Malčice je drugčije u…

Obračun zarada – teorija i praksa

U prethodna dva posta, izneo sam svoj stav o tome da su postojeći programi za obračun zarada previše složeni jer su fokusirani na pokrivanje “unije svih eventualnosti” što ih čini neodgovarajućim za prosečnog malog korisnika. Tu sam pojavu objasnio u prethodnom postu sa stanovišta nepotrebnog prikaza i unošenja brojnih programskih podešavanja obračuna zarada, dok se ovde osvrćem na ono što ja doživljavam kao pojavnu odvojenost stvarnosti i računovodstvene prakse kao drugi uzrok kompleksnosti postojećih programa za plate.

(Ako vas zanima najednostavniji program za plate baziran na stvarnosti i za nas ostalekadceplata.com je pravi sajt za vas)

Šta je problem?

Kada pogledate neki od postojećih programa za knjigovodstvo i/ili popričate sa profesionalcem – knjigovođom čujete more izraza poput bruto osnovica, doprinosi na teret zaposlenog i poslodavca, stimulacije, beneficije, subvencije, minuli rad, organizacione jedinice, kadrovsku evidenciju itd. itd. Čujete takođe da iako se plata već godinama računa “na bruto”, usled navike korisnika „svaki program mora da podrži i “sa neto” i dalje. Imate opcije da unesete koeficijente radnog mesta, stručnu spremu svakog zaposlenog itd itd.

Ništa od ovog nije sporno – sve su to zakonom zahtevane stvari koje svaki program koji pretenduje da bude korišćen od strane bilo koje firme mora da podržava.

Ono što je sporno u ovome je to što su svi ti stručni termini pojavno bitno drugačiji od termina korišćenih u stvarnosti gde vlasnici preduzeća kojima se zarada obračunava svoj način obračuna zarada opisuju na sledeće načine:

  • Svim radnicima dajem istu platu bez obzira koliko i šta rade – iznos minimalaca + par stotina dinara da ne privlačim previše pažnju inspekcije.
  • Pera ima 200 evra mesečno, Mika ima 300 evra mesečno
  • Žiku plaćam 20 evra svaki dan kada ima posla i kada ide sa mnom  na teren
  • Na računu imam 500.000 din trenutno. Meni plata od 80.000 dinara da bude, a ostatak podeli radnicima po koeficijentima koje imaju.
  • Peri podigni osnovnu zaradu na 120 dinara/sat za ovaj mesec, ostalima isto ko prošlog meseca.
  • itd, itd

 

Problem je dakle u tome što u praksi postoji more različitih pojavnih oblika metoda obračuna zarade definisanih na način koji ne izgleda povezan sa zakonodavnom legislativom  što rezultuje time da postojeći “ozbiljni” programi po mom mišljenju prate previše kruto zakonodavstvo, sa nedovoljno kreativnosti usmerene na to kako te krute zakonske okvire saviti i preoblikovati te ih time približiti korisniku na jednostavan i razumljiv način.

PO mom skromnom mišljenju većina velikih proizvođača programa za plate se  ne trudi previše da ima i vuka sitog i ovce na broju, da pomiri teoriju i realnost, a posto to nije toliko komplikovano ostvariti eto mene na tom zadatku.:)

Objašnjenje koje sledi malo duže jer iako je tematika prosta ima mnogo začkoljica tako da ću deo svojih shvatanja podeliti sa vama čitaocima u ovom postu, a deo u narednom postu.

Osnovni obračuna zarada

Glavni razlog postojanja obračuna zarada je u tome da se država obezbedi da uvek dobije svoj deo kolača. Figurativno govoreći država se ponaša tu kao mafija: pruža “zaštitu” preduzeću u zamenu za “reket” koji ubire periodično od vlasnika preduzeća koje štiti.

Tako, ako pogledamo iz tog ugla strukturu obračunate zarade vidimo da se ona sastoji od dela koji radni dobija (koji je funkcija broja radnih sati) i dela koji država uzima (iz ko zna kog razloga besmisleno podeljeno u porez na  lična primanja, set doprinosa na teret radnika i set doprinosa na teret poslodavca).

Zarada koju zaposleni prima se sastoji od:

  • neto osnovne zarade
  • dodatka za minuli rad
  • dodatka za topli obrok
  • dodatka za godišnji odmor (“regres”)

 

Neto osnovna zarada

Neto osnovna zarada je novčani ekvivalent vrednosti ostvarenog rada zaposlenog koji se meri ostvarenim radnim satima i/ili koeficijentom složenosti rada.

Zakonom je propisano da je minimalna cena rada po ostvarenom času rada 115 dinara. Ako znamo da je u mesecu junu bilo 22 radnih dana sa po  8 sati  rada dolazimo do mesečnog fonda radnih sati od 176 sati.

Ako sad pomnožimo cenu rada sa fondom radnih sati dobijemo: 115 din x 176 = 20.240 din.

Poslodavac naravno može da isplati veću zaradu ako želi; ovaj iznos je samo minimalni iznos koji se koristi kao osnovica za računanje dodataka uključenih u neto zaradu koja se isplaćuje zaposlenom na ruke.

Minuli rad

Ovo je po meni jedan od relikta socijalističke prošlosti sadržanih u obračunu zarada čija je logika da zaposleni za svaku godinu radnog staža dobije određeni procentualni dodatak na zaradu jer je valjda iskusniji i samim tim produktivniji. Radnim stažom se smatra ukupan radni staž tako da na primer ako je neko radio 35 godina kao čistač pa je recimo godinu dana radio kao direktor javnog preduzeća, dodatak za minuli rad na zaradu direktora preduzeća će uključivati i 35 godina radnog iskustva ostvarenog kao čistač. Da ne dužim, tako je kako je.,,,

Obično se u obračunu uzima vrednost od 0.4% po navršenoj godini ukupnog radnog staža tako da u mom hipotetičkom primeru direktora njegoc dodatak bi bio 36 x 0.4% =  14,4% dodatka na neto zaradu.

Topli obrok

Sledeći besmisleni relikt je tzv “topli obrok” koji se sastoji u tome da za svaki radni dan radnik koji provede na poslu dodaje mu se na neto zaradu određeni iznos. Besmislenim ga nazivam jer je iznos za topli obrok je sastavni deo zarade koji ulazi u osnovicu za oporezivanje te da nema zakona o radu koji ga propisuje niko se ne bi time opterećivao nego bi samo dodao neki iznos na neto i to je to. Da ne dužim, tako je kako je…

Obično se u obračunima koje sam ja video taj  iznos definiše u neto iznosu otprilike dovoljnom za “burek+jogurt” i isplaćuje se za dane koje je radnik proveo na random mestu.

AKo je recimo od tih 22 dana u junu radnik došao na posao 15 dana recimo  i ako je recimo dodatak za topli obrok 100 dinara/dan, radnik će u svojoj zaradi koju primi imati i 15 x 100 din = 1500 dinara.

Regres

Relikt broj 3 – dodatak za godišnji odmor koji se nekad isplaćivao radnicima pre odlaska na godišnji odmor, a danas se taj iznos podeli na 12 dela i isplaćuje mesečno kao dodatak zaradi. Iznos je definisan na nivou  preduzeća i jednak je za sve zaposlene (noćni čuvar i direktor primaju isti regres)

Ako je regres definisan kao iznos od 12.000 dinara godišnje, svaki radnik će primati 1000 dina mesečno dodatka.

Neto zarada

Ako uzmemo i saberemo neto osnovnu zaradu, regres, minuli rad i topli obrok, dobijemo iznos NETO ZARADE koju radnik prima na ruke kao svoju zaradu.

Taj iznos dobije na ruke samo ako nema nikakvih kredita, alimentacija i drugih obustava, koje se naravno isplaćuju iz te neto zarade.

Primer obračuna neto zarade

Npr. radnik Mika je radio 144 radnih sati u mesecu koji ima 176 radnih sati, recimo da je imao 4 dana neplaćenog odsutva da održimo primer najjjednostavnijim mogućim. Takođe da pojednostavimo računanje recimo da je Mikina osnovna cena rada definisana na 200 dinara okruglo po radnom satu i da mika ima 10 godina radnog staža. Reges u preduzeću je definisan odlukom na 12000 dinara godišnje, topli obrok na 100 dinara dnevno.

  1. Neto osnovna zarada: 144 sati  x 200 din/sat =  28800 din
  2. Minuli rad: 10 godina x 0.4% x 28800 = 1152 din.
  3. Topli obrok: 18 dana x 100 din = 1800 din.
  4. Regres: 12000 godišnje / 12 = 1000 din.
  5. Neto zarada: 28800 + 1152 + 1800 +1000 = 32752 din

Poreska olakšica i oslobođenje

Deo neto zarade do 7822 dinara je oslobođen reketa, tako da moramo prvo da odbijemo to od neto zarade.

7822 dinara x 12% porez = 938.64 din

U prevodu država svakom poslodavcu umanjuje poresku osnovicu za 938 dinara za radnika koji je radio svakog dana. Za radnike koji su radili manje. poreska olakšica je proporcionalno smanjena.

Npr. Mikina poreska olakšica za gore navedeni primer je samo ~81% od kupne olakšice jer Mika ima samo 144 sati od 176 sati ukupnog fonda radnih sati

938.64 * (144 / 176) = 767.98 din.

Pored ovog oslobođenja koji smanjujesam bruto Miki će se prilikom obračuna poreza takođe proporcionalno procentu ostvarenih radnih časova umanjiti i sama poreska olakšica te će iznositi

7822 * (144 / 176) = 6399.81 din.

Bruto zarada

Bruto zarada je neto zarada  – poreska olakšica  + porez  + doprinosi na teret radnima.

Država naplaćuje sledeće poreze i doprinose na teret radnika:

  • 12% poreza na LP
  • 11% doprinosa za penzioni fond
  • 6.15% doprinosa za socijalni fond
  • 0.75% doprinosa za slučaj nezaposlenosti

 

Kad saberemo ove procente dobijamo ukupni iznos od: 29.9%.

Ovi se procenti odnose na iznos bruto zarade te se imajući to u vidu jednačina koja opisuje odnos bruto i neto zaradu može napisati kao

BRUTO – 29.9% BRUTO = NETO, tj.   B – 0.299B = N a to se može izraziti konačno ovako

NETO = 0.701 x BRUTO ili

BRUTO = NETO / 0.701

Da nastavimo sa obračunom zarade pomnutog gospodina Mike:

  1. Neto:  32752 din
  2. Poreska olakšica:   767.98 din.
  3. Bruto: (32752 – 767.98) / 0.701 = 45626,28 Din.
  4. Porez: (45626,28 – 6399,81)  x 0.12 = 4707.18 Din.
  5. PIO doprinos: 45626,28 x 0.11 = 5018.89 Din.
  6. Soc.doprinos: 45626,28 x 0.0615 =  2806.02 Din.
  7. Nez.doprinos: 45626,28 x 0.0075 = 342.20 Din.

Iste brojke poređane u niz:

32752 – 767.98 + 4707,18 + 5018.89 + 2806.02+ 342.20 = 45626.28

Super bruto zarada

Ako ste mislili da Mika košta svog poslodavca 44147 dinara, prevarili ste se jer pored bruto iznosa koji sadrži doprinose na terete zaposlenog, u ukupan reket ulaze ti isti doprinosi još jednom samo se ovaj put zovu “na teret poslodavca”. Ja stvarno ne mogu da smislim ni jedan razlog što je to tako, ali “kako je tako je”

Znači da bi se došlo do ukupnog iznosa koji poslodavac isplaćuje  na bruto zaradu se dodaju doprinosi na teret poslodavca pa tako na primeru Mike radnika to izgleda ovako:

  1. Bruto zarada    45626.28 Din.
  2. PIO doprinos: 45626.28 x 0.11 = 5018.89 Din.
  3. Soc.doprinos: 45626.28 x 0.0615 = 2806.02 Din.
  4. Nez.doprinos: 45626.28 x 0.0075 = 342.20 Din.

 

Iznos koji poslodavac isplaćuje za Miku je tako: 

45626.28 + 5018.89 + 2806.02 + 342.20 = 53793,38 Din.

Zaključak

U sledećem delu ove sage nastavljamo sa predstavljanjem kako obračun sa koeficijentima funkcioniše i kako se svi obračuni bez obzira koji tip su i kako su definisani koeficijenti, evri, dnevnice, fiksne palte itd)se računski svode na jedan  te isti obračun

991 thoughts on “Malčice je drugčije u…

  1. U Srbiji je na snazi sistem bruto obračuna a ne neto obračuna. Dakle, radni sat ima bruto cenu sata, dodaci za minuli rad, topli obrok i regres su u bruto iznosu.

    Poslodavac u ugovoru o radu sme da sa zaposlenim ugovori samo bruto cenu radnog sata ili bruto iznos mesečne zarade.

    Prema tome, tvoje cifre od tačke 1. do tačke 5. morale bi da budu bruto iznosi a finalna obračunata zarada na osnovu njih morala bi da bude BRTO ZARADA.

    E sada, tako obračunata bruto zarada predstavlja osnovicu za obračun poreza i doprinosa. S tim, što se ta osnovica umanjuje za propisanu poresku olakšicu, pa se na umanjenu osnovicu obračunava porez. Za obračun doprinosa osnovica se ne umanjuje.

    Kada se od te neumanjene osnovice odnosno bruto zarade, odbiju obračunati prez i doprinosi, dobija se NETO ZARADA.

    Sada se od te NETO ZARADE odbijaju krediti, kazne, alimentacije, date akontacije i duge papazjanije i dobija se finalni iznos „ZARADA ZA ISPLATU NA RUKE“.

    Ovaj BRUTO sistem je jako prost (prepisan je negde sa zapada), i funkcija mu je bila da maksimalno pojednostavi obračun zarade kako bi svaki radnik mogao da sam izračuna svoju zaradu.

    Ali od momenta kad je uveden odmah je degenerisan i izvitoperen, uvođenjem poreskih olakšica, uvođenjem minimalne osnovice za obračun doprinosa, uvođenjem minulog rada, toplog obroka, regresa, maksimalne osnovice za obračun doprinosa i drugih gluparija. Dakle, od samog početka, suština je poništena. Više nisi mogao da izvršiš kontrolu:
    bruto=neto+porez+doprinosi

    Posle toga, dalje komplikovanje i donošenje novih propisa je nastavljeno. Na kraju obračun zarade je postao tajna veština malog broja posvećenih čarobnjaka koji moraju da svakodnevno prate nove propise, nove uredbe i nepismene odluke aktuelnih.
    ministarstava.

    Pametni i racionalni poslovni ljudi digli su ruke od tih gluposti. Daju plate onako kako si ti opisao, a knjigovođama nalože da to posle uviju u glupavu zakonsku formu i pošalju tamo gde treba, gde se to odmah baci u nekakvu arhivu (čitaj đubre koje se posle 5-6 godina prodaje papir-servisu na preradu). U međuvremenu idu neki inspektori i nešto kao kontrolišu i gledaju, a bitno je da si državi platio harač. Nije bitno da li si radniku već tri godine dužan 36 zarada. Za to država ne juri poslodavce. Pametno je to ostaviila radnicima da oni tuže poslodavca u parnici koja traje godinama, a onda ide izvršenje koje više nije moguće jer poslodavac umro ili otišo u inostranstvo ili propo – naema odakle da mu se naplati. Da se upišaš od smeha.To ima samo kod nas. Zbog toga im takav način obračuna zarada i odgovara (da bude što komplikovanije, zamršenije i jebenije).

    Porez i doprinose ubira država, pa neka ih ona deli po svojim računima, fondovima i agencijama. Dakle, treba ih iz zarade uzimati jednom zbirnom cifrom, a ne da isplatioc ispunjava 7 virmana za uplatu tih harača. Sada su uveli da se jedan doprinos plaća posebno po opštinama. Pa ako građevinska firma ima zidare iz cele zemlje (iz 30 opština) mora za svaku opštinu da zbere doprinos i da ispiše poseban virman. Sutra će da dodaju još takvih bisera – to stalno rade.

    Međutim, ako se držimo postojećeg zakona kao „pravna zemlja“, ne postoji obračun neto zarade. Postoji obračun bruto zarade. Ovaj obračun je na snazi u skoro svim evropskim zemljama jer je jasan, prost i lako se kontroliše. Pa kako god da je vreme, mi se kao programeri i knjigovođe moramo zalagati za očuvanje tog načina obračuna. Ne treba učiti ljude da je nekadašnji obračun zarade koji smo imali pre ovoga, a koji je bio neto obračun, bio bolji. Jer nije. Bio je užasno komplikovan i nerazumljiv. Jedva smo čekali da ga se otarasimo. Ko pamti period 1985 – 2000 zna to odlično.

    1. Znam da je bruto zarada praksa, ja u Ceskoj za 7 godina nisam jednom cuo da neko spomene iznos neto zarade u razgovoru oko zaposljavanja i slazem se da je zakon zakon i kao takav treba da se postuje.
      Ipak, postavlja se pitanje koja je razlika izmedju bruto i neto obracuna? Na primeru ovog posta ja sam krenuo od neto iznosa i dosao do bruto iznosa, u sledecem cu ici obrnutim putem od bruto ka neto. Matematicki gledano po mom skromnom misljenju postoji samo jedan jedini ovracun jer razlika izmedju neto i bruto obracuna nestaje sa postojanjem proste formule 0.701 x B = N.

      Ipak, digesiram. Ono sto je meni licno bitno je da je pravo resenje ono resenje koje APSOLUTNO postuje zakonske normative bez ikakvih kompromisa, ali koje istovremeno pokusava da u tim okvirima maksimalno fukcionisanje programa (korisnicki interfejs itd) prilagodi i podredi sto je vise moguce korisnickoj realnosti. U tom kontekstu (bice detaljno o ovome u narednim psotovima) ako preduzetnici i zaposleni prirodno misle o platama u neto iznosima (ponavaljam meni licno je bruto iznos priordniji ali ja nisam bitan) onda i program treba da im omogući da ako žele tako izraze parametre obračuna, a program putem bruto koeficijenta ispod haube prevede te nepravilne unose u zakonski propisane. Naravno, ko želi normalan bruto obračun treba da ima i to omogućeno – po informacijama koje ja dobijam od ljudi koji se bave obračunom zarada za klijente to je jako redak slučaj – 95% slučajeva je neki od gore navedenih primera kako oni dobiju od svojih klijenata parametre obračuna.

      1. Slažem se sa kolegom. Ono što zovemo „neto obračun“ može eventualno biti priprema za obračun, kao i bilo koji drugi način za raspodelu određene količine para, ali zvanično pokazivanje takvog obračuna može firmu skupo da košta. Jedini ispravan izlaz iz programa je bruto obračun, gde je sve iskazano bruto, a neto je rezultat tog obračuna.

        Takođe imajte u vidu da gornja formula za preračun važi samo u jednom opsegu obračuna, kad je bruto zarada viša ili niža od zadatih iznosa, formula se menja. Matematički gledano, preslikavanje nije uvek neprekidno, pa nije nimalo jednostavno naći inverznu f-ju. Još kad se uzme u obzir da korisnici često mešaju bruto i neto parametre, pa više delova gde se u jednom delu premašuje max.limit…

        Po mom iskustvu korisnici većinom koriste bruto obračun. Ako i koriste neto obračun, onda jako retko žele da on bude „zakonski“ tako što na njega dodaju minuli rad itd. nego prosto kažu da je neto plata tolika i tolika, a „sve što treba da se uklopi u taj iznos“. U gornjem primeru, korisnik kaže da hoće platu od 31.715. Preračun je naravno moguć, ali u opštem slučaju može biti izuzetno komplikovan.

        1. ….Vecina korisnika koristi bruto obracun (koji btw i ja prhvatam kao jedini ispravan sa papiroloske strane)

          Da li su ti korisnici: knjigovodstvene agenicjeprofesionalci ili su to klijenti tih agencija?

          U prvom slucjau, ok to razumem oni ce 200 evra plata da preracunaju u bruto nekako rucno na slican nacin ovde opisani pa ce ukucati taj bruto iznos. Ako je drugi slucaj, ja stvarno ne znam nikog od „civila“ koji zna da kaze svom knjigovodji da radnik mika treba da ima 31715 dinara bruto.

          Da podvucem jos jednom, svaki izlaz iz programa, svaki zvanicni dokument sve je apsolutno i jedino na bazi bruto zakonskog obračuna zarada. Ono šta se ja nadam da postignem je da samo u korisničkom interfejsu se prilagodim stvarnosti ako je to potrebno. Ako samo mali broj koristi neto iznose u praksi onda je to odlično – vrlo rado bih pobrisao sav UI kod koji podržava to 🙂

          1. Plate skoro uvek računa knjigovođa, pa se radi ili o knj.agenciji ili o knjigovođi u nekoj firmi. Skoro da nema slučaja da neka firma računa plate, a da im knjigovodstvo vodi agencija.

            Nisam rekao da ne koriste neto iznose, nego neto obračun. Veoma veliki procenat naših korisnika zadaje neto platu na osnovu koje program pravi bruto obračun, ali niko ne dodaje direktno na neto minuli rad, regres itd. Procedura je otprilike ovakva: gazda traži da radnik ima 40.000 neto, obično sa „svim dodacima“. Onda mu knjigovođa kaže da je to protiv pravila i da mora bruto. Većina to prihvati, pa naloži knjigovođi da „konvertuje“ platu u bruto i na dalje sve ide bruto.

          2. Ok, u kontekstu ovog objasnjenja da preformulisem sta je to sto ja pokusavam da automatizujem: proces „konverzije“ neto iznosa u bruto zaradu (koja onda ide kroz bruto obračun itd itd)

          3. Zadatak nije baš trivijalan. Za primer, uzmite recimo neto platu na koju se dodaje topli obrok i koja je bez njega ispod maksimalne za obračun dioprinosa, a sa njim iznad maksimalne.

  2. Obracun zarada je prvi program za koji sam uzeo pare, tamo negde pocetkom devedesetih. O tome sta smo sve preziveli za ovih 20-ak godina mogao bi da se napise roman (angazovati S.Kinga, normalno,jer o tom zanru se radi 🙂 Vise puta ste pomenuli pojmove „neto“ i „bruto“ pa bih se osvrnuo bas na taj aspekt. Naravno, „neto“ se u zakonu o zaradama uopste ne pominje. Koristi se izraz „deo zarade koju radnik nosi kuci“-autor M.Dinkic. Ipak, SVE firme,ustanove i sl.koje se finansiraju iz budzeta, ugovaraju cenu rada u NETO iznosu koji se posle preracunava u bruto, jer svi obrasci zahtevaju bruto iznose. O cemu se radi? Ako stavite oba obracuna na papir uocicete strasnu podvalu kojom drzava prakticno pljacka vlastite sluzbenike: prilikom obracuna u kome se koristi bruto cena rada primena poreske olaksice uvecava neto zaradu za 12% olaksice dok ukupan iznos sredstava potrebnih za isplatu zarada ostaje isti kao kad olaksice nema. Ako krenete od neto cene rada, smanjuje se porez na zarade, a samim tim i ukupan iznos sredstava za platu, dok je „zarada koju radnik nosi kuci“ ista kao da olaksice nema!!! Znaci, bruto na neto je u interesu radnika, a neto na bruto u interesu poslodavca (u ovom slucaju drzave), koja (po ko zna koji put) direktno krsi zakone koje je sama donela.

  3. Odusevili ste me ovim strucnim napisom u kom ste na tako jednostavan i svakom prijemciv nacin prikazali kako se vrsi obracun zarade i kako se neto zarada preracunava u bruto zaradu, hvala vam od srca.

    Odredbom clana 105. stav 2. Zakona o radu („Sluzbeni glasnik RS“ broj 24/2005, 61/2005 i 54/2009) propisano je da se pod zaradom podrazumeva zarada koja u sebi sadrzi porez i doprinose za obavezno socijalno osiguranje koji se placaju iz zarade.

    Kada se vec odavno preslo sa kategorije neto zarada na kategoriju bruto zarada, nije li nenormalno da socijalno-ekonomski savet minimalnu zaradu po radnom casu utvrdjuje u neto iznosu i nije li nenormalno da se vise bilo koja kategorija dodataka i naknada koji ulaze u zaradu utvrdjuju u neto iznosu.

    Odredbom clana 118. tačka 5. i 6. Zakona o radu propisano je da zaposleni ima pravo na naknadu troskova za ishranu u toku rada i regres za koriscenje godisnjeg odmora u skladu sa opstim aktom i ugovorom o radu.
    Kako Zakon ne propisuje koji je minimalni iznos ovog prava koji je poslodavac duzan da isplati zaposlenom, pitam i molim nekog za odgovor koliki je iznos ovog zakonskog prava kada poslodavac to pravo nije uredio svojim opstim aktom i ugovorom o radu, odnosno nije ga uopste predvideo kao pravo zaposlenog.

    S duznim postovanjem,

    1. Postovani mirnikolic,

      hvala na lepim recima – ja sam pre par meseci krenuo da radim na programu za plate i hteo da naučim kako se radi obračun zarada, ali nisam mogao da nadjem na internetu nista sto bi normalnim recima bilo objasnjeno, pa sam tako odlucio da paralelno kako ucim odredjene stvari nacin na koji ih ja shvatam podelim sa ostalim ljudima tako da neko nakon mene (nadam se) moze da ima laksi posao od mene pokusavajacu da shvati kako to sve radi.
      Bitna napomena: Nisam knjigovodja i nisam pravnik, tako da sve sto pisem pisem sa najboljom namerom, ali i ja sam učim nove stvari sa vremenom tako da kao i sve drugo na ovom blogu svima savetujem da sve moje stavove verifikuju sopstvenim rezonovanjem. 🙂

      Slazem se da je nekonzistentno to sto minimalnu zaradu izarazavaju u neto iznosu – pretpostavljam da je uzrok toga sto je taj tip iznosa jedini razumljiv normalnom radniku pa da je razlog socijalno-politicki.
      Ja u svom programu taj iznos delim sa 0.701 i zaokruzim na gore tako da je kod mene u upotrebi trenutno iznos od 157 din „minimalna bruto cena rada“ .

      Sto se tice toplog obroka i regresa, dve su stvari koje sam naučio od ljudi preko bloga:
      1. Zakon o radu propisuje obavezu ali ne i minimalne iznose – kao što ste vi primetili.
      2. Poslednji kolektivni ugovor kojim je to dogovoreno nije obnovljen tako da ni to ne utiče.
      3. Kad aneko ode na porodiljsko i bolovanje samo se iznos osnovne zarade refundira od fonda, dodaci ne.

      Usled ta tri razloga, a nakon razgovora sa nekoliko ljudi koji me savetuju oko mog programa za plate, postavio sam podrazumevane vrednosti na:
      1. Regres godišnji 1200 din (100 din mesečno)
      2. Topli obrok je 10 din dnevno

      Korisnik naravno to može da menja ako želi, ali je moj stav da je to razumna default vrednost.

      Hvala još jednom na lepim rečima i podeljenom mišljenju,
      Nikola

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Real-user monitoring for Accessibility, Performance, Security, SEO & Errors (SiteLint)