Proizvodnja računara

Knjigovodstveni programi za proizvodnju računara

U ovom postu (kao što sam i obećao ranije) predstaviću moja razmišljanja na treći krupni problem koji PC servisi imaju u svom radu i koji ja pokušavam da rešim svojim programom.

Proizvodnja računara

U periodu od 1998-2001 radio sam kao serviser računara – zanimanje u narodu poznatije kao “crnac”.

Pos’o ko posao sa dosta blesavih stvari poput pamćenja svih piratskih serijskih brojeva od silnih (re)instalacija i nepobitnih transcedentalnih bisera mudrosti  kao na primer trajno urezana u cortex spoznaja da kada se instalira Zyxel modem nikako ne sme da se kompjuter restartujte kada se to traži nego obavezno na dugme da se ugasi inače se Windows toliko sredi da može samo da se okadi posle toga. O nebuloznim korisničkim pričama neću ni da pričam, ko je proveo mesec u servisu čuo je sve o ljudima koji finom šmirglom krešu podnožje PCI kartice “da bolje legne” i onda donese komp na servis i slične narodne umotvorine.

Prolazile godine, a ja posta očeličeni crnac-veteran sasvim siguran da ne postoji stvar na koju ne mogu da se sviknem, al ne lezi vraže –  dobih zadatak da napravim /suprise, suprise/ program za PC servis.

U početku sve beše kabeza: prijemnica, kalkulacija, ponuda, račun i sl. – prsite lete sami. Konfigurator, lager liste, cenovnici – radim levom rukom ne gledajući, dok desnom mlatim Gothic.

“Odraditi modul za proizvodnju računara”

Huh? Kakvu bre proizvodnju računara? Uzmem 5 dela sa  police ispred mene, pobodem ih u ploču koju sam ubacio u kućište i to je to. U 99% slučajeva samo šrafciger pipam, dok u ostalim radi čekić kao sredstvo pretnje kompjuteru kod koga neće da se primi drajver za grafičku.

Čvrsto ubeđen da je šala u pitanju, uzimam papir i idem kod svog šefa sa osmehom na licu:”Da li je ovo neka greška?”.

I naravno da sam kao i svaki put kad postavim pitanje u vezi nešto besmislenog dobio odgovor

“To tako mora zbog knjigovodstva.”

Knjigovodstvo

Evo otprilike objašnjenja koji mi je dato tad – Šef (Š), Ja (JA)

Šef:”Vidiš ovu policu odakle prodajemo grafičke kartice – to je prodajni objekt. E sad kad uzmeš karticu odatle da ugradiš u kompjuter, karticu ne uzimaš iz prodajnog objekta,  nego iz skladišta sirovina – razumeš?“

Ja:”Ne, razumem. Kažeš mi da moram da uzmem karticu sa ove police i odnesem na policu u magacinu pa tek onda odatle da je uzmem?

Šef: “O Bože. Pa nisi valjda retardiran da to uradiš. Zašto bi je nosio u magacin kad ćeš da je odatle odmah uzmeš i ugradiš? To se samo tako kaže – to je zbog knjigovodstva”

Ja: “A, zbog knjigovodstva znači” (ne razumem ništa, ali sigurno ima smisla kad je zbog toga)

Šef: “Ok, sad kad si uzeo taj deo iz knjigovodstvenog magacina, treba ti radni nalog da bi pristupio proizvodnji računara”

Ja:“Je l’ taj nalog ono kad mi ti vikneš sa sprata da “sklopim trojku sa 98-com” ili je to neki poseban nalog?”

Šef:“Ne, ja ti to kažem i dalje. Ovo je samo kobajagi papir gde ti ja naložim da to uradiš – zbog knjigovodstva”

Ja: “A, zbog knjigovodstva znači” (ne razumem ništa, ali sigurno ima smisla kad je zbog toga)

Šef:”E uzmeš lepo papir i popišeš delove sa stikerima koje ugrađuješ u komp i zabeležiš vreme koje provedeš proizvodeći računar”

Ja:“Misliš sklapajući računar? Kako da merim kad ih radim četiri odjednom ili idem na teren?”

Šef:”Ma to nema veze, bitno da zabeležiš samo stikere negde da razdužimo stanje i zbog garancije. Stavi uvek da si radio 45 minuta – to je smo zbog knjigovodstva”

Ja: “A, zbog knjigovodstva znači” (ne razumem ništa, ali sigurno ima smisla kad je zbog toga)

Šef:”Sad kad si proizveo računar, moraš da ga prebaciš u magacin gotovih proizvoda pa odatle da prebaciš u maloprodajni objekt. Odatle uzimaš kompjuter i daješ ga kupcu.”

Ja:“Gde da čeka mušterija dok mu nosim kompjuter po radnji da ga osveštam?”

Šef:”’e l’ me ti to zajebavaš? Naravno da nećeš da zavitlavaš tako mušteriju koja čeka da završiš. Čim sklopiš komp odmah mu daš sa tog stola gde radiš čim vidi da radi kako treba. To je samo tako zbog knjigovodstva.”

Ja: “A, zbog knjigovodstva znači” (ne razumem ništa, ali sigurno ima smisla kad je zbog toga)”

Ja:”Ok, ukapirao sam sve uđu dva kompa u MP objekt jedan izađe, drugi izađe – sve po PS-u”

Šef:”E tu sam te čekao! Nema dva kompa, praviš samo unikate. Jedan te isti komp, od istih delova potpuno kad napraviš dvaput to su unikati “PC 0001” i “PC 0002”. Znači stanje na lageru ide 1 pa 0. Nema nikad dva. Znam sad ćeš da me pitaš a što tako – zato što nemam para da certifikujem brend i svakom odrežem drugačiju cenu pa bi morao da nivelišem i ko zna šta još. Nemoj mnogo da razmišljaš, to je zbog knjigovodstva”

Ja: “J…o to knjigovodstvo – ništa nema smisla, al dobro – kad je zbog knjigovodstva….”

I vuk sit i ovce na broju

Evo 10+ godina kasnije se još trudim da prisilim sebe da nađem smisao u gore navedenom razgovoru – te proizvodnja nameštaja i računara je proizvodnja, te mora da postoji neka forma, standard itd. Pokušavam i ne uspevam.

To što  zakon prisiljava nekog da odradi 73 različita papira za radnju tipa “uzmi 5 dela sa police, sastavi komp i daj ih čoveku koji sedi pored tebe” je i dalje po meni besmisleno. Proizvodnja računara i proizvodnja nameštaja nisu iste. Ono što ima smisla u slučaju prave proizvodnje, po meni je besmisleno u slučaju PC servisa.  
Na sreću pa se ja ništa ne pitam nego se pitaju zakoni koji propisuju to što propisuju te su su zahtevi za 73 papira realni i neminovni. Tačka.

Upravo zbog te zakonski propisane obaveze s programi za knjigovodstvo koji se koriste u PC servisima i zahtevaju da se odradi sva papirologija “zbog knjigovodstva”.

Po mom ličnom mišljenju, program za PC servise može da efikasno reši taj problem i ispoštuje zakonsku formu na način koji je zabavan i ne troši vreme korisnika programa.

Efikasno rešenje

Moje se rešenje zasniva na bazi toga što knjigovodstveni programi opšte namene ignorišu način na koji se dolazi do proizvodnje računara. U slučaju PC servisa proizvodnji računara prethodi proces sastavljanja ponude/računa za prodaju računara na bazi lokalnog lagera i ponude distributera računarske opreme. Dokument koji definiše ponudu kupcu sadrži spisak delova koje ulaze u konfiguraciju sa cenama i količinama.

Ako se to ima u vidu onda je sasvim jasno da je proces proizvodnje računara moguće automatizovati  na sledeći grubo opisani način:

  1. Za sve delove definisane u zadatoj ponudi X, kreiraj međumagacinske otpremnice koje prebace te iste artikle u magacin sirovina.
  2. Za sve delove definisane u zadatoj ponudi X, kreiraj radni nalog 123 koji trebuje sirovine definisane u #1 i dodeljuje nalog serviseru X.
  3. Serviser X nalazi u spisku radnih naloga dodeljenih njemu pronalazi radni nalog broj 123 i unosi koliko je vremena proveo radeći na računaru. Korak je opcioni i može biti “uvek 45 minuta” te se i ovaj unos izbegava.
  4. Onog momenta kada serviser snimi #3, međumagacinska otpremnica iz proizvodnje u MP se kreira automatski. Nabavna cena definisana radnim nalogom, prodajna cena definisana ponudom datom korisniku.
  5. MP račun / paragon se automatski kreira na bazi podataka definisanih u #4 .

Krajnji rezultat je da su svi papiri kreirani potpuno automatski na bazi ponude date korisniku uz apsolutno minimalno utrošeno vreme korisnika. Cilj koji gađam: odabere se ponuda, klikne OK, i automatski 73 papira izađu iz štampača u roku od 10 sekundi.

Kompletna papirologija odrađena i zakon ispoštovan, ali daleko od očiju korisnika koga ne zanima šta se dešava “ispod haube”.

Zaključak

Ovo gore navedeno je naravno samo suština rešenja kojim planiram da rešim problem metastazirane papirologije PC servisa i naravno da je stvarnost komplikovanija, ali da ne bi smarao Tihim Donom preskočiću deo o tome kako planiram da implementiram rešenje na način koji je podjednako fokusiran na zabavnost i efikasnost i koji čvrsto verujem će pokrivati i potrebe složene realnosti a da ne ruši jednostavnost korišćenja.

Do tada, evo nekoliko mojih pitanja i nedoumica:

  • Da li je ovo realan problem u radu PC servisa ili sam promašio temu?
  • Da li je izloženo rešenje (pod pretpostavkom da je realno izvodljivo) rešenje koje bi vratilo osmeh na lica zaposlenih u PC servisima?
                                                                                                                        .

1.063 thoughts on “Proizvodnja računara

  1. A)

    Ako se „proizvodnja“ računara tretira kao klasična proizvodnja (nameštaja, automobila, zavrtnjeva,…) tada je problem stvarno veliki, ali u toj priči stvari teku na sledeći način:

    Ako se PONUDA za „proizvodnju“ i prodaju računara daje na bazi lokalnog lagera i ponude distributera računarske opreme (dobavljača PC servisa) to podrazumeva da već postoji magacin materijala (lokalni lager) sa nekim zalihama, pa nema potrebe za međumagacinskom otpremnicom putem koje se materijal specificiran u ponudi prenosi u taj magacin, jer on je već tamo. Nedostajući materijal se dobavlja od dobavljača (od distributera računarske opreme) i prima se u isti lokalni lager putem dokumenta fakture dobavljača i našeg dokumenta koji se može zvati prijemnica materijala. Sada u lokalnom lageru imamo kompletan materijal za „proizvodnju“ računara i može se napraviti izdatnica tog materijala u proizvodni pogon (soba za montažu) gde će neki „crnac“ da to sve pretvori u moćnu mašinu za 45 minuta. Posebno treba obratiti pažnju na nabavne cene materijala po kojima se materijal vodi u lokalnom lageru. Materijal iz lagera može da se izdaje u proizvodnju po tim stvarnim nabavnim cenama ili po prosečnim nabavnim cenama – kako u finalu zahteva zakon u Srbiji (možeš ti da vodiš magacin materijala po FIFO, LIFO i kako hoćeš, ali na kraju godine državi moraš sve to da preračunaš na prosečne cene i da je tako izvestiš). Koji god cenovni metod izabrali za izdavanje materijala pojavljuje se problem hronologije knjiženja ulaza i izlaza (ako se preskaču i mešaju datumi knjiženja prosečne cene više nisu ispravne, a ove druge fifo i lifo zahtevaju programske mehanizme trećeg reda za kontrolu ispravnosti knjiženja i sprečavanje greški).

    Do sada smo nabrojali sledeće obavezne knjigovodstvene dokumente:

    – 1. Proizvođačeva (PC servisova) PONUDA za proizvodnju računara (prodaja se podrazumeva)
    – 2. Dobavljačeva PONUDA PC servisu za materijal
    – 3. Proizvodni nalog sa prepisanim stavkama iz Proizvođačeve Ponude
    – 4. Trebovanje materijala iz lokalnog lagera (može odmah i Izdatnica materijala u proizvodnju)
    – 5. Trebovanje materijala – Porudžbenica nedostajućeg materijala od dobavljača
    – 6. Faktura dobavljača i na osnovu nje urađena Prijemnica materijala u magacin materijala (lokalni lager).
    – 7. Prijemnica gotovih proizvoda za prijem gotovog računara u magacin gotovih proizvoda
    – 8. Interni račun za prenos gotovog računara iz magacina gotovih proizvoda u sopstvenu maloprodaju (fiskalna kasa i sl.)
    – 9. Račun-Faktura kupcu, Kasa blok – Fiskalni isečak uz taj račun (za prodaju tog gotovog računara)
    – 10. Dnevni izveštaj fiskalne kase (za prodaju tog gotovog računara)

    Dakle, nije baš 73 papira ali je i ovih 10 nepotrebno puna kapa za PC servis sa dva tri zaposlena i kataloškom prodajom (vrlo mali lokalni lager i lepeza dobavljača koji šalju delove i komponente najkasnije sutradan brzom poštom). Ako je PC servis preduzeće (privredno društvo odnosno kompanija) i ako je registrovan kao proizvođač, sve ovo treba. Ako je PC servis radnja (Samostalna Proizvodna Zanatska Radnja ili nešto slično kao Samostalna Uslužna Radnja – za usluge montaže računara) stvar se menja. Modaliteti su brojni ali sve je mnogo prostije. Međutim, država neće braniti ni ovim prostijim slučajevima da rade po najsloženijoj metodi gore prikazanoj, pa će isti softver moći da se upotrebi svuda, a ako sve to bude skriveno od očiju korisnika, izbegavaju se odgovori „zbog knjigovodstva“ na pitanja „šta će meni sve to“.
    Međutim, i tom korisniku će jednog dana da dođe inspekcija iz uprave prihoda i da traži sve te skrivene papire na uvid, pa on ili njegov knjigovođa moraju da znaju gde se oni u softveru nalaze i kako da ih štampaju. A ako papiri nisu u redu, moraju da znaju kako da ih doteraju da budu u redu (naravno „knjigovodstveno i u skladu sa zakonom“). Često su zbog ovog neznanja korisnici plaćali kazne koje su im pojele celu godišnju zaradu – radili su džabe cele godine.

    B)

    Ako se „proizvodnja“ računara ne tretira kao proizvodnja već kao usluga dorade ili usluga montaže ili usluga servisiranja (dogradnje, nadgradnje, poboljšanja i sl.), stvari se moraju rešavati na drugi način, odnosno na druge načine (ima ih podosta).
    Može se tretirati i kao maloprodaja računara sa obezbeđenim servisom – uslugama održavanja (što je zakonska obaveza za prodaju el.uređaja) što je najelegantniji način za izbegavanje reči proizvodnja a uprošćava vođenje papirologije ???

    ZAKLJUČAK
    Program za PC servis nije teško napraviti za zapad ili za Kineze. Ali u ovoj zemlji Srbiji ništa nije prosto, jednostavno i efikasno. Sve je do zla boga iskomplikovano, neuko i 90% toga je bespotrebno. 100% su nam bespotrebni i svi naši političari. Da je EU obećala da će to da sredi, to bi bio i jedini razlog koji pije vodu za ulazak u EU. Ostali razlozi ne stoje i nemamo šta tamo da tražimo. https://www.nspm.rs/ekonomska-politika/da-li-je-deportacija-u-mrzovoljnu-eu-nagrada-ili-kazna-za-srbiju-q.html

    Osmeh na lica zaposlenih u PC servisima više se neće vraćati. To vreme je odavno prošlo. Ali ni u kom slučaju ne odbijamo dobar softver sa EU područja, pogotovo ne od naših ljudi.

  2. Ja sam malo karikirao post, ali ga po meni ovaj komentar na profesionalan i ozbiljan nacin dopunjuje i potvrdjuje u smislu da je procedura sa papirima nepotrebno komplikovana za nesto sto je u sustini prosta aktvinost u realnosti.

    E sad, nisam je (toliko) glup da tvrdim da su ta dokumenta nepotrebna – zakon je zakon svidjalo se to nekom ili ne i naravno da ce inspekcija da se zakaci za svaki od njih. Ono na sta sam se ja usmerio je kako ih „odraditi automatski“.
    Na primeru 10 papira od gore bi narativ isao ovako :
    1. Da se ponuda kupcu za racunar (sadrzi spisak delova od kojih program zna sta je na lageru, a sta ne) (uz pomoć )
    2. Kupac potvrdi porudžbinu -> program automatski na bazi #1 razvrstava delove koji fale po distributerima koji ih imaju (uz pomoć su prodajne cene dobavljača poznate u tom momentu i naučuje robu. Po mom vlastitom iskustvu uglavnom se ugrađuju delovi koji se imaju na lageru jer su najbolji samim tim što su na lageru tako da je ovo više izuzetak nego pravilo
    3. Naručeni delovi stižu, program automatski na bazi porudžbenice iz #2 kreira prijemnicu gde korisnik samo prekontroliše da su cene na fakturi iste onima prepisanim po defaultu iz #2. Ispravka podataka je izuzetak a ne pravilo jer dobavljači šalju robu svakog dana tako da nije velika verovatnoća da će velika količina prepravljanja biti potrebna za automaski kreiranu prijemnicu.
    4. Na bazi #1, #3 i lagera se formira radni nalog (svi cenovni i količinski inputi i ouptut su definisani pretjodnim aktivnostima) i proizvedeni računar se prebacuje u maloprodaju (preko mgacina gotovi proizvoda uz svu neophodnu papirologiju i knjiženja)
    5. Račun-faktura ili kasa-blok se formiraju automatski na bazi podataka definisanih u #4

    Drugim recima, moja ideja je neštto poput spojenih sudova – presipam iz jednog u drugi i tako dok ne prođe „tečnost“ kroz sva 10 suda do poslednjeg.

    Što se tiče Srbije i PC servisa, sve se slažem, al se držim one čuvene Đinđićeve:“Ako moraš žabu da progutaš ne zagledaj je mnogo“. Biće bolje 🙂

  3. Pozdrav Nikola,

    Ovo sve radi u idealnom slučaju pod pretpostavkom da ni jedna nabavna cena u međuvremenu nije promenjena. Kao i pod pretpostavkom da će ti prodajna cena računara biti jednaka zbiru prodajnih cena komponenti koje si stavio u ponudi. (hint: obratiti pažnju na nabavne/prodajne cene)

    Po mom mišljenju imaš još jedan korak 1a. Unesi ulazne fakture od dobavljača za artikle koje nisi imao na stanju da bi imao tačne nabavne cene.Tek onda ide ovo. Takođe rad može biti 45 minuta ali zašto ne ostaviti unos realno utrošenog vremena i cenu sata za sklapanje, makar na taj rad dao popust do 45 minuta. (hint: zašto se ne bi računao rad na sklapanju računara)

  4. Slazem se da je u realnosti scenario takav da protekne nekoliko dana/nedelja od davanja ponude za racunar do odluke u kupovini i ne samo da cene mogu da se promene nego i nekih delova sa ponude vise da ne bude na trzistu.
    Ponuda kupcu je orijentacioni doukment i u momentu narucivanja (1a korak) treba da bude revalidirana sa cenama i ponudom u tom momentu – apsolutno se slazem.

    Slazem se isto i da sto se tice vremena, ko zeli da evidentira vreme utroseno na izradu racunara treba da moze to da uradi, ali po mom misljenju to treba da bude opciono ono „stoji sa strane“. Prost razlog za to je u tome sto ja verujem da ozbiljniji PC shopovi (sa vise zaposlenih gde je to bitno) vec imaju ozbiljan SW (npr. Pantheon 🙂 ) te realno njih ovo sto ja radim i ne zanima te je glupo da taksiram procesom male korisnike cije probleme ja pokusavam da resim.

    Suma sumarum: slazem se sve 🙂

  5. OK. Analiza je vrlo dobra za pocetak, mada ne i završena. Nego brate da te pitam nešto onako lično. Naime, kao što verovatno i sam znaš ja manje-više ozbiljno pratim tvoje namere da postaneš (uslovno) Naj-Programer u Srbiji. O mojim ramišljanjima u vezi sa gore pomenutim kao i o mojim bivšim i tekućim aktivnostima sam ti pisao ranije, pa ako se nesećaš ti prelistaj arhivu. Sada sam u fazi kada sam definitiovno skontao da sam dalje neću moći t.j. da mi je neophodna kako pozamašna finansijska injekcija tako i solidna logističko-tehničko-tehnološka podrška. Konkretno potreban mi je neki poznati (i bogati) IT brend kao partner za ostvaranje mojih velikih (ludih) ideja koje nekako same od sebe u zadnje vreme reprodukuje moj skromni mozak. Ovih dana sam u aktivnoj potrazi za saradnicima t.j. kontaktirao sam par svetskih it kompanija. U skladu sa istim kao i činjenicom da se velikim delom naše ideje poklapaju mene interesuje sledeće: JESI LI SPREMAN DA TVOJ KONCEPT ERP SOFTWER-a PODELIŠ SA JEDNOM VELIKOM IT-KOMPANIJOM KOJA JE ZAINTERESOVANA ZA DOLOZAK U SRBIJU? Tačnije da li bi prihvatio da zajedno sa mnom organizuješ poslovnicu ili posebno (samostalno) odeljenje gore pomenute firme, a koja bi između ostalog trebalo da razvije (i prodaje) ERP po tvojim i mojim zamislima, uz njihovu finansijsku i logističku podršku ? Ništa novo i spektakularno ? Ovakvih ideja i ponada ima i većina drugih ljudi. E pa razlika je sledeća: I ako naš budući partner ima više od 10 miliona korisnika širom sveta i već sada raspolaže sa pedesetak gotovih, komercijalno raspoloživih aplikacija u svom arsenalu nema ERP Software. Dalje, kvaka je tome da se koncept programa koji izlažeš na ovom blogu prilagodi za a.) rad sa ostalim (gotovim) aplikacijama investitora i b.) rad na globalnom-svetskom tržištu.

    1. Gorane,
      predlog zvuci odlicno samo je adresant pogresan 🙂

      Da pojasnim ukratko sta mislim pod tim…

      Kao sto sam vise puta na blogu pisao ja sam se u ovaj poduhvat upustio prvenstveno vodjen idejom da na trzistu ima sasvim dovoljno „ERP resenja“, ali da nema „programa za nas ostale“ u smislu jednostavnog resenja fokusiranog na minimalno neophodni set opcija sa primarnim fokusom na resavanju realno postojeceg problema korisnika na nacin koji „minimizira njegovo sedenje ispred kompjutera“.

      Nacin na koji se ja (sporo ko kornjaca priznajem) krecem ka tom cilju je da se trudim da se fokusiram na uske veritkale („PC servis“) koje imaju svoje usko specificne probleme oko kojih se velikim firmama kod nas uopste ne isplati da trose vreme jer je velicina poitencijalnog trzista jako mala. Ne radim ovo ni zbog ega, „programiram za platu“ evo vec 15 godina i sasvim sam zadovoljan time sto sam „zlatni prosek“, a znam more ljudi koji su mnogo bolji.

      Meni je sve to nebitno jer zaista ovo ne radim zbog para (99.99% aktivnosti u ovom polju mi nece doneti ni pola novca koje zaradjujem trenutno mesecno) vec radim prvenstveno zato sto su „male poslovne aplikacije za nas ostale“ nesto sto mene licno veoma interesuje, da ne kazem to mi je strast koja me potpuno preokupira. Ne znam ni sam zasto, ali je tako -prosto ne mogu da izbijem razmisljanja na ovu temu iz svoje glave. 🙂

      Samo ove nekoliko stvari sto sam ovde naveo su dovoljne da odbiju svaku iole ozbiljniju firmu (da ne pricam o stranim korporacijama sa kojim pregovaras) jer prosto receno ja nisam „ozbiljan igrac“ nego mu vise dodjem „zaljubljenik u igru“.

      Eto, skroz iskreno i licno odgovorio sto je adresant pogresan.
      100% sam siguran sam da ce biti ljudi koji ce procitati tvoj predlog i momentalno te kontaktirati jer zvuci zaista odlicno i jedva cekam da vidim rezultate te saradnje.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Real-user monitoring for Accessibility, Performance, Security, SEO & Errors (SiteLint)