RSS
 

Archive for the ‘Inspiracija’ Category

Čekajući Godoa

26 дец

Savršeni knjigovodstveni program  i ja

Prosto ne mogu da verujem da je prošlo godinu dana od podvlačenja crte za 2010-u, ali tako je – došlo je opet vreme za povlačenje još jedne crte nad 2011-om i iznošenje završnog računa za 2012-u svojim akcionarima: čitaocima bloga.

Kao i prošle godine, ako vas ništa od toga ne zanima:

Srećna Nova 2011-a i Božićni praznici

2011

Summa summarum: potpuno sam podbacio u 2011-oj.

Nisam izdao nijednu javnu verziju programa (Papiri v0.1), nisam odradio Galeriju Knjigovodstvenih Programa, nisam pisao na blogu dovoljno često.

Stvarno nisam tip koji se žali na zlehudu sudbinu, ali kad već podnosim završni račun vama koji me pratite u ovom ludom poduhvatu da pojasnim koji su osnovni razlozi i kako planiram da im pristupim u 2012-oj.

Prvi i osnovni razlog je da sam krajem prošle godine u firmi u kojoj radim kao arhitekta dobio zadatak da odradim prototip koji treba da demonstrira d ali je nešto tehnički moguće. Ja sam to odradio, ali pošto sam imao višak slobodnog vremena odradio sam na način kao da je taj projekat moj start-up te sam demonstrirao prototipom način monetizacije jednog prodajnog kanala neiskorišćenog u industriji kojoj moja firma pripada. Taj poslovni novitet je privukao pažnju mnogih ljudi pa sam ja nekoliko nedelja radio na prototipu i držao prezentacije svaki put za nivo menadžmenta više dok na kraju prototip nije došao do samo CEO-a firme. Prezentacija je prošla kako treba (radilo sve na prototipu), poslovna ideja ilustrovana i ja marta otišao na odmor računajući kad se vratim da ćemo na bazi iskustava sa rada na prototipu (planiranog od početka da bude bačen nakon donošenja odluke) oformiti tim i krenuti da radimo na proizvodu pa sa jedno petoro ljudi i 2-3 meseca doći do proizvoda. Ono što me dočekalo po povratku sa odmora je klasika – “ti sam 3 nedelje, prototip u produkciju”. Da vas ne davim dalje tematikom, rad na proizvodu je sledećih 6 meseci ličio na plivanje uzvodno sa 80+ sati nedeljno, rad svakog vikenda, bez godišnjeg odmora itd. Na svu sreću, proizvod je stabilizovan pre nekih mesec dana te sam mogao da izađem iz vanrednog stanja i radim samo 40 sati nedeljno.

Ima nekoliko ljudi koji su me savetovali da ako sam ozbiljan u vezi Papira dam otkaz jer je to jedini način kako mogu da odradim program. U toku ove godine sam imao dve ponude za određena finansijska ulaganja i mislim da bi mogao da dođem do seed kapitala relativno lako ovde u Pragu. Da nemam porodicu, već bi odavno bio u Srbiji i radio na ostvarenju svog sna o savršenom knjigovodstvenom programu. Na svu sreću, porodicu imam i takav potez bi verujem bio krajnje nepromišljen i sebičan jer bi doveo njihovo blagostanje u pitanje (plata koju primam sada je sasvim dovoljna za naš normalan život), te sam morao da odaberem teži put: rad vikendima, skraćivanje sna za par sati, fokusiranje celokupnog slobodnog vremena itd. Nije lako uopšte i da radim ovo zbog para do sad bi sigurno odustao odavno od svega. Ipak, pošto se za mene radi ovde o snu, kako se odreći sopstvenog sna? Smeško

Drugi razlog je nemogućnost skaliranja. Da se ne lažemo: činjenica da neko radi sam u svoje slobodno vreme na nečemu u šta je ozbiljna konkurencija uložila 100 programer godina rada i za šta u razvoj u toku samo jedne godine ulaže više od miliona evra ukazuje ne to da taj neko je ili lud ili glup (a verovatno i oba). Zato sam ja pokušao u toku 2011-e da nađem nekog da radi sa mnom bilo za lovu bilo za udeo u vlasništvu. U apsolutno svako od tih slučajeva ista pri;a: oni me saslušaju jedno 5 minuta o čemu pričam dok ne shvate koliko je ozbiljna tematika (tj. da se ne radi o glupavom web 2.0 sajtu) i tu se kod svih pogled gasi, saslušaju pro forme do kraja kažu da je odlična ideja, ali da su zauzeti sad radeći na X i da će mi se javiti. Posle tuce pokušaja, video sam da to ne ide i odustao – u se i u svoje kljuse je moj put nadalje.

Probao sam takođe da nađem nekog da mu platim da mi odradi galeriju knjigovodstvenih programa i dobio okvirnu procenu od oko 3-5.000 evra za to. Da se razumemo, to je po meni realna cena za takav neki sajt, ali je i prevelika cena da je platim iz svog džepa za nešto što je konceptualno neprofitno, tako da sam to odložio do momenta kada budem imao slobodnog vremena da sam to odradim.

Treći razlog je objašnjenje što nisam pisao na blogu, a odnosi se na to što sam hteo da pređem sa reči na dela. Bilo mi je glupo da pišem nešto dalje o tematici kad nemam ništa svoje da pokažem pa sam rešio da sačekam sa tim “samo još malo” dok ne izbacim v0.1 programa pa onda da krenem da pišem o tome.   Problem je što nikako do vremena nisam mogao da dođem da odradim taj v0.1 tako da su meseci prolazili, a blog zvrjao prazan.

Poslednji razlog je što radim na savršenom programu za knjigovodstvo. Da vas ne davim tehničkim detaljima, samo ću reči ovde da je rad na konceptu kako sam zamislio program rezultovao da bukvalno moram da odbacim sve postojeće programske komponente i svaku od njih pravim svoju ručno. Zadnjih mesec dana sam tako proveo radeći na kodu koji korisnik apsolutno nikad neće ni videti ni osetiti (to i jeste poenta tog rada). Razmišljao sam dosta da li da skrešem koncept u meri da postojeći alati mogu da se koriste, ali nakon mnogo razmišljanja došao sam do zaključka da ne pravim nikakve kompromise i da po svaku cenu dam sve od sebe da napravim savršeni knjigovodstveni program  po meri korisnika. Bez ikakvih kompromisa, koliko košta da košta. Potpuno sam svestan da sam time možda sveo šanse za uspeh sa 0.1% na 0%, ali od nekih principa čovek jednostavno ne može da odstupi, a ovo je moj.

2012

Jezik za zube

Po onome što znam danas, moj “dnevni posao” bi trebao da bude u normali u 2012*oj što me vraća u normalan ritam rada. Lekciju sam naučio: jezik za zube i odradi šta ti se kaže sa 105% svojih mogućnosti ali ništa preko toga. Uglavnom, očekujem da tih dodatih 40+ sati nedeljno ću moći da uložim u papire.

Blog

Blogovaću nezavisno od svog proizvoda. Na blogu sam vrlo transparentan o tome ko sam, šta i kako radim i skoro u svakom postu vrlo jasno naglasim da su izneseni stavovi moji lični i da o svemu što pričam svako treba da razmisli svojom glavom. Koliko god zvučalo blesavo, ja tematiku poslovnih aplikacija volim i volim da diskutujem o njoj kad i gde stignem, tako da kad god stignem naškrabaću svoje misli na temu koja je meni zanimljiva, pa ko voli i koga zanima nek izvoli.

Papiri

Što se “papira” tiče dugo sam razmišljao da li da se manem PC servisa i krenem odmah na program opšte potrošnje, ali sam odlučio da nastavim po planu tako da je neki tempo koji planiram:

  • do marta meseca – v0.5 (puna integracija sa B2B portalima: cenovnici, naručivanje itd)
  • do juna meseca – v0.9 (v0.5 + normalna papirologija: radni nalozi, ponude, računi, reklamacije itd)
  • do oktobra meseca – v1 (v0.9 + knjigovodstvo)
    .

Znam da većina vas ne radi u PC servisima i da će ova satnica da vas razočara u smislu ko će da čeka 2013-u za program, ali ako malo bolje razmislite program za PC servise je prilično blizu potreba “trgovačke” firme tako da verujem da će za dosta ljudi biti sasvim prihvatljiv takav kakav bude bio, a za ostale važi napomena da je od njega do programa opšte namene jako mali period potreban (računam se do kraja ove godine).

Reč dve u vezi ovih rokova: shvatite ih sasvim orijentaciono. Sasvim je moguće da ja imam v1 juna, kao što je i moguće da imam v0.5 juna – zavisi od stvari u životu koje su van moje kontrole. Jednom kada javno objavim prvu beta verziju programa, planiram da objavljujem na svake dve nedelje njenu dogradnju tako da od 0.5 do 0.9 planiram  da objavim 4-6 među verzija gde đe svaka biti sasvim funkcionalni korak napred. Planiram da držim taj tempo do kraja, tako da će biti vrlo transparentno kojom brzinom se stvari razvijaju.

Galerija knjigovodstvenih programa

Nisam uopšte odustao od ove ideje i sam ću je odraditi u drugoj polovini ove godine.

Skaliranje

Iako sam odlučio sam da ne tražim investitora i da ne traži IT saradnike/radnike, to ne znači da mislim da mogu sve sam da odradim. U planu mi je da zaposlim što pre nekoliko ljudi koji će se baviti “korisničkom podrškom” u najširem smislu te reči. I dalje ne znam šta da ponudim distributerima knjigovodstvenih programa, a da to ima smisla ponuditi kao kod nekih koji isplaćuju time 120 hiljade evra provizije, tako da dok to ne prokljuvim planiram i u tom domenu u se i u svoje kljuse, tako da verovatno i od saradnje sa distributerima ništa. 

Razno

Ovaj spisak gore uopšte nije konačan i imam nekoliko ideja i inicijativa u planu za 2012-u koje su za mene podjednako bitne kao gore iznesene, ali dok ne precrtam stavke o kojima sam dosad pričao neću da širim priču više.

Zaključak

Poenta svega je da sam ja u toku 2011-e shvatio da su papiri za mene više od igre i da ne radim na ovome prvenstveno zbog novca već zato što imam san da ispunim. To naravno ne znači da mi novac nije bitan, samo je #2 na listi. Kad stvari sagledate iz tog ugla sve te neprospavane noći i svi ti vikendi provedeni u stolici prestanu da budu mučni i stresni i postanu delići jedno velikog putovanja, putovanja potpuno nelogičnog i nemogućeg i baš zato tako uzbudljivog.

Što se vas tiče, oba moja čitaoca, želim vam puno uspeha i ličnog i poslovnog u 2012-oj i radujem se unapred svim budućim diskusijama  na temu knjigovodstvenih programa.

Čitamo se!
Nikola

GD Star Rating
loading...
GD Star Rating
loading...
 
 

Neprocenjiv

31 јул

image

Steve Jobs i program za knjigovodstvo

Čekajući let za Prag, gledam nešto noćas ovaj moj Samsung Focus telefon

4”” AMOLED ekran, 5MP foto i 720dpi HD kamera, 32 Gb skladišnog prostora  – savršeno. WP7 operativni sistem – savršen (govorim to i kao višegodišnji vlasnik iPhone-a ). Cena: savršena (2.5x jeftiniji od iPhone-a, mene je moj koštao 300 dolara). 

Gledam i pitam se što se tako slabo prodaje u poređenju sa iPhone-om? Kako to da se besramno skupi iPhone tako dobro predaje? Kako ukrasti tajnu Steve Jobs-a i primeniti je na knjigovodstvene programe? Sve to (naravno) kako bi i ja imao više novca od vlade SAD-a.

Teorija relativiteta

Većina ljudi pre 2007-e predlog kupovine telefona od 700 dolara bi verovatno doživeli kao veoma dobru šalu. Danas, to je “normalna” cena – top end Androidi poput HTC Sensation-a su u istom cenovnom razredu.

Odgovor na pitanje šta se to promenilo sam našao u knjizi “Neprocenjiv” W. Pondstone-a gde on objašnjava da je ljudski mozak načelno nesposoban da oceni apsolutne veličine te da se vrednosni sud formira na bazi relativnog upoređivanja posmatrane pojave nasuprot drugih pojava istog tipa.

Ako odete u prodavnicu vina po prvi put u ćivotu i na polici imate jednu bocu sa cenom od 100 evra nećete moći da ocenite da li je to skupo ili ne. Ako odete u tu istu prodavnicu i na polici imate paletu različitih vina ili ako imate predstavu o cenama boca vina (druge prodavnice, reklame itd) bićete u mogućnosti da ocenite da li je cena visoka ili niska poredeći tip vina i cenu od 100 evra sa podacima ostalih vina.

Steve Jobs je ovaj paradoks iskoristio na način da kada je proizveo prvi iPhone pobrinuo se da ima toliko jedinstvenih atributa (najbitniji od njih touch screen) da ga je jednostavno nemoguće bilo uporediti sa bilo čim drugim na tržištu u tom momentu te samim tim cena od 700 dolara po telefonu nije bila etiketirana kao bezobrazno visoka već kao “skup, ali vredi”.

OK, beležim sledeće ideja kako formirati cenovnu politiku na teoriji relativiteta:

  • U ponudi različitih vrsta programa imaj uvek “besramno skupu” Ultimate/Mega/Super verziju čija je namera samo da podsvesno učini ostale niže verzije “jeftinijim”.
  • Učini svoj proizvod neuporedivim sa proizvodima konkurencije:
    • Umesto generičkog “program za knjigovodstvo”, reklamiraj ga kao program za: fiskalnu kasu, auto servise, prodavnicu, restorane itd…
    • Etiketiraj ga kao ERP softver (prosečan kupac nema pojma šta to tačno znači)
    • U marketinškom materijalu (sajt i slično) koristiti što je više moguće formulacije koja definiše šta proizvod nije:
      • ”Knjigovodstveni program je samo delimični opis: aplikacija XYZ je alat za profesionalce tj. program za kompletno vođenje poslovanja.”
      • Sisteme tipa „Knjigovodstveni programi“ ili „programi za knjigovodstvo“ i tome slične nedefinisane ili čak smešne nazive poput „ERP programi za mala preduzeća“, „web knjigovodstvo za velika preduzeća“ zaboravite ako imate veći broj dokumenata, tj. ozbiljnijeg posla koji bi hteli da radite efikasno i stabilno aplikacija XYZ je pravljen za one koji su već imali softver i znaju šta je šta, a naročito dobro znaju šta da očekuju od softvera.
    • Kreirati što više varijanti proizvoda koje se preklapaju po nazivima i cenama otežavajući time upoređivanje sa konkurencijom

Ok, sad kad smo videli kako se Jobs diferencirao u startu, ali to ne i dalje ne objašnjava dve stvari:

  • Kako to da je iPhone u Americi neuporedivo zastupljeniji nego što je u Evropi?
  • Kako to da se sad prodaje tako dobro kada i konkurencija ima iste telefone?

Strateška partnerstva

Po mom mišljenju, fenomen prve pojave je rezultat toga što je model kupovine telefona u Americi i Evropi drugačiji. U Evropi se telefoni (još uvek) kupuju kao zasebni uređaji dok se u SAD u velikoj većini slučajeva dobijaju uz pretplatni ugovor sa mobilnim provajderom. Na taj način mobilni provajderi preuzimaju na sebe deo opterećenja krajnjeg kupca kreditirajući njegovu kupovinu. Naravno da na kraju kroz ugovor korisnik otplati punu cenu, ali to nije ono što oni vide. iPhone u Americi košta 200 USD sa ugovorom koliko koštaju i Androidi i Windows telefoni. Odabirom ovog  distribucionog kanala, Jobs je efektivno stvorio iluziju koja poništio visoku cenu iPhone telefona.

U vezi prvog pitanja tako beležim nekoliko ideja :

  • postići dogovor sa proizvođačem fiskalnih kasa da se program distribuira uz kasu
  • postići dogovor sa nekim od većih proizvođača računara  (npr. Comtrade) o distribuciju programa uz “biznis konfiguraciju“
  • osmisliti cenovnu politiku poštujući osobenosti ciljanog tržišta

 

Biti isti, biti poseban, biti slobodan…

Šta god mislili o Apple proizvodima, dizajn im je neverovatan. Kada na stočić ispred sebe stavite Macbook Air ili iPhone svi ih prepoznaju (ako ni po čemu drugom, onda po “jabučicici”), kad stavite HTC Sensation većina normalnih ljudi nema pojma o čemu se radi niti ostavlja neki utisak. Jednostavno uređaji su toliko lepi da se ne stidite da ih postavite na javno mesto.

Kada sa na vrhunski industrijski dizajn doda paprena cena, automatski se dolazi do statusnog simbola u smislu da svako ko je platio 600 evra za telefon neminovno ima potrebu da ga pokazuje drugim ljudima kako bi smirio grižu savesti što je potrošio toliki novac na telefon. :

Ako vas sve ovo do sad nije ubedilo da je Jobs marketinško polubožanstvo, svakako će to učiniti njegova odluka da slušalice telefona (koji je istovremeno i muzički uređaj) je prvi odradio belom bojom. Na taj način je dobio da svaki vlasnik telefona koji šetajući gradom sluša muziku sa svog telefona potpuno nesvesno vrši marketinšku promociju brenda.

Beleške vezane za ovo:

  • Dizajnirati interfejs programa na takav način da mami korisnika da se pohvali njime svom kolegi ili klijentu
  • Organizovati periodične manifestacije za korisnike programa (poput Sinergije) kako bi se pojačao osećaj pripadništva plemenu.
  • Ponuditi nešto poput Apple Genius-a korisnicima programa.

Win – win

Ono što je najveća fora je da iako prave milijarde na prodaji uređaja, za mene lično iPhone nije ništa drugo nego unificirana hardverska platforma za  izvršavanje iOS aplikacija. Jobs-ova revolucija nije telefon, nego AppStore. Od prodaje svake aplikacije Apple uzima 1/3 – mašina za štampanje novca. U toj simbiozi sa programerima iOS aplikacija Apple se postarao da im da jedinstven kvalitetan hardverski uređaj i razrađeni prodajni kanal.

Beležim:

  • Obezbediti programski interfejs (API) putem koga drugi programeri mogu da grade “na leđima” mog programa.
  • Obezbediti način da korisnici korišćenjem programa zarađuju novac uz određenu fer nadoknadu meni za prodajni kanal i alat za zarađivanje novca.
  • Omogućiti simbiozu sa distributerima omogućivši im  da zarade prodajući i podržavaju i moj program za knjigovodstvo.

 

(Baterija na lap top-u je pri kraju, tako da prekidam pisanije i objavljujem beleške takve kakve jesu – da se ne izgube)

GD Star Rating
loading...
GD Star Rating
loading...
 

Do sad i od sad

26 дец

Evo bliži se kraj 2010 godine, pa kao svaki dobar domaćin rekoh da podvučem crtu, ukratko se osvrnem na 2010-tu i iznesem par stvari koje planiram u 2011-oj.

Ako vas ništa od toga ne zanima: “Srećna Nova 2011-a i Božićni praznici”

2010

Sve je počelo tako što sam ja preko interneta pokušavao da nađem program za PC shop i video nekoliko stvari:

  • sudeći po internetu ne postoji specijalizovan program za PC servise
  • dosta ljudi nisu u potpunosti shvatali o čemu ja to pričam i u čemu se ta specijalizacija sastoji

S obzirom na zatečenu situaciju i moju dugogodišnju strast ka oblasti poslovnih aplikacija namenjenih “normalnim ljudima”, odlučio sam se da krenem u poduhvate jednog programa napravljenoj beskompromisno po meri korisnika po načelima i principima do kojih sam ja došao baveći se profesionalno programiranjem zadnjih 10 godina.

Na današnji dan je tačno šest meseci postojanja bloga pa evo da podelim sa vama malo interesantnih statističkih informacija sa vama.

.
Znam da ove brojke deluju veoma skromno u poređenju sa velikim brojem blogova, ali s obzirom na usko specijaliziranu i “dosadnu” tematiku knjigovodstvenih programa – ja sam lično prezadovoljan.

Mislim, pisao bih ja i da nema nikog da čita to, ali je po meni dijalog na blogu ono što je najbitnije oko bloga, a toga bez doprinosa velikog broja ljudi u ovih 6 meseci ne bi bilo. Bez ikakvog foliranja, upoznavanje ljudi putem ovog bloga je za mene najvrednija stvar koja je proistekla iz njega u ovih 6 meseci.

Na žalost, u 2010-oj sam ozbiljno podbacio u najbitnijoj stvari: izdavanju javne “v0.1” verzije za download koja radi nešto smisleno i putem koje bi krenuo da dobijam povratne informacije na direktan način. Najvažniji razlog iza toga je što sam pre nekoliko meseci unapređen u firmi te mi je nekoliko meseci otišlo na privikavanje na novu ulogu u lancu ishrane. Unapređenje je došlo iznenadno te kada sam pričao o rokovima itd. nisam mogao da ga pretpostavim. (Iako sam ja sam na blogu već nekoliko puta otvoreno pričao o tome, da ponovim ovde za one koji to nisu videli da se ja programiranjem i blogovanjem bavim u svoje slobodno vreme, a da sam stalno zaposlen kao programer u jednoj američkoj firmi ovde u Pragu).

2011

Papiri v0.1 (beta)

Najkasnije do polovine februara moram da izbacim prvu betu programa koja će pokrivati integraciju sa B2B portalima većeg broja distributera računarske opreme. Nakon te prve javno publikovane verzije, trudiću se da bar jednom mesečno javno objavim sledeću verziju. Svaka od tih verzija će definitivno biti sa bagovima, ali verujem sa dovoljno funkcionalnosti da onima koji se ne boje “rada na ivici” korist od njihovih korišćenja će uvelikom nadoknađivati potencijalne probleme.

Razlog zašto želim u toliko meri da što pre i što otvorenije predstavim rad na programu je da bi što pre dobio povratne informacije od korisnika o tome šta valja, šta ne valja, šta nedostaje, a šta je višak.

Papiri blog

Tematika bloga u 2011 će biti malo drugačija. Biće tu i dalje naravno diskutovanja o opštim temama, ali će biti mnogo više diskusija o konkretnim temama poput “Brisanje u knjigovodstvenim programima”, “Šta MP kalkulacija treba da sadrži”, “Nabavka robe”, šeme knjiženja i sl.

Pored održavanja dinamike diskusije na blogu, razlog zašto planiram da započnem diskusiju u ovom smislu je da sam tokom direktnog razgovora sa dosta ljudi došao do zaključka da ove teme zapravo nikad nisu detaljisane nigde i da se funkcionalna interpretacija ovih bitnih stvari svodi uglavnom na ličnu interpretaciju proizvođača programa za knjigovodstvo. Način na kome planiram da vodim diskusiju o ovim temama je sličan dosadašnjem: odaberem konkretnu poslovnu pojavu, analiziram kako je ko tretira na tržištu, razmislim ja o tome i onda sve to iznesem u što konkretnijoj formi koju onda čitaoci bloga uzimaju kao osnovu za kritiku i diskusiju o tome šta u mom iznetom modelu fali ili nije tačno. Takav način diskusije (jedan uradi domaći i iznese tezu koju posle drugi kritikuju) je mnogo efikasniji od “tabula rasa” stila diskusije.

BKP – Berza knjigovodstvenih programa

O ovome uskoro detaljno u većem broju članaka, te ću ovde samo ukratko.

Razmišljajući o tome koje probleme ljudi koji traže knjigovodstveni program imaju, došao sam do zaključka da se radi o sledećim stvarima:

  • ne znam koji sve programi postoje na tržištu
  • nemam vremena i/ili stručnosti da ih isprobam sve
  • ne znam kako da ih uporedim (svi deluju različito, jedni imaju jedno, drugi imaju drugo)

 

U cilju rešavanja ovih problema planiram da početkom 2011-e pokrenem novi veb sajt čija je jedina namera da pomogne u rešavanju ovih problema.

U saradnji sa zajednicom (delimično putem bloga) definisaću listu poslovnih aktivnosti koje većina poslovnih ljudi koristeći knjigovodstveni program rade svakog dana. Onda ću te poslovne aktivnosti smisleno grupisati u male fokusirane grupe aktivnosti. Sa takvim setom kriterijuma modeliranim po stvarnim korisnicima, a ne proizvođačima programa za knjigovodstvo, krenuću da testiram svaki program koji nađem na tržištu. Jednu te istu grupu poslovnih aktivnosti izvršiću u svakom programu pritom snimajući to korišćenje. Ja lično ne da ne bih imao išta protiv, nego bih baš voleo da sam proizvođač odradi to – pod jedinim uslovom da se drži konkretnih zadataka kao i svi ostali programi što su se držali.

Krajnji rezultat bi trebao da bude snimak ne duži od 5 minuta po grupi aktivnosti. S obzirom da svi snimci jedne grupe pokazuju identične aktivnosti, ljudima u potrazi za programom će biti veoma lako i brzo da uporede različite programe.

Primer: Vi ste vlasnik prehrambene prodavnice te vas zanimaju unos kalkulacije i rad sa kasom, dok vas ne zanima proizvodnja i VP. Vi ćete tako da pogledate kratke snimke programa gde svaki od njih prikazuje “unos kalkulacije” te vrlo brzo moći pronaći onaj koji najviše vama odgovara.

Naravno da ne mislim da je moguće odabrati program gledajući kratke snimke. Namena ovog je da informiše ponudu na tržištu i da omogući korisniku da odabere jedan ili više programa o kojima će nakon toga tražiti dodatne informacije. Za svaki od programa naravno biće lako dostupan set informacija o sajtu proizvođača i sl. u smislu pomaganja korisniku u kupovini programa jednom kada vidi neki za koga ga zanimaju dodatne informacije.

Mislim da ste shvatili grubu sliku o tome šta ću to da odradim – očekujte detaljni opis u sledećim postovima.

Zaključak

Šta reći na kraju ove 2010-e teške poslovne godine sem da vama se zahvalim na svom vremenu utrošenom na čitanju mojih brljotina i poželim da 2011-a bude mnogo lakša sa puno poslovnog uspeha.

Ja lično sam maksimalno nestrpljiv da za mene “prelomna” 2011 otpočne i da sve ideje i snove koje imam krenem da pretvaram u stvarnost.

Do tad,
Vaše bedno piskralo

GD Star Rating
loading...
GD Star Rating
loading...
 
 

Dobro jutro komšija

27 сеп

Inspirisan Linchpin-om, a i malo da razbijem monotomiju izazvanom serijom ozbiljnih tema, rešio sam da večeras podelim sa vama tri događaja iz mog života koji su na mene ostavila jak utisak u pogledu toga kako treba tretirati klijenta-korisnika-kupca.

Ne znam, a i da znam neću da ti kažem

grumpyoldladyMarta meseca sam ja, pokušavajući da nađem program za Ticu,  krstario netom u potrazi za kvalitetnim programom za potrebe njegovog PC shop-a. S obzirom da sam i ja autor programa koji sam radio još 2003.-će godine, koji još uvek ima klijente i koji ja ne podržavam više, istovremeno sam tragao i za alternativnom koju bi ponudio tim preostalim klijentima tog starog programa.

Pošto dosta preduzeća na svojim sajtovima nisu imala objavljene cene (?), svaku od tih IT firmi sam kontaktirao emailom za dodatne informacije. Svakoj od njih sam poslao email gde sam se predstavio imenom i prezimenom i rekao koje me informacije zanimaju (uglavnom cena) i razlog zašto me njihov proizvoda zanima.

Iako sam dosta *interesantnih* odgovora, ali za potrebe ovog posta evo izdvojio sam jedan…

Postovani gospodine Nikola,
Koliko sam primitio Vi ste osoba koja se bavi razvojem software-a, a ne potencijalni kupac programa…
Ukoliko Vas zanima nesto konkretno pozovite 06482—— i pitajte sve sto Vas zanima…
Da Vam odgovorim i na Vase pitanje : Cene iskljucivo zavise od potreba korisnika i broja licenci koje se koriste… Sveobuhvatni paket ne postoji … nekome ce biti previse… nekome ce biti premalo…
Iskustvo je pokazalo da je to najbolji nacin… A i inace ponude ne saljemo putem maila i ne isticemo na sajtu, jer je jako bitno sagledati necije poslovanje iz svih uglova i pozabaviti se problemom, nego napisati na sajtu 100 ili 500 ili 1000 ili 10000 eur.
A i jos nesto : ako vec skupljate informacije po trzistu onda obratite paznju na korisnik tj. kupac knjigovodstvenog paketa nikada PROGRAM ne zove aplikacija… i krajnju odluku nikada ali nikada ne donosi putem screenshotova, demo verzije ili bilo cega slicnog…

S postovanjem,
Petar —————–

Odgovor krajnje neprofesionalan, pun nipodištavanja mene kao potencijalnog kupca i nedostatka net kulture.

  • Ako ste napravili sajt gde reklamirate svoj proizvod, koja je poenta uopšte da nemate cenu na njemu?
  • Čak i da vas konkurencija pita za cenu, dužni ste da ih tretirate kao svakog drugog kupca jer vaš proizvod i cena nisu tajne stvari. Šta postižete time što krijete to? Plašite se konkurencije jer vam kvalitet nije dobar? Zar zaista mislite da ako to zanima vašeg konkurenta neće moći da sazna?
  • Ako sam se ja predstavio punim imenom i prezimenom time sam prodavcu implicitno dozvolio da me izgugla sto znači da ne krijem nista. Da sam podli konkurent koga zanima da ukrade info o ceni, sve sto treba je da se predstavim ko Pera Peric i pozovem taj broj telefona. U čemu je onda poenta te paranoje?
  • Kako ja da shvatim da cena zavisi od privatnih detalja vezanih za moje poslovanje, sem “moramo da procenimo koliko ćemo da vas očerupamo”?
  • Šta treba da znači potpuno “offtopic” pametovanje na kraju emaila – btw, netacno?

 

Pouka ove priče: nažalost ponekad čak ni potencijalna zarada nije dovoljna da se neko privoli da iskaže elementarne poslovne manire prema potencijalnom kupcu.

Ne možeš ti  da pričaš toliko glasno, koliko ja mogu da te ne slušam

dumbNakon neuspeha da izgooglam program za Ticu, rešio sam se da krenem sam na poduhvat pravljenja programa za PC shop. Nakon 2 nedelje analize poslovnog domena, jasno mi je bilo da je integracija sa B2B portalima distributera neophodna i da je u obostranom interesu. S obzirom da se radi o elitnim IT firmama u Srbiji odlučio sam se da ignorišem savete prijatelja o tome kako samo gubim vreme i da ipak pošaljem mail sa predlogom o poslovnoj saradnji svim vodećim distributerima IT opreme u Srbiji.

Email je priznajem bio “malo duži”, ali se suštinski svodio na veoma povoljan vrednosni predlog: sa ulaganjima blizu nule bez ikakvog rizika po distributere ostvaraju im se nekoliko profitnih scenarija koja mogu da im generišu zaradu u predstojećem periodu. (Koga baš zanima da se smara tekstom emaila, kompletan tekst je dostupan ovde)

To što nisam sklopio nijedan dogovor o saradnji – ok ajde neka bude opravdano (iako ne razumem što bi neko odbio da zaradi novac bez ikakvog ulaganja).

Ono što ne mogu da shvatim je da NIJEDNA od tih firmi mi nije poslala čak ni generički “Hvala, ne hvala” email. Ne mogu da shvatim to, jer ako bi meni stigao dugi email čak i od potpuno neozbiljne osobe koja se recimo potpisuje sa “Ludi Milojko” u kome mi se nudi da moja firma zaradi novac bez ulaganja, ja ću sigurno dovojiti 5 minuta da pročitam taj email i da razmislim da li ima bar neke logike. Ako ima bar malo logike, pozvaću Milojka telefonom na 10 minuta ili mu poslati email sa mojim pitanjima. Razlog zašto bih ja to uradio je isključivo u tome što tih 10 minuta je stvarno nešto zanemarljivo za mene, a ko zna – možda i bude zarade u tome. Nema nikakvog smisla ignorisati mogučnost potencijalne zarade.

Čak i da ne vidim ni trunku logike, zahvaliću se na ideji pošiljaocu uz kratko objašnjenje zašto to nije prihvatljivo za mene jer želim da ispoštujem njegov utrošen trud i dobru nameru prema mojoj firmi koju je on imao.

Pouka ove priče: nažalost ponekad čak ni pripadanje tehnološkoj eliti jednog društva nije dovoljna da se privoli neko da iskaže elementarne poslovne manire prema potencijalnom partneru.

Dobro jutro komšija

Long chain with single unique golden linkPre nekoliko godina, jednog zimskog jutra dok sam ubijao vreme oko češke ambasade u Beogradu, odlučih da svratim u neku malu pekaricu da doručkujem nešto i prekratim malo čekanje.

Otvaram vrata i ulazim u pekaru…

Još sa vrata me dočeka nasmejano lice nekog neimenog mladića – heroja ovog članka – i pitanje:

Dobro jutro komšija, hoćemo opet četvrtinu sa mesom?”

Ja već bio zaustio da mu kažem da me pomešao sa nekim, da nikad u životu nisam bio u njegovoj pekari, a da čak n i u Beogradu nisam bio bar 3 godine, kad sam shvatio!

Nije on meni rekao to što me stvarno zna več zato što je to poslovna politika pekare da se svi kupci osećaju prijatno, da se stvara lojalnost kupaca iz komšiluka koji poveruju da ih radnik stvarno prodao, da se generalno stvori prijatno osećanje prilikom kupovine. Četvrtina sa mesom je verovatno najprodavaniji artikl ujutru, a i da mušterija ne želi to nije neka greška koja ništi osećaj ličnosti kod kupovine.

Ja iako sam ušao da kupim neku testeninu i jogurt,samo sam se nasmejao i rekao:”Može komšija”.

Pouka ove priče: na sreću da bi neko bio linchman (strastven u svom radu potpuno se predajući dostizanju najvišeg kvaliteta svog rada) ne treba mu ni profitni prospekt ni pripadnost tehnološkoj eliti. Ponekad je i pekara sasvim dovoljna da se zablista i ostvari trajna veza sa kupcem-korisnikom vašeg proizvoda i usluga.

PS:”Takvu pažnju prema kupcu sam sreo samo još jednom u životu – u Starbucksu u Seattle-u. Eto, i mi konja za trku imamo sa tim zapadom Smile

Zaključak

Oprostite na maloj digresiji sa ozbiljnih tema, baš mi se nešto nije pisalo o cenovnoj politici večeras. Nakon ovog kratkog intermeca nastavljamo sa normalnim programom…

Vaš komšija,
Nikola WannaBeLinchman Malović

GD Star Rating
loading...
GD Star Rating
loading...
 

Stanje informatičkog tržišta u Srbiji

18 сеп

Šta je sad ovo?

Republički zavod za statistiku je krajem aprila 2010 radio “istraživanje o upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija” za domaćinstva i preduzeća u Srbiji – Prezentacija ICT srbija 2010. Dragan Varagić je već u svom postu obradio neke od pokazatelja na odličan način, ali sam i ja danas malo razmišljao na tu temu i pošto mi se rezultat tog razmišljanja čini potencijalno interesantnim čitaocima ovog bloga, rešio sam da na trenutak prekinem seriju postova o cenovnoj politici knjigovodstvenih programa i iznesem te svoje zaključke. Da krenemo…

Domaćinstva

Domacinstva_InternetDomacinstva_TipVezeDomacinstva_Broadband

Kao što se vidi iz ova tri slajda, po broju domaćinstva sa internet priključkom smo pretposlednji u Evropi (sa duplo manjim brojem od EU proseka). Da stvar bude gora u strukturi tog malog broja internet priključaka 17.5% domaćinstava na interent se priključuju modemom još uvek, 20% mobilnim tehnologijama (pretpostavljam da se to odnosi na WiFi), a samo 27.6 domaćinstava u srbiji ima širokopojasnu (boradband) internet konekciju.

Domacinstva_RacunarDomacinstva_InternetUsage

Domacinstva_Kupovina[5]

Od 2.300.000 lica koje koristi računar svakog dana, 1.700.000 samo koristi interent svakog dana što implicira da 600.000 ljudi koji intenzivno koriste računare nemaju email, nemaju prisustvo na socijalnim mrežama, ne čitaju novine na netu itd.

Od tih 1.700.000 ljudi koji koriste interent SVAKOG dana, samo 16% njih (280.000 lica) je naručivalo nešto preko interneta u toku 2009-e godine. Na žalost, nemamo podatak o tome koliko puta je neko poručivao u toku godine i/ili kolika je ukupna vrednost poručene robe, ali ono što je šokantno na ovom grafiku je da 87% ljudi NIKAD nije kupilo ništa na internetu. Ono što je još šokantnije je da je samo 1.4% ljudi u periodu od 2006-e godine do danas kupio nešto preko neta. Pričamo o periodu web 2.0 interneta, internet revoluciji itd.

Ovi podaci mogu da se tumače na razne načine, ali sa biznis aspekta ovo ukazuje na infrastrukturnu zaostalost u Srbiji koja kao takva predstavlja veoma veliki problem za razvoj B2C usluga. Naravno to je samo jedan od mora faktora koji su razlog zašto B2C nije zaživeo još kod nas. Tu su takođe i: edukacija, neregulisano plaćanje preko interneta, carinska procedura itd… More stvari na kojima pojedinci, društvo i preduzetnici moraju mnogo i  dugo da rade da bi se uhvatio korak sa EU.

Preduzeća

Drugi deo statističkog istraživanja je meni bio mnogo interesantniji jer su anketirana 1400 preduzeća sa 10 ili više zaposlenih. Radi se znači o SMB preduzećima pristojne veličine od kojih 98% koristi računare u svom poslovanju od kojih manje od 2% nemaju internet priključke.

Linux OS

Linux

17% preduzeca je koristilo Linux OS što je priznajem veom prijatno iznenađenje za mene. To mi je na prvi pogled izgledalo kao dokaz protiv mog stava o neisplativosti razvoja poslovnih aplikacija za Linux u Srbiji, ali nakon nekog razmišljanja sam ipak došao do zaključka da moj stav i dalje stoji iz nekoliko razloga:

  • Moj stav o neisplativosti je vezan za razvoj poslovno-knjigovodstvenih programa za Linux platformu, a ne za sam Linux. Pretpostavljam da se većina tih Linux mašina koristi ili za kancelarijske potrebe /mail, open office/ ili vrši funkciju nekog servera. Bilo bi lepo kada bi sledeće istraživanje javnog mnjenja obradilo malo više strukturu i načine korišćenja Linux OS-a u preduzećima.
  • Pitanje nije smešteno u vremenski okvir i formulisano je korišćenjem prošlog vremena. Drugim rečima ovo pitanje možda može da se formuliše i:”Da li ste ikada probali Linux OS?”. Naravno da je dosta ljudi probalo.
    Pravo pitanje bi bilo:”Da li vaše preduzeće koristi sad Linux”?
  • Ovaj podatak ne govori o tome da li ta preduzeća koja imaju Linux kompjutere imaju i Windows mašine i ako imaju da li se Linux masine koriste ili ne za poslovne potrebe vršenja primarne poslovne delatnosti.
  • Od 2008-e do 2010-e godine zastupljenost Linuxa ne da nije porasla značajno (Linux distribucije su sve bolje i bolje), nego je opala za 0.2%. S obzirom na to da su kvalitet i korisnička orijentisanost Linux distribucija u tom periodu (po mom laičkom mišljenju) porasli značajno, a imamo negativan trend to po meni je znak da će ta teorijska zastupljenost (koju ponavljam usled pogrešno formulisanog pitanja ja stavljam pod znak pitanja) ostati na nivou od 17% što je opet premali deo tržišta da opravda investicije
  • Stratum čine firme od preko 10 zaposlenih. Moj stav je za mikro preduzeća – do 10 zaposlenih. Razlika u IT obučenosti i volji za eksperimentisanjem između ta dva segmenta je značajna po mom mišljenju i rezultati istraživanja kod mikro preduzeća bi bili mnogo lošiji.

Nedovoljno razvijena internet infrastruktura

PreduzecaInternet

Kao i kod domaćinstava i kod preduzeća je struktura krajnje loša. U 2010-toj imati 1/4 preduzeća sa više od 10 radnika na dial-up/wifi vezi je krajnje poražavajuće. Šta možemo očekivati od mikro preduzeća koja raspolažu manjim sredstvima od ovih “10+ radnika” preduzeća?

Sa stanovišta dizajna knjigovodstveno poslovnih programa ovaj podatak govori jasno u prilog desktop modela aplikacija jer se ne može očekivati od 1/4 poslovnih klijenata da imaju neprekidnu i širokopojanu vezu.

Podatak koji nedostaje ovde a koji bih ja lično bio zainteresovan da vidim je struktura interent konekcija po propusnoj moći (512 Kb-s, 1 Mb/s itd) i mesečnom ukupnom protoku što bi pružilo neke informacije dragocene za određivanje optimalne arhitekture poslovne aplikacije.

Niska zastupljenost *enterprise* rešenja

ERPrsPreduzeca_CRM

Ako se ima u vidu da 98% preduzeća koristi računare u svom poslovanju, a samo 11% koristi ERP programe i samo 8% koristi CRM programe, postavlja se pitanje kako tumačiti te podatke – kako koriste oni tih 80% računara ako ne za ove potrebe?

Po meni je potpuno nebulozno poverovati da da ima uopšte preduzeća ove veličine koja ne koriste neki “program za fakturisanje i zalihe” , “program za knjigovodstvo”, “evidenciju i kartice kupaca” itd. Drugim rečima, svi koriste neke programe definitvno, samo ih pitanje o ERP sistemu ne asocira na to što koriste. Nisam siguran da li je to usled toga što je ponuda ERP rešenja na našem tržištu možda neusklađena sa potražnjom ili što je teško shvatiti šta je to ERP sistem u stvarnom svetu (van prevoda abstraktne definicije iz wikipedie tipa “upravljanje resursima preduzeća” koji u stvarnom svetu ne znači ništa većini preduzetnika sa kojima sam se ja sretao).

Ako se pogledaju podaci iz ove tri godine vide se dve veoma bitne vrednosti:

  • 80% ljudi ne zna šta je ERP (8.5% ne koristi, ali je upoznato)
  • Broj preduzeća koji ne zna šta je ERP, umesto da opada usled agresive kampanje proizvođača ERP aplikacija svake godine on je naprotiv porastao sa 73% na 80%.

Ja lično ne znam tačno da povučem granicu između “ERP-a”, “knjigovodstvenog programa”, “poslovne aplikacije” i generalno sve što u svom nazivu ima reč “enterprise” kod mene izaziva odbojnost tako da mi ovi podaci ne znače nešto mnogo kao što bi mi značili da se bavim prodajom ERP softvera. Da sam u ovoj drugoj grupi, baš bih se zapitao šta ja to radim kad je ovoliki tržišni potencijal i kada neobaveštenost o mojim proizvodima čak i raste sa godine na godinu što znači da prave konkurentske bitke na tom tržištu i nema.

Drugim rečima, vlasnici i menadžeri SW firmi koje prave ERP rešenja – šta vam rade marketing i prodaja? Smile

Ogroman B2C i B2B tržišni potencijal

Koliko god me “ERP” ne zanima, toliko me zanimaju iskorišćavanje  Interneta u poslovne svrhe pa da vidimo šta brojke kažu o potencijalima interneta kod nas

eTradeporudzbine

23% preduzeća je naručivalo nešto preko interneta, dok je 20% preduzeća primalo porudžbine preko interenta. Zaista je šteta što nema više podataka o strukturi i učestali naručivanja, niti o formi tih porudžbina (email ručno otkucan ili sa word attachmentom nije isto i kao direktna B2B narudžbina) ili izvoru /firme ili fizička lica/, ali i to uzimajući u obzir ovo svedoči o OGROMNOM tržišnom potencijalu u B2B sferi.

Ako ove podatke analitički ukrstimo sa podatkom s početka ovog posta da samo 16% ljudi koji svakodnevno rade za računarom je u toku godine kupilo išta, onda je (bar za mene) očigledan i B2C tržišni potencijal koji ako se ikad sredi zakonska regulativa i omogući interent plaćanje ima da generišu značajne prihode firmama koje budu započele da trguju preko interneta podrazumevajuči naravno da imaju šta da ponude i da znaju kako da ponude. Know-how je mnogo manji problem u odnosu na zakonodavstvo – posebno imajući u vidu broj konsultanata u Srbiji kojima firme to mogu da povere.

Ajde da vidimo na kraju šta tačno tih 20% što prodaju i kupuju preko neta rade na netu

Web sajtovi preduzeća u Srbiji

68% preduzeća imaju svoje sajtove (za 1.4% MANJE nego 2008-e godine). Kvalitet tih sajtova ovde ne želim da osporavam, već ću ih uzeti sve kao prave sajtove firmi. Evo šta ti sajtovi rade:

wSajtovi[5]

Prva misao kad sam video ovu sliku je pitanje:”Šta je to što imaju na sajtovima onih 36% firmi koje nemaju čak ni prikaz svojih proizvoda???”

Ono što je evidentno iz ove statistike je da su sajtovi firmi kod nas statički i jednosmerni – forma papirnog kataloga koji lepo izlista opise proizvoda sa ponekom slikom, a gde u samo malom broju slučajeva (16.4% sajtova) korisnik može (o drskosti) da koristi sajt za naručivanje proizvoda ili kod samo 8% sajtova (o svetogrđa) da plati firmi.

Što se mene lično tiče sajt gde korisnik ne može da plati firmi ne može da se nazove poslovnim sajtom jer ne ostvaruje profitnu funkciju u poslovnom procesu tako da što se mene lično tiče umesto podatka da 68% firmi imaju sajtove, ja lično prihvatam da samo 5% firmi imaju sajtove  ( 8% of 68% je ~ 5%)

Opet, koliko god me taj zaključak šokirao toliko me i obradovao jer takođe potvrđuje da postoji veliki potencijal za rastom interent trgovine u Srbiji, a samim tim i moja orijentisanost na interent kao kicmu moje aplikacije ima smisla.

Zaključak

Eto, kao što vidite za mene je čaša polu puna, a ne polu prazna. Katastrofalno stanje IKT tržišta kod nas za mene nije nešto što obeshrabruje, već naprotiv nešto što me dodatno motiviše da nastavim sa svojim radom.

A za vas?

GD Star Rating
loading...
GD Star Rating
loading...