Obračun zarada – Dodaci na osnovnu zaradu

Obračun zarada – Dodaci na osnovnu zaradu

U prethodnim postovima o obračunu zarada kojima beležim sopstvena iskustva stečena tokom izrade najprostijeg programa za plate, nakon što sam objasnio opšti način na koji se plate obračunavaju, da bi zatim malo detaljnije obradio prvu kockicu obračuna zarade: osnovnu zaradu.

Današnji post se fokusira na sledeću lego kockicu obračuna zarada koja se oslanja na osnovnu zaradu, a to su dodaci na osnovnu zaradu.

Teorija

Zakonom o radu je propisano da se na osnovnu zaradu zaposlenog dodaju izvesni dodaci definisani pomenutim zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.

Ti dodaci se grubo mogu podeliti na dve grupe po tome da li imaju karakter zarade ili ne: oporezive i neoporezive dodatke na osnovnu zaradu.

U prvu grupu spadaju dodaci za: topli obrok, regres, minuli rad, terenski dodatak, praznični rad, noćni rad, prekovremeni rad, rad u više smena, dežurstva itd. Dodaci iz ove prve grupe celokupnim svojim iznosom ulaze u bruto osnovicu i samim tim utiču na iznos poreza i doprinosa.

U drugu grupu dodataka spadaju raznorazni dodaci za službena putovanja, otpremnine, putni troškovi, jubilarne nagrade, hranarine, solidarne pomoći itd. Dodaci iz ove druge grupe u celosti ili delimično se ne uključuju u bruto osnovicu tako da u potpunosti li delimično ne utiču na povećanje bruto iznosa.

Veličinu dodataka na osnovnu zaradu preduzeće definiše pravilnikom preduzeća, ugovorom o radu ili samim zakonom o radu, a za pravne subjekte sa manje od 5 zaposlenih ne postoji obaveza donošenja Pravilnika o radu- po članu 24. stav 3.  Zakona o radu.

Kao što je to Coba briljantno objasnio iznosi dodataka se definišu u bruto iznosu.

Praksa

U praksi (po mom ličnom mišljenju) je koncept dodataka na osnovnu zaradu obesmišljen i svodi se na četiri osnovna dodatka: topli obrok, regres, minuli rad i stimulaciju.

Koncept dodataka je po meni obesmišljen iz dva razloga:

  • dodaci se oporezuju u punom iznosu potpuno jednako kao osnovna zarada
  • Zakon o radu propisuje obavezu, ali ne propisuje iznose – to se ostavlja na preduzeću da odluči.
  • Zakon poznaje samo koncept bruto zarade, u praksi se koristi neto zarada, a ni poslodavac ni zaposleni u stvarnosti ne barataju veličinom osnovnu zarade

.

Ako imamo u vidu te tri stvari stvari i činjenicu da je NETO = OSN.ZAR + DODACI (tipičan slučaj u praksi gde su dodaci izbiju iz neto iznosa) onda mogu svoje mišljenje o besmislju ilustrovati sledećim grafikonom

Kao što vidite ovde imamo 3 slučaja gde je NETO u svakom od ova 1500 dinara rezultat različitih kombinacija vrednosti osnovne zarade i dodataka. Da li u 1500 dinara neto radnik ima 300 dinara minulog rada, a 200 regres ili 200 minuli rad, a 300 regres  – potpuno je nebitno računski gledano,

Poslodavcu su sva tri slučajeva apsolutno jednaka jer je njegova bruto obaveza ista u svakom slučaju. Zaposlenom koji prima platu je nebitno da li u tih 1500 din ide ovaj ili onaj deo ovog dodatka, ono što im je jedino bitno je neto. Jedino gde je to bitno je u OZ obrascu koji čak ni ja ne čitam.

Da se ja pitam ili bi se dodaci ukinuli ili bi delimično bili oslobođeni poreza. Npr topli obrok u Češkoj gde ja radim se isplaćuje u bonovima gde je 50% vrednosti bonova isključeno iz bruto osnovice te postoji suštinska razlika između 100 dinara toplog obroka i 100 dinara osnovne zarade.

No, dosta mog gunđanja o tome kako su ti dodaci besmisleni, nego da ih malo pojasnim: šta su i kako se u praksi računaju.

Topli obrok

Topli obrok se sastoji u tome da za svaki radni dan koji radnik provede na poslu, dobija određeni iznos na neto zaradu kojim bi trebalo da obeduje. Trebalo bi da se propiše u bruto iznosu, ali pošto je iznos računski nebitan i nije propisan bukvalno preduzeće može koristi bilo koju cifru.

Ono što je meni rečeno kao racionalni iznos toplog obroka je koliko košta “1/4 bureka + jogurt”.

Topli obrok se isplaćuje samo za sate koje je radnik proveo u preduzeću tako da se ne isplaćuje na primer za dane kada je bio na godišnjem odmoru i slično.

Regres

Regres je dodatak za godišnji odmor koji se nekad isplaćivao radnicima pre odlaska na godišnji odmor, a danas se taj iznos podeli na 12 dela i isplaćuje mesečno kao dodatak zaradi.

Iznos je definisan na nivou preduzeća i jednak je za sve zaposlene od portira do direktora. Obaveza je propisana takođe zakonom o radu, ali opet se preduzeću ostavlja da definiše iznos – apsolutno je svejedno računski koji se iznos koristi – neto je isti => bruto i ostalo je isto.

Racionalni iznos regresa koji se koristi je 1000 dinara.

Regres se prima svakog meseca neovisno o broju radnih sati itd. Zna;i svakog meseca hiljadarka zaposlenom.

Minuli rad

Minuli rad je dodatak osnovnoj zaradi koji je proporcionalan broju navršenih godina radnog staža zaposlenog.

Način na koji se računa je da se uzme broj navršenih godina radnog staža na zadnji dan za koji se isplaćuje zarada i pomnoži sa 0.4% (u teoriji minimalno toliko, u praksi uvek toliko). Taj se iznos onda pomnoži sa osnovnom zaradom i dobije se iznos dodatka za topli obrok.

Računa se ukupni radni staž zaposlenog, uključujući i prethodne poslove kod drugih poslodavca.

Npr. ako ste bili čistač ulice 30 godina i 7 meseci i onda se zaposlili kao direktor EPS-a gde vam je osnovna zarada recimo 100.000 dinara i radili tako 6 meseci, dodatak za minuli rad na osnovnu zaradu direktora bi se računao ovako:

31 godina x 0.004 x 100.000 =  12.400 din.

Stimulacija

Stimulacija je jedini dodatak na zaradu zaposlenog koji po meni ima smisla jer utiče na primanja zaposlenog (iako je računski moguće i nju odbiti iz neto, to u slučaju stimulacije nema smisla jer zaposleni kad dobije stimulaciju 20% očekuje da dobije veći neto iznos).

Inicijalno je meni bilo logično da u situaciji kad primam neto 1000 dinara i dobijem stimulaciju 20% da treba da primim 1200 din tj da se procenat stimulacije računa na neto zaradu. Ipak, nakon dobijanja povratnih informacija od par ljudi sa bloga u vezi toga naučio sam da to nije slučaj već da ide 20% na osnovnu zaradu te je taj iznos manji od 200 dinara.

Ono što je meni palo na pamet kada sam to naučio da je to verovatno jedini razlog matematički zašto su bitni topli obrok i regres – ako poslodavac hoće da “stimuliše jeftino” zaposlene. Npr. ako moj zaposleni ima 1000 dinara neto u kojih je uključeno 100 dinara minulog rada i namerno visoki regres 300 dinara i topli obrok 400 dinara onda tih 20% koje mu ja na papiru kao dam idu na 1000-100-300-400 = 200 dinara. Matematički zanimljivo, ali u stvarnosti nebitno jer čemu stimulisati radnika ako se on oseti izigranim?

Zaključak

Današnji članak je bio usmeren na drugu lego kockicu obračuna zarada – dodatke na osnovnu zaradu koji spojeni sa prvom kockicom – osnovnom zaradom zaposlenog daju neto zaradu. Sledeći članak nastavlja priču od te neto zarade malo dubljim osvrtom na bruto osnovicu i teme vezane za porez na lična primanja zaposlenog.

Do tad!

Nikola

PS:”Svima koji su se registrovali za probu kadceplata.com u ponedeljak šaljem link sa uputstvom kako da pristupe sajtu. Sajt nije još potpuno gotov, ali je u stanju dovoljnom da pogledate kako radi i kažete mi šta sam sve zabrljao pa da popravim to do kraja oktobra i pustim ga zvanično u rad 1. novembra :)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Real-user monitoring for Accessibility, Performance, Security, SEO & Errors (SiteLint)