo da završimo u sledeća 3 meseca – više detalja o ovome u narednim postovima.
  • Pružanje profesionalnih knjigovodstvenih usluga u sprezi sa Papirima koje će da pokažu kako knjigovodstvene agencije u 21-om veku treba da posluju (kao onaj moderni servis preko puta Životine radionice s početka priče) – već smo sklopili partnerske ugovore sa par partnerskih knjigovodstvenih agencija koje su voljne da pruže taj nivo profesionalnih usluga.

Sprega moderne poslovne aplikacije i knjigovodstvenih usluga je način na kojim ćemo u 2017-oj da pokažemo šta mi mislimo da je budućnost knjigovodstvene struke – čak i u Srbiji 🙂

Uskoro detaljnije o svemu ovome… 🙂

20 thoughts on “Nije on lavčina, on je budalčina

  1. Nikola,
    Bravo za članak!
    Ipak, mišljenja sam da ima još nešto što tera ljude na to cimaju knjigovođu za sve i svašta
    1. Mnogi ne žele da se bakću računarom i unosom podataka, a nije im isplativo da zaposle nekog za taj posao
    2. Sa druge strane, nezahtevnost kvalifikacije za knjigovođom dovodi do toga da je velika konkurencija, pa su pojedine knjigovođe odlučile da prave (neverovatne, slažem se) ustupke, ne bi li zadržale ili dobile nove klijente. Otud i neshvatljivi ustupci i činjenja u vidu kafica, razgovora, prijateljstava, ne držanje profesionalnog odnosa… tvojim rečima „pravljenje budalčinama a ne lavčinama“

    Međutim, vreme integracije po meni dolazi i u ovu zemlju… Prolazi vreme gazda koji iz automobila i na mobilnom završavaju poslove… Sve je manje onih koji su računarski nepismeni, a sve više onih koji shvataju značaj IT za razvoj svoje firme.
    Jedino što se nikad neće promeniti je standardno pitanje
    “ A jeli, jel mož to malo jeftinije, a ?“

    1. Vladislave,

      baš me zanima šta misliš da je objašnjenje za pojavu #1?
      Ja mislim da je loš softver koji nije napravljen po meri normalnih korisnika nego po meri knjigovođa, unije svih eventualnosti klijenata td.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Real-user monitoring for Accessibility, Performance, Security, SEO & Errors (SiteLint)