Knjigovodstveni programi – podela po interfejsu

Tipovi korisničkog interfejsa programa za knjigovodstvo

Korisnički interfejs (eng. “user interface”) knjigovodstvenog programa ja pojam koji označava skup vizuelnih elemenata kojima korisnik dobija informacije o svojoj poslovnoj situaciji i putem koga je u mogućnosti da obuhvati promene nastale vršenjem poslovne aktivnosti u svom programu za knjigovodstvo .

Po tipu korisničkog interfejsa, svi knjigovodstvenih programi nastali u zadnjih 15-tak godina se mogu grupisati u nekoliko osnovnih tipova:

  • DOS tekstualni knjigovodstveni programi
  • DOS grafički knjigovodstveni programi
  • Hibridni knjigovodstveni programi
  • Windows MDI knjigovodstveni programi
  • Outlook knjigovodstveni programi

.
Ovo definitivno nije potpun spisak. Nijedan od tipova u spisku nije neizostavno bolji li lošiji od drugih,svaki od njih ima svoje mane i prednosti. U svakoj od ovih grupa postoje veoma kvalitetni programi koji imaju more zadovoljnih korisnika. Namena ovog posta nije da bude neki “lov na veštice” nego samo da klasifikuje programe za knjigovodstvo na jedan neuobičajen i zanimljiv način.

Da krenemo onda…

U početku beše – DOS

Skoro je nemoguće da imate više od 25 godina, čitate ovaj tekst, a da niste nikad videli knjigovodstveni program koji radi u DOS-u. (Clipper/Cobol/DBase) knjigovodstveni programi su krajem 90-tih godina bili de facto standard u skoro svim knjigovodstvenim agencijama. Osnovni razlozi: DOS operativni sistem nije zahtevao jake računare, Windows 3.11 nije nudio nikakve bitne komparativne prednosti u odnosu na DOS (nema pravog multitaskinga) itd.

Takođe, ako ste se bavili pravljenjem programa u to vreme verovatno se takođe i sećate toga da su “windows” knjigovdstveni programi tretirani neupotrebljivim za rad profesionalnih knjigovodstvenih agencija. Kada bi neko i sada u 2010.-toj anketirao sve te knjigovođe o tome kako je bilo raditi sa tim DOS programima, čvrsto verujem da bi se veliki broj izrazio pozitivno nezaobilazno ističući jednostavnost i produktivnost tih DOS sistema u poređenju sa ovim koji danas koristi “koji istina ima više opcija, ali je i mnogo komplikovaniji za korišćenje”.

Upravo usled tog stava koji sam i sam čuo više puta, smatram da je na putu ka savršenom knjigovodstvenom programu neophodno dobro razmotriti prednosti i mane DOS programa i primeniti proistekle zaključke u procesu izrade savremenog programa za knjigovodstvo.

Evo i mojih zaključaka…

Šta je dobro kod knjigovodstvenih programa?

Po meni, odgovor na ovo pitanje  se svodi na tri suštinske stvari:

  • kratka kriva učenja koja stvara kod korisnika osećaj da vlada u potpunosti knjigovodstvenim programom
  • nizak nivo šuma (nema vidljivih menija, toolbar-ova, naslova prozora, dugmadi za zatvaranje)
  • sekvencionalni karakter korišćenja programa – samo je jedan prozor aplikacije otvoren i samo se jedna aplikacija izvršava na računaru

.
Šta je loše kod DOS knjigovodstvenih programa?

Osnovna konceptualna mana je nizak nivo “gustine informacija” (eng. information density). Gustina informacija je pojam koji je skovao Edward Tufte da označi količinu korisnih i smislenih korisnik podataka koje korisnik vidi na jednom ekranu.

O tehnološkim manama, kao što je čuvena osetljivost baza podataka iz dBase familije na “nepravilne izlaske iz programa”, nema smisla previše govoriti ovde s obzirom da su DOS aplikacije (nadam se) nestale već.

To isto, samo drugačije

Pojavom Windows-a 95, nedostaci DOS operativnog sistema postaju bolno uočljivi ponajviše u iskorišćenju resursa modernih računara i  lakoći umrežavanja radnih stanica (Novel Netware je uvek bio zverka svoje vrste za umrežavanje). Pasijans na Windows-u je učinio više za prihvatanje Windows platforme po knjigovodstvenim servisima nego sve “edukacije” i “prezentacije”.

Korisnici postojećih DOS programa su tako jedan po jedan od svojih Clipper programera krenuli da zahtevaju Windows programe za knjigovodstvo uglavnom detaljno specifikujući svoje zahteve u vezi nove aplikacije sa čuvenim zahtevom

“Napravi mi isti program ko što je ovaj, samo u Windows-u”.

Sami autori su se opirali nekoliko godina tim zahtevima ukazujući na to da su Windows programi samo šareniji i da postojeća DOS aplikacija radi savršeno, ali su jedan po jedan postepeno prihvatali bukvalno taj zahtev korisnika i kopirali “ekran po ekran” svoj postojeći Clipper program u FoxPro Windows prozore.

Rezultat tog poduhvata je sa ove vremenske distance lako pretpostaviti: kompletan koncepcijski promašaj koji niti je iskoristio bilo koju od prednost Windows platforme niti je je poboljšao gustinu prezentovanih informacija. Jedino što je takav prvi talas Windows aplikacija uspeo je da ubije prednosti DOS “originala” uvođenjem bespotrebnih Windows ekranskih elemenata.

Sagledano iz tog ugla, ove “DOS grafičke” aplikacije su možda i gore nego klasične DOS aplikacije.

DOS Hibridi

Jedan od načina ispravljanja upravo navedenog nedostatka Windows programa (ignorisanje prednosti Windows-a i mala gustina podataka) je vrlo zanimljiv koncept hibridne aplikacije gde se na izgled i funkcionalnost DOS programa dodaje sloj Windows funkcionalnosti sa namerom obogaćivanja korisničkog iskustva.

Kao što vidite iz priloženih slika unos podataka i manipulacija njima se izvršava u centralnom delu ekrana na način vizuelno i funkcionalno veom sličan DOS programima, ali su okolo tog “standardnog” prozora razmešteni meniji, grafikoni, tabele sa dodatnim podacima itd., stvarajući time jedinstveni hibridni ekosistem podataka na dohvat ruke koji korisnici Lidder-a toliko cene i vole.

Za više informacija o tome kako Lidder-u funkcioniše, pogledajte njegove snimke na YouTube kanalu

Samo nek je po PS-u

Jedna od glavnih proklamovanih prednosti Windows programa sastoji se u ideji da time što se definišu standardni set menija, način organizovanja prozora itd. se smanjuju troškovi obučavanja korisnika za rad na određenoj aplikaciji.

Svima nama ovaj ekran izgleda savršeno poznato:

  • u vrhu je meni sa standardnim File/Edit/View/… opcijama
  • ispod njega se nalazi jedan ili više alatnih traka (eng. toolbar) koje mogu da se premeštaju i prevlače uz različite ivice itd
  • neizostavni deo standarda je i  meni  Prozori (eng. Window) koji sadrži opcije za upravljanjem prozorima otvorenim u okviru aplikacije.

.
Ovakvu organizaciju korisničkog interfejsa Microsoft je dokumentovao i propisao njeno poštovanje kao preduslov za dobijanje “Designed for Windows” sertifikata. Osnovna ideja iza ovog je da time što je korisnik obučen da radi sa jednom Windows aplikacijom, automatski je obučen i za osnovni rad sa većinom drugih aplikacija.

Evo nekoliko primera programa koji ilustruju funkcionalnost Windows MDI programa

Osnovni problem sa knjigovodstvenim programima klasičnog Windows MDI tipa je u tome što konceptualno dozvoljavaju funkcionalnu paralelizaciju u korišćenju programa, a ne nude nikakve realno korisne alate za kroćenje povećanog priliva informacija koji ta paralelizacija nosi sa sobom.

U konkretnom slučaju programa za knjigovodstvo, potpuno je beskorisno to što korisnik može da otvori 15 različitih prozora u isto vreme, kada je izgubljen u njima, kada je prelazak sa jednog na drugi vrlo komplikovan, a ponuđene opcije za prikaz više prozora (“poređaj horizontalno”) istovremeno neupotrebljive u stvarnosti.

Takođe, iako je program za knjigovodstvo namenjen profesionalnim korisnicima nepregledno more ikona, menija opcija, alatnih traka čini da se većina korisnika oseća bespomoćno – umanjuje skoro u potpunosti “kick-ass” efekt.

Za više informacija o Adacco programu, pogledajte ovde.
Za više informacija o Calculusu, pogledajte ovde.
Za više informacija o Ipos-u, pogledajte ovde

Evolucija, ne revolucija

Jedno od poboljšanja standardnih Windows MDI aplikacija koje je usmerena na otklanje upravo navedenog nedostatatka “nekontrolisane paralelizacije” je uvođenje koncepta “zaglavlja” (eng. tab) gde se odstupa od Windows/Prozori  baziranog pristupa u korist pristupa gde je uvek aktivan samo jedan prozor, ali se zaglavlja ostalih prozora vide u naslovnoj liniji te je prelazak sa prozora na prozor olakšan u poređenju sa standardnim MDI konceptom.

Evo ilustracija nekoliko programa koji funkcionišu na ovaj način

Po mom ličnom mišljenjuova varijanta Windows MDI programa zaista rešava problem paralelizacije te jedino što mogu da mu “zamerim” je više subjektivno-konceptualno nego upotrebne prirode, a svodi se na to da ne postoji funkcionalne podeljenosti i specijalizacije ekranskih elemenata i na verovanje da korisniku suštinski mogućnost istovremenog otvaranja prozora načelno nije potrebna.

(Elaboraciju ovog mog stava izneću u posebnom članku, tako da ću je ovde izostaviti),

Za više informacija o Pathenon-u, pogledajte ovde

Outlook knjigovodstveni programi

Microsoft Outlook email client se u zadnjih nekoliko godina ustoličio kao standard (posebno važi za poslovne korisnike) te samim tim je logično da je organizacija korisničkog interfejsa Outlook-a poslužila kao inspiracija znatnom broju knjigovodstvenih programa jer je pristup koji preuzima sve pozitivne aspekte standardiyacije kako kod spomenutih MDI windows programa uz drugačiji pristup izolovanju funkcionalnih celina što na kraju vodi simplifikaciji korisničkog interfejsa.

Da pogledamo elemente tog korisničkog interfejsa na primeru Microsoft Office Accounting 2009 programa

Kao što možete videti, u donjem levom uglu se nalazi set dugmadi, koje funkcionalno vrše funkciju “odabira modula”. Iznad njega se nalazi obično neka hijerarhijska kontrola koja prikazuje stablo nekih entitea, opcija i sl. U gornjem levom uglu se nalaze obično prečice ka često korišćenim opcijama. Iznad toga imamo standardne windows alatne trake i menije, ali se oni u slučaju ovih aplikacija ređe koriste i tu su više verujem iz “od viška glava ne boli” pristupa.. Centralni deo ekrana je rezervisan za dokument sa kojim se radi u programu, dok se uy desnu ivicu poređaju razni pomoćni paneli.

Evo primera Biznisoft Live outlook aplikacije koja takođe demonstrira da aplikacije ne moraju pripadati isključivo jednom tipu već mogu biti mešavina dva i više tipa po potrebi (ovde imamo Outlook+Tab MDI primer)

PVP Gold je još jedan primer ovakvog rešenja sa varijacijom da nema modul selektora, ali ima menija.

Program Privrednog Savetnika MPP 2 takođe je mešavina više grupa

Zaključak

Outlook knjigovodstveni programi su definitivno korak napred u pojednostavljenju korisničkog interfejsa, ali i nakon tog koraka napred ostaje po mom ličnom mišljenju previše vizuelne i funkcionalne kompleksnosti koja može da spreči korisnika da koristi program na način na koji je autor to predvideo.

Ono što je stvarno potrebno je odstupiti od evolutivnog usavršavanja standardnih Windows viuzuelnih rešenja (u koje po meni spada i Ribbon) ka rešenju koje naginje izvornim DOS principima koje danas srećemo mnogo više kod web aplikacija: “jedan ekran u jednom momentu” koje u samom korenu mišti potrebu za svim ovim pomagalima. Bolje sprečiti nego lečiti, zar ne?

Šta vi mislite o mojoj podeli?

Da li smatrate da postoji još neki  neki dodatni tip?

Da li znate primere nekih drugih aplikacija koje pripadaju u jednu od ovih grupa?

Nestrpljiv da čuje komentare,
Vaš Nikola The Kustos

1.090 thoughts on “Knjigovodstveni programi – podela po interfejsu

  1. Još jedna mana windows programa je veliko šarenilo na ekranu koje zamori oči posle nekoliko sati rada, što nije bio slučaj sa dos programima koji su imali svedeni dizajn (bela ili siva slova na crnoj podlozi). Vidim da je PSIT to uočio i u njihom MPP2 napravio mogućnost prilagođavanja interfejsa i kontasta što je za pohvalu.

    Nadam se da ovaj odličan blog čitaju i proizvođači programa, jer je ovo obavezno štivo… Baš me zanima koliko njih Vam se javilo od onih koje ste analizirali ili je promenilo nešto zbog kritika?

    Ono što je zanimljivo da mnogi proizvođači koriste nelegalno baze podataka za svoje programe tvrdeći da su besplatne. U licenci baza piše da su besplatne isključivo za privatnu i nekomercijalnu upotrebu, što dovodi korisnike u zabludu i rizik od velikih kazni za nelegalno korišćenje softvera. Neki čak tvrde da baze podataka inspekcija ne kontroliše i da ne treba brinuti! Većina ne daje podatak o tome na koliko je memorije ograničena ta „besplatna“ verzija baze, što je za agencije koje imaju desetine klijenata i poslovnih godina vrlo važno. Zanima me Vaše i rešenje problema i koju bazu ćete koristiti?

    Veliki pozdrav

    1. Što se baza tiče, ja sam već pisao o tome /i jedva izbegao Linux open source zajednice/ jer sam i ja došao do tog istog zaključka – da proizvođači softwera neretko stavljaju svoje korisnike u (striktno pravno gledano) situaciju da ili krše zakon ili se izlože dodatnom skrivenom trošku sopstvenog licenciranja baza i ostalih komponenti za korišćenje u komercijalne svrhe.
      Kao pozitivan primer transparentnosti u vezi ovoga se po meni istice Calculus koji u svom cenovniku napominje da u cenu programa nije ukljucena licenca za bazu.
      Tehnički govoreći moj program nije vezan ni za jednu bazu (radiće sa većinom postojećih relacionih baza na tržištu), ali ono što će biti „od mene preporučeno“ kao optimalna kombinacija je: Microsoft SQL Azure (ja plaćam sve troškove oko njega) kombinovan sa Microsoft SqlCompact 4 i/ili Microsoft SqlExpress 2008 R2 (oba su besplatna za krajnjeg korisnika)

  2. Odlična klasifikacija interfejsa. Od svih primera koje si prikazao u slici i reči najveći utisak ostavlja onaj prvi DOS ekran. Čist, jasan, ogoljen, jednostavan, lep, efikasan, kao haiku pesma, kao samurajski mač Katana. U potpunosti prihvatam gledište „Jedan Ekran u Jednom Momenu“ i taj interfejs bi trebalo nazvati KATANA INTERFACE.

    Šta je kod tog interfejsa teško korisniku da nauči. Ništa. Sve je jednostavno. Najviše 4 do 5 commandbuttons ili njihovih simulacija. Ostalo je sve jasno i nenatrpano. U Windows aplikaciji može da postoji još 50 i veše „menuitems i commandbuttons“ ali neka budu skriveni i neka se aktiviraju po zahtevu korisnika kao nadgradnja i u specijalnim prilikama. Ne moramo mi da usvajamo MICROSOFT filozofiju kao jedinu moguću i kao dogmu. Najverovatnije će se ona kao i mnoge druge sutra pokazati kao velika greška kada se pojave novi, mladi i pametni ljudi.

    Negde sam pročitao da čovek (a ne nindža) može da u jednom momentu percepira najviše 12 objekata. Sve preko toga broja počinje da ga zbunjuje, nervira, da mu slabi pažnju i da mu smeta u dužem poslu. Dakle, na ekranu u koji treba da gledam ceo dan treba da ima manje od 13 objekata da bi se ja lepo osećao, a da nisam svestan zbog čega je to. To sam jedino video kod primera DOS ekrana sa početka tvog teksta.

    Voleo bih da vidim tvoj Katana Interface. Puno pozdrava.

    1. Da je bar 12 🙂 Broj stvari koje ljudski mozak moze da prati varira od cuvene tvrdnej iz 50-tih o7+/-2, do savremenih istrazivanja Kruga i ostalih o maksimalnih 4-5 stvari istovremeno 🙂
      Ko sto sam rekao u ovom postu, puko imitiranje DOS-a nije dovoljno, te je mudrost (i umetnost?) odstraniti sav ovaj informacioni šum, a očuvati potpunu funkcionalnost „katana interfejsa“.
      Na žalost još uvek nemam šta konkretno da pokažem javno (sledeći post je o razlozima toga), te ovde mogu samo da kažem da sam opisao ovde jedan od osnovnih koncepata – minimalizam.

      Inače, Microsoft Zune Metro korisnički interfejs je moj dizajnerski uzor te ako nekog zanima pravac kojim ja idem a ne može da sačeka prvu javnu betu nek instalira Zune i videće suštinu.

      Ja se nadam u Januaru da imam funckionalno minimalnu v0.1 betu jadvno dostupnu svima za skidanje i korišćenje, a naakon toga da na svake dve nedelje objavljujem novu verziju te bete kako radim.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Real-user monitoring for Accessibility, Performance, Security, SEO & Errors (SiteLint)